Restrukturiranje brodogradnje

Končar neće potpisati u roku, "3. maj" traži pravo na ugovaranje brodova

Darko Pajić

Danko Končar neće do 1. rujna, kako se najavljivalo, potpisati ugovor o kupnji riječkog brodogradilišta, »Kraljevice« i Brodotrogira, jer te ugovore i uvjete pod kojima bi se provodili još nitko nije ni vidio



RIJEKA Godišnji odmori su prošli, a da niti jedan kronični problem hrvatskih brodogradilišta nije riješen. Jadranska ulaganja Danka Končara neće do kraja kolovoza, kao što je bio predviđen rok, potpisati ugovore o kupnji triju brodogradilišta – riječkog »3. maja«, »Kraljevice« i Brodotrogira, jer te ugovore nitko nije ni vidio, kao i odredbe i uvjete pod kojima bi se provodili, a upitno je uopće u kojoj je fazi priprema tih ugovora za koje je zadužena Agencija za upravljanje državnom imovinom.


Umjesto toga Hrvatska bi već 5. rujna Europskoj komisiji trebala proslijediti tzv. nulti izvještaj o dosad provedenim mjerama u restrukturiranju hrvatskih brodogradilišta među kojima se navodno sasvim konkretno predviđa i objedinjavanje pojedinih odjela »Kraljevice«, »3. maja« i Brodotrogira, kao što je nabava, projektiranje, pa i dijelovi proizvodnje, što bi neumitno značilo da postoji i sasvim konkretan plan smanjenja broja zaposlenih od čega strahuju radnici i sindikati.


Master plan  


 




Riječ je o tzv. master planu objedinjavanja hrvatskih brodogradilišta, koji se sastavlja za Europsku komisiju, te čiji su sastavni dio mjere racionalizacije poslovanja predložene od strane direktora brodogradilišta, ali i ispunjavanja svih uvjeta pod kojima bi Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja trebala odobriti programe restrukturiranja, a time i dati dozvolu za ugovaranje novih brodova, što je prvi uvjet za izlaz iz prijeteće omče nedostatka posla, koju dijele svi jadranski navozi.



Predsjednik Uprave »3. maja« Edi Kučan ističe kako u ovom trenutku zaposlenost nije problem, te najavljuje dvije primopredaje u narednih nekoliko mjeseci, koje bi trebale osigurati likvidnost škvera u narednom srednjoročnom razdoblju.   – Stabilnost nažalost nije dugoročna, jer bismo mi već u ovom trenutku morali ugovarati sasvim konkretne poslove ukoliko želimo imati što pustiti s navoza u more 2013. godine, a knjiga narudžbi nam je u ovom trenutku prazna i to svakome mora biti razlog za zabrinutost i razmišljanje, ističe Kučan, koji nije želio detaljnije komentirati niz sastanaka i razgovora u kojima sudjeluje u što je uključena i komunikacija s jedinim kandidatima za privatizaciju, tvrtkom Jadranska ulaganja Danka Končara.


Predsjednik Odbora hrvatske brodogradnje Sindikata metalaca Juraj Šoljić naglašava da ovog tjedna ističe rok dat hrvatskoj Vladi s nizom zahtjeva među kojima je i stav da sindikati moraju biti upoznati sa sadržajem najvažnijih dokumenata, kao što su revidirani programi restrukturiranja, te moraju biti aktivni sudionici procesa privatizacije, što znači i izrade kupoprodajnih ugovora, odnosno uvjeta kupnje i preuzimanja brodogradilišta.


– Mi tražimo samo ono što nam je Vlada i obećala. Ako se ne odazovu i ne bude organiziran sastanak o našim zahtjevima pokrenut ćemo prve korake u sindikalnim akcijama. Imamo predstavnike u 13 hrvatskih brodogradilišta i smatramo da nas Vlada ne može ignorirati, kazao je Šoljić, dodajući kako su preko kolega u Europskoj federaciji metalaca iz Bruxellesa obaviješteni o tome da do 5. rujna Hrvatska mora predati tzv. nulti izvještaj, koji je samo dio utvrđenih obveza hrvatske Vlade po kojima je obveza svakih šest mjeseci, a po zahtjevu EK i češće, izvještavati EK o provedbi restrukturiranja i privatizacije hrvatske brodogradnje, što je uvjet utvrđen u pristupnim pregovorima.


Nema strategije  


 


Pojednostavljeno rečeno kontinuirani i strogi monitoring Europe nad hrvatskom brodogradnjom se nastavlja, dok u isto vrijeme kronični problemi brodogradilišta ostaju neriješeni. Prije svega je riječ o manjku posla, zabrani pregovaranja i sklapanja ugovora, koja je još uvijek na snazi i u »3. maju«, gdje je to još uvijek jedan od najvećih problema.


Nažalost, u državnoj politici za brodogradnju ne vidi se ozbiljnost, strategija, ni jasna ideja o tome kako dalje, odnosno kako sačuvati zaposlenost i radna mjesta i istovremeno raditi po pravilima Europske unije.