GP Krk dobro je poznato ime u građevinarstvu u Rijeci i okolici, ali i cijeloj Hrvatskoj i Sloveniji pa i šire, gdje god je ova građevinska tvrtka gradila ceste, stambene zgrade, škole, bolnice i druge objekte u proteklih šest i pol desetljeća. Točno toliko, naime, 65 godina, prošlo je od osnutka Graditeljskog poduzeća Progres na otoku Krku, koje je ujedinjivanjem s tvrtkom Putevi i luke, 1980. godine preimenovano u GRO Krk, a kasnije u GP Krk, naziv pod kojim i danas gradi diljem Hrvatske i u susjednim zemljama.

S proslavom 65. obljetnice osnutka GP-a Krk ove godine se poklopila i 40. obljetnica otkako je na čelu te tvrtke Josip Purić koji je na mjesto direktora došao 1981. godine i na njemu ostao sve do današnjih dana kada se, kako kaže, priprema za odlazak u mirovinu.

– U Putevima i lukama počeo sam raditi još 1975. godine. Ujedinjenjem s Progresom nastao je GRO KRK, a na mjesto direktora došao sam u trenutku kada se nitko baš nije htio uhvatiti tog posla. Da budem iskren, trebalo je to biti samo na šest mjeseci pa se produžilo na još šest pa još šest. Šest po šest mjeseci, skupilo se na kraju punih četrdeset godina. Na kraju ovih, smatram, uspješnih četiri desetljeća moram istaknuti zahvalnost svim sadašnjim i bivšim zaposlenicima, svojim roditeljima i sestri koji su puno uložili u moje odrastanje, a iznad svega svojoj obitelji koja mi je često i nesebično pomagala. Bez njih, bio bih nitko, kaže Purić.

Josip Purić / Snimio MLADEN TRINAJSTIĆ

Naši ljudi

U mirovinu odlazi ovog ljeta, ostavljajući tvrtku, kako ističe, u dobrim rukama i u dobrom poslovnom i financijskom stanju.
– Već smo izabrali novu upravu, posebno me veseli što su to naši inženjeri, ljudi iz GP-a Krk, koji dobro poznaju i poduzeće i ljude i znaju posao. Bilo je teških trenutaka, posebno nakon velike krize u građevinarstvu, no zadnjih godina ipak smo povećavali prihode, ugovorene poslove i poduzeće je u dobrom stanju, a vjerujem da će se takvi pozitivni trendovi nastaviti i s novom upravom, kaže Purić, koji unatoč četiri desetljeća na mjestu direktora ističe kako je za svo to vrijeme on bio samo jedan od »kotačića« mehanizma koji se sastoji od svih radnika što su, s desetljećima, ovu nekad malu otočnu tvrtku za izvođenje građevinskih radova pretvorili u grupaciju od ukupno devet tvrtki s više od 850 zaposlenika, preko 500 vozila i strojeva, kamenolomima, betonarama i asfaltnim bazama.

Iza GP-a Krk su nebrojene građevine i objekti izgrađeni kroz desetljeća, poput sportskih dvorana na Zametu i u Krku, Bazena Kantrida, Poslovnog centra JGL-a, Islamskog centra u Rijeci, Centra »Gervais« u Opatiji, Bazena Kolezija u Ljubljani, obilaznice Ljubljane, da spomenemo neke od najpoznatijih. Tu je i niz drugih stambenih, poslovnih i komunalnih objekata, škola, vrtića, uz stotine kilometara cesta i izgrađene komunalne infrastrukture, čime je GP Krk postao svojevrsni sinonim za graditeljstvo u Primorsko-goranskoj županiji.

Skromni počeci

Počeci poslovanja, ističe Purić, bili su skromni, a zapravo sežu još u 1946. godinu, kada je na Krku, odlukom Kotarskog odbora, osnovana građevinska jedinica za obnovu cesta i objekata oštećenih u Drugom svjetskom ratu. Iz te je radne jedinice, u ožujku 1956. godine osnovan Progres, a poduzeće Putevi i luke s kojim je kasnije ujedinjen u GRO Krk, osnovano je 1963. godine. Tvrtka je 1993. godine transformirana u dioničko društvo te privatizirana. Dionice su otkupili mahom radnici, njih gotovo 250, tako da nije imala većinskog vlasnika, a pojedinačnog većinskog vlasnika nema, ističe Purić, ni danas. S godinama se tvrtka širila, i po opsegu poslova i broju zaposlenika.

– Ljudi su oduvijek bili najvažniji. U njih se uvijek ulagalo, kao i u razvoj i tehniku. Danas u GP-u Krk i tvrtkama kćerima radi više od osamstopedeset ljudi iz desetak zemalja svijeta. Važno nam je da se svi oni osjećaju dobro, jer smatramo da je i taj element povjerenja i odanosti između poduzeća i radnika izuzetno bitan, ističe Purić.

GP Krk gradio je i hotel Navis / Snimio Ivica TOMIĆ

Kroz 46 godina u tvrtki Purić je prošao razne prekretnice, uspone i padove, ozbiljne krize u građevinarstvu. Jedna od najtežih nastupila je uslijed globalne recesije, s kraja prošlog desetljeća, a tijekom krize praktički su nestali i posljednji hrvatski giganti u građevinarstvu, oni koji su preživjeli prvi veliki val propasti građevinskog sektora u devedesetim godinama prošlog stoljeća. Preživjeli su rijetki.

– Nije nikakva tajna da smo teško preživjeli krizu od 2009. do pa sve do 2017. godine, ali smo ipak za razliku većine, gotovo svih, preživjeli. Dodali smo mi, nažalost, u to vrijeme i svojih pogrešaka. No to vrijeme je, Bogu hvala, za nama. Sada smo stabilizirani, ostvarujemo dobre, čak odlične rezultate, idemo naprijed. Budućnost za naših cca 870 zaposlenih u GP grupi nije upitna, samo treba delat. Vidjeli ste da je GP Krk i bez ostatka grupe treći po prihodima u Primorsko-goranskoj županiji. Dobit je na zadovoljavajućoj visini. Građevinarstvo u Hrvatskoj zadnjih nekoliko godina obilježava trend oporavka aktivnosti koji je nastupio nakon razdoblja snažne recesije i važno je istaknuti da ovaj sektor zauzima značajno mjesto u hrvatskom gospodarstvu. Tako je i u GP-u KRK prisutan rast aktivnosti zadnjih godina što potvrđuju poslovni rezultati kao i zadržavanje pozicije u samom vrhu među domaćim građevinskim tvrtkama – u 2019. godini zauzeli smo treće mjesto prema ukupnim prihodima i broju zaposlenih u ovom sektoru, kaže Purić.

Josip Purić / Foto Marko Gracin

Uništen sektor

S nestankom velikih domaćih građevinskih tvrtki, a posebno ulaskom Hrvatske u EU, na tržištu je sve prisutnija strana konkurencija, što dodatno otežava položaj domaćim izvođačima. Mogu li im domaće tvrtke konkurirati, posebno u poslovima koji se odabiru putem postupaka javne nabave, gdje konkurencija nerijetko ulazi s dampinškim cijenama, pitamo Purića.

– Naš je građevinski sektor dobrim dijelom uništen. Ne moramo ići puno dalje od Rijeke, gdje smo imali 13 tisuća zaposlenih u građevini. Imali smo gigante. Gdje su danas GP Primorje, Konstruktor, Jadran, Kvarner, GP Rijekacesta, GP Cesta, GP Graditelj Matulji, Adria gradnja, Rijekagradnja. Nestale su i velike instalaterske i obrtničke firme; Instalater, Metal Opatija, Monter, kao i stolari, podopolagači, pituri. Na razini Hrvatske propali su Industrogradnja, Hidroelektra, Viadukt, tvrtke koje su nekad bile pojam u građevinarstvu i zapošljavale desetke tisuća ljudi. Tu su i Tempo, Konstruktor Split, Skladgradnja, firme iz Osijeka, Pule, Varaždina. Kad to svedemo na ostatke, na tvrtke koje su kompetentne za izvođenje složenijih i velikih zahvata, ostalo ih je jako malo. Može ih se pobrojiti na prste jedne ruke. Otvaranje tržišta nam stvara određene probleme, jer ponuđači dolaze od svukuda i svakakvi. Iz Kine, Turske, ne znam otkud sve ne. Ima tu ozbiljnih firmi i ponuda, a ima i ponuda po sistemu – evo ponude pa ćemo onda razgovarati. I Slovenija je doživjela propast velikih građevinskih tvrtki, ali se bude, stvaraju nove tvrtke i sve češće se i oni javljaju na natječaje u Hrvatskoj, ali ponekad više sa željom da dobiju poslove, nego da ih odrade kako treba. Neću o konkretnim slučajevima, ali, primjerice, neke školske zgrade izgrađene u zadnje vrijeme u bližem okruženju su gotovo neupotrebljive, zbog loše izvedenih poslova, kaže Purić.

Damir Mišković, Vojko Obersnel i Josip Purić na gradilištu stadiona na Rujevici 2015. / FOTO IVICA TOMIĆ

U Hrvatskoj, pogotovo na riječkom području, dodaje, nije bilo niti želje niti pokušaja da se stvore nove velike građevinske tvrtke, na »ostacima« nekadašnjih. Razloga za to je više, od odljeva radne snage, do slabog interesa banaka za praćenje građevinskog sektora.

– Problem je velik i to što ukupna količina poslova pada. Ne toliko u ovom našem kraju ili u Istri, jer se tu još nešto radi, ima velikih poslova. Ima ih i u Hrvatskoj, nešto manje, ali je čitavo okruženje »gladno« posla. Tu su i kineske tvrtke, kojima se ne mogu osporiti znanje i oprema, iskustvo, no vjerojatno će prije ili kasnije doći do toga da će Europska unija početi loše gledati na činjenicu da osigurava sredstva, a da ta sredstva odlaze tvrtkama izvan Unije. Ne mislim da tržište treba zatvarati, ali nisu ni ta tržišta otvorena prema nama. Ako ne postoji reciprocitet, to je jednosmjerno napredovanje. Hrvatska je kineskoj tvrtki dala prvi veliki posao na gradnji mostova u Europskoj uniji, a prije toga je, bez imalo osjećaja dopustila propast Vijadukta. Ne kažem da su svi u Vijaduktu morali ostati raditi, da je država trebala spašavati baš sve, ali jezgro tvrtke je moralo biti sačuvano, s referencama i znanjem, s kojima se moglo nastaviti pa nam sad ne bi trebale strane tvrtke za gradnju tunela i sličnih objekata. Ovako smo opet »Jugoslavija u malom«, jer da bismo skupili reference za jedan složen posao, poput izgradnje D 403, moramo skupiti tvrtke s cijelog područja bivše države ili tražiti partnere u Italiji i okolnim zemljama koje su uglavnom inženjerske tvrtke, bez radnika. Ja sam u jednom intervjuu, mislim vašem listu rekao za građevinu u Hrvatskoj kako svi mi propadamo samo neki malo sporije. Upravo to sporije nas je spasilo pa sam isto tako jednom rekao kako smo, da bismo preživjeli gradili sve – od svinjca do kokošinjca. Nije baš bilo doslovno tako, ali i nisam bio daleko od istine, kaže Purić.

Josip Purić / Foto Marko Gracin

Iznenađenja i poniženja

Problem za građevinare, kao i za investitore u velike infrastrukturne projekte je, dodaje, Zakon o javnoj nabavi, zbog kojeg projekti često već u startu značajno kasne.

– Imamo apsurdno niske tarife za žalbe na natječajnu dokumentaciju i odabir izvođača pa se na svaki projekt žali tko god i koliko god hoće, dok još traje natječaj. Zbog toga odabir izvođača i početak radova kasne po godinu ili dvije dana. Imamo primjere gdje su se na natječaje za cestu D 403 ili za veliki projekt izgradnje novog vodovodnog i kanalizacijskog sustava javljale tvrtke koje nemaju zaposlenih niti ikakvih referenci u sličnim zahvatima. U Sloveniji nije tako, tamo su, za početak naknade za žalbe daleko više. Odugovlačenje zbog žalbi sa sobom nosi ne samo kašnjenje, nego i velike troškove. Mijenja se cijena materijala i drugi parametri pa moramo mijenjati ponudu, a to košta. Ne razumijem zbog čega, iako svi o tome godinama govore, Vlada i Sabor ne pokrenu izmjene tog zakona, ali stvarne izmjene koje će cijeli sustav učiniti učinkovitijim. Pritom ne treba smetnuti s uma da su neke velike, državne tvrtke, izuzete iz sustava javne nabave pa mogu raditi što hoće. Mislite li da je to slučajno. Budite pametni.

U društvu gradonačelnika Obersnela tijekom obilaska gradilišta bazena na Kantridi 2010. / SNIMIO SERGEJ DRECHSLER

To su bankomati gdje pojedinci, očito u suradnji s dijelom vladajućih, provode samovolju. Osobno sam doživio takva iznenađenja pa i poniženja, suočen s nevjerojatnim bahatlukom i iznuđivanjima. I onda se svi čudom čudimo o onome što se dugi niz godina zna. A znalo se je. Jasno je da naš ugled, reference i pouzdanost na nas upućuje i veliki dio privatnih investitora, dakle van sustava javne nabave, na što smo posebno ponosni, a količina sada ugovorenih poslova čini mir u cijeloj GP Grupi.

No najčešće nas se, na javnim natječajima uspoređuje s nekompetentnim, rizičnim, nekvalitetnim tvrtkama jučer osnovanima bez ikakvih referenci. Uspoređuju nas s onima kojima je desetljeća prosječna plaća izjednačena s minimalnom, a priča o ekonomski najpovoljnijoj ponudi traje, eventualno, do nečije žalbe. Ponekad te je sram što uopće sudjeluješ u takvim natječajima, kaže Purić.

Uz bazen u Ljubljani 2016. koji je gradio GP Krk / NL arhiva

Radna snaga

U građevinarstvu, kao i u drugim proizvodnim sektorima već je godinama, dodaje, izražen i problem nedostatka radne snage, dodaje, dodatno potenciran odljevom kvalificiranih radnika i još više inženjera u inozemstvo.

– Problem radne snage je konstantan i bit će. Hrvatska je otvorila svoje granice, ali u vremenu u kojemu su razlike plaća prema Zapadu bile prevelike. Odljev radnika malo je usporila pandemija, ali to je privremeno. Inače cijelo hrvatsko gospodarstvo, svih zanimanja, služi većinom samo kao odskočna daska na putu prema zapadu, kako za domaće, tako i za strane radnike koji dolaze u Hrvatsku, iako ih dolazi sve manje. Pogledajte ove migrante kojih tisuće prolazi kroz Hrvatsku, a niti jedan ne traži azil niti želi ovdje raditi. I oni bi radije u Njemačku. Za Hrvatsku je katastrofalan problem masovni odljev visokoškolovanih stručnjaka, inženjera, a s druge strane imamo potpuno osposobljene inženjere koji niti ne pomišljaju da se zaposle u građevinskim i proizvodnim tvrtkama, nego posao traže u državnim, gradskim, općinskim tijelima i poduzećima. Radno vrijeme od 8 do 16, a poslije toga prst u uho i pjevaj. Za znatno manju plaću, ali nema veze, jer je ponekad takva plaća zapravo razmjerno veća, kad se pogleda stvarno uložen, trud, rad i odgovornost za napravljen posao. Problem s radnom snagom teško će biti rješiv dok se ne izjednače uvjeti, odnosno plaće, na razini EU-a, a to se neće dogoditi dok god Njemačka i skandinavske zemlje imaju konzerviranih gradilišta zbog nedostatka radne snage i enormne viškove prihoda. Čuvamo jezgru struke, pokušavamo parirati s plaćama, uvjetima. Jedan dio je, na žalost, u toj » čekaonici za zapad ». Sami uvjeti rada su zapravo podjednaki. Možda se naši radnici, slično kao mi kada prelazimo granicu i odmah stavljamo sigurnosni pojas, sigurno dijelom drugačije odnose prema poslu i poslodavcu pa od tuda i veća efikasnost u jedinici vremena. Naše plaće realno zaostaju za EU-om, a naše okruženje, bazeni iz kojeg smo crpili radnu snagu nas pomalo stiže, a možda i prestiže, iako, kad slušate politiku, nije tako. Činjenica je isto tako da je briga za radnika kod nas neusporedivo veća. Od smještaja, prehrane, prijevoza, do dodataka na plaće. Točno je da vani dobivaju više eura po satu, ali je sve sadržano u tome, kaže Purić.

Održiv razvoj

Unatoč svim navedenim poteškoćama, ipak ističe kako GP Krk zadnjih godina bilježi sve veće prihode, sve veću vrijednost ugovorenih poslova, kao i rast plaća zaposlenika. Od 2017. godine prihodi tvrtke su konstantno rasli, od 674,6 milijuna kuna, do 756,7 milijuna u prošloj godini.

– U prva tri mjeseca ove godine nastavlja se trend dobrog poslovanja. Ostvareno je 170 milijuna kuna, što je rast od 2 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Ugovoreni poslovi u iznosu 1,3 milijardi kuna jamac su da ćemo nastaviti trend rasta i da je pozicija GP-a Krk dugoročno održiva. Takav pozitivan trend nam omogućava dodatna ulaganja u opremu i proizvodne kapacitete, nesmetano izvršavanje svih obveza prema dobavljačima, zaposlenicima, kreditnim institucijama, državi.

Uz današnju punu zaposlenost svih kapaciteta, jednako je bitna i procjena buduće zaposlenosti. Naime, GP Krk je jedan od rijetkih poslovnih subjekata u RH u grani građevinarstva koji svojim dosadašnjim referencama može i treba konkurirati u vrlo izdašnom okviru EU za kapitalne infrastrukturne projekte. Vjerujem, siguran sam da dioničari i zaposlenici mogu na realnim osnovama očekivati dugoročno održiv razvoj poslovanja GP-a Krk i ostvarenje svojih temeljnih interesa, zaključuje Purić.