BEsplatna edukacija

Iskustvo iz prve ruke. Riječanka Mia Borši iskoristila je HZZ-ov vaučer za obrazovanje u području digitalnog marketinga

Ingrid Šestan Kučić

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Sama ideja da iskoristim vaučer došla mi je preko moje savjetnice u HZZ-u, priča Mia

Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) pruža vaučere za obrazovanje namijenjene odraslima koji žele stjecati zelene, digitalne i ostale vještine koje su tražene na tržištu rada. Vaučer predstavlja financijski instrument dodjele javnih sredstava za obrazovanje odraslih, a korisnik sam bira obrazovni program i pružatelja obrazovanja. U bazu pružatelja usluga obrazovanja dostupnih korisnicima za dodjelu vaučera upisano je 150 obrazovnih ustanova koje nude ukupno 206 različitih programa obrazovanja..


Jedna od korisnica vaučera bila je i Mia Borši iz Rijeke koja se odlučila za edukaciju u području digitalnog marketinga u IVORA školi informatike, a kako ističe edukacija se odvijala online.


– To je ispalo idealno s obzirom na to da sam u isto vrijeme bila u programu RiHub StartUp Inkubatora u kojem sam razvijala svoju poduzetničku ideju. Predavanja su generalno bila u popodnevnim satima te su predavači bili izuzetno susretljivi tijekom cijelog trajanja tečaja. Edukacija je trajala sveukupno 225 sati, dva do tri puta tjedno te se to proteglo od listopada 2022. godine do travnja 2023. godine. Predavači su se na vrlo praktičan i razumljiv način dotakli glavnih tema marketinga te pokazali primjenu na našim vlastitim primjerima. Od stvaranja vlastite web stranice, vođenja društvenih mreža do stvaranja vizualno privlačnog sadržaja za potencijalne kupce i korisnike usluga. Naravno, znanje koje sam stekla na tečaju bilo je potrebno dodatno usavršiti i raditi izvan samih dogovorenih predavanja. Neke stvari su bile logičnije i lakše, za neke sam se morala ipak malo više potruditi, ali to je u konačnici život


Raširena krila


Zbog čega baš digitalni marketing?


– Na diplomskom studiju upisala sam smjer Marketing na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu te sam prvi put od mog cjeloživotnog obrazovanja pronašla veliki interes i želju za specifično područje. Iako je razina zadatka bila visoka, završetkom studiranja i stjecanjem titule mag.oec. moja krila su se raširila. Shvatila sam da osim interesa koji imam za digitalni marketing, imam i određeni smisao za to. To je za mene bila velika stvar koju nisam bila spremna pustiti da se izgubi u moru želja i ideja. Oduvijek sam htjela pronaći upravo to – ono zbog čega gorim (na najbolji mogući način), a digitalni marketing je na kraju bio tek početak moje priče.


Je li edukacija ispunila očekivanja i koliko vam je pomogla u razvijanju poduzetničke ideje?


– Edukacija mi je pomogla da fakultetsko znanje proširim i konkretiziram. Fakultet mi je pomogao da stvorim širu sliku marketinga kao područja, dok mi je vaučer pomogao da primijenim svoje znanje za potrebe vlastitog poslovanja. Sama ideja da iskoristim vaučer došla mi je preko moje savjetnice u HZZ-u, kada sam se nakon stjecanja titule prijavila na prvo iduće mjesto gdje se ide sa diplomom – na biro. Imala sam slobodnog vremena, znala sam što me interesira, a vaučer je bio instrument i potpora koja mi je tada došla kao naručena. Kao nezaposlena osoba primala sam i određenu naknadu tijekom cijelog perioda školovanja s obzirom na to da sam se educirala te i dalje imala status nezaposlene osobe. Zaista bih svakome preporučila korištenje vaučera jer je apsolutno besplatno, a znanje i vještine koje se steknu nakon završetka edukacije nisu usporedive s bilo kojim pojmom koji se »izgugla«. Edukacija mi je stvorila raspored kojeg sam se morala držati, zadaće koje sam morala napraviti i iako se tad poklopilo sve u isto vrijeme – otvaranje i pokretanje vlastitog poslovanja, uz potporu za samozapošljavanje, sudjelovanje u StartUp Inkubatoru te već spomenuta edukacija, napravila sam vremena za sve. I presretna sam što jesam. Moj savjet bi bio da se zaista upiše tečaj/program koji osobu interesira i za koji ima potrebu da sazna više, iako možda nema prevelike veze s poslom na kojem se trenutačno nalazi. Onda te zadaće i obaveze nisu baš toliko strašne, a ukoliko se taj interes veže i na posao – jackpot


Pokretanje tvrtke


U međuvremenu ste pokrenuli vlastitu tvrtku. O čemu se radi?


– PREMIA (Premium Real Estate Marketing Agency) je produkt svog mog školovanja, dodatnih edukacija, života van granica Lijepe Naše te najbitnije – mojih vlastitih želja i snova. Agencija puni godinu dana u ožujku 2024. godine i ne mogu biti ponosnija na uspješno poslovanje koje se dogodilo u tako kratkom periodu. Agencija je specijalizirana za pružanje marketinških usluga u usko specijaliziranom području posrednika u nekretninama. PREMIA nudi tri razine usluga i sveobuhvatnu podršku iznajmljivačima smještajnih kapaciteta. To uključuje punjenje kapaciteta, svakodnevnu regulaciju cijena prema tržišnim uvjetima, aktivnu komunikaciju s gostima. Naša tvrtka preuzima kompletnu administraciju, oslobađajući iznajmljivače briga oko svega, osim čišćenja i održavanja nekretnina. Nudimo i angažman vlastitog menadžera društvenih mreža. Pružamo i dodatne usluge vlasnicima nekretnina koji se suočavaju s problemima koje ne mogu samostalno riješiti. Pomažemo u koordinaciji s majstorima, vodoinstalaterima, geodetima i drugim profesionalcima kako bismo osigurali rješavanje svakog problema.


Foto Marko Gracin


Odakle ideja da krenete u poduzetništvo?


– Ideja je zapravo počela vrlo spontano, zanimale su me uvijek nekretnine i dizajn interijera, voljela sam putovati i istraživati nova mjesta i kulture te kockica koja je sve stavila na svoje mjesto bio je mamin apartman. Uredila je apartman u obiteljskoj kući na prizemlju te ga nazvala po našoj pokojnoj pranoni Noni Fa. Nakon mojih putovanja, vratila sam se doma i nisam imala plan tako skoro ponovo otići. Počela sam pomagati mami u vođenju apartmana i administraciji, uvela me u računovodstveni dio priče i igrom slučaja, Inkubator me gurao da oformim svoju ideju. 1 + 1 = 2. Najteži dio poslovanja bio mi je shvatiti sve obaveze koje su iznajmljivači dužni podmiriti na razini mjeseca, sezone i godine. Zbog mojeg interesa u nekretnine, bila sam upoznata s načinima punjenja kapaciteta, prosječne cijene te ponude i potražnje na tržištu. Finalno, zbog mojih putovanja i upoznavanja kultura bila sam vrlo dobra u stranim jezicima te mi je ipak ovaj posao omogućio kontakt s turistima koji mi je nedostajao. Zaista je sve sjelo na svoje mjesto i sada kada vrtim film, PREMIA je jednostavno morala ugledati svijetlo dana. Nemam megalomanske snove, ne želim voditi sve nekretnine na Jadranu, moj glavni cilj je mojim klijentima pružiti maksimalno personaliziranu uslugu, posvetiti se svakoj nekretnini kao da je moja te pružiti gostima nezaboravno iskustvo. Sretna sam što je moj poslovni plan dobio i pozitivnu ocjenu HZZ-a te mi je odobrena potpora za samozapošljavanje koja mi je dala dodatan vjetar u leđa. Moj dobar smjer poslovanja potvrđuju zadovoljni gosti i klijenti – što i mene čini neizmjerno ponosnom i sretnom.


Inozemna iskustva


Spomenuli ste i boravak u inozemstvu?


– Tijekom studiranja provela sam semestar u Madridu na fakultetu Universidad Rey Juan Carlos gdje sam studirala marketing. Predavanja su bila na engleskom jeziku i profesori su bili mladi, krcati iskustva te su surađivali s najvećim svjetskim kompanijama, kao što je Google. Zadaci koje smo imali bili su vrlo praktični i primjenjivi te smo morali pitchat (prezentirat) svoje zaključke i napretke na engleskom jeziku pred krcatom dvoranom. Maksimalno bacanje izvan moje komfor zone. Tu sam stvarno vidjela da znanja ima napretek svuda, samo da se treba malo izbaciti iz svog balončića i učiti ne nužno od starijih od sebe, već da i ovi mladi imaju koju pametnu za reć. Nakon Madrida, provela sam ljeto na otoku Nantucket u Sjedinjenim Američkim Državama. Moj primarni posao bio je u bike shopu gdje sam rentala bicikle za klijente koji su htjeli proći otok ovim putem. Otok je imao označene trake za bicikliste koje su išle predivnim šumskim putevima. Umjesto mačka na cesti bili su zečevi, ribare koji su pecali nisu okruživali galebovi već tuljani te je cijeli otok bio – ravan. Zericu drugačije od Rijeke. Išla sam tamo jer ima mora i htjela sam naučiti surfati, a da mi ipak bude bar nekako blisko i poznato. Radila sam tri različita posla sve do sredine devetog mjeseca nakon čega sam se zaputila na putovanje po zapadnoj obali SAD-a. Svaki grad i nacionalni park imao je nešto svoje za ponuditi. Neke stvari su me oduševile, neke razočarale, ali to je uvijek ista igra očekivanja i realnosti. Tri različita posla uzela su svoj danak te sam na taj način usavršila svoju disciplinu i predanost. Na silu – na silu. Po povratku sa zapada ostali smo par dana u New Yorku – gradu o kojem sam sanjala otkako znam za sebe. Preko dana bila sam klasični turist s mojim prijateljima, a kada bi se ekipa umorila, nastavila bih sama. Tako sam se popela solo na Empire State Building i u tom trenutku znala sam da sam uspjela. Lijepo mi je bilo, ostvarila sam si i taj san sama, odradila sam sve junački i zaista sam se osjećala nezaustavljivom. Moja putovanja bila su brojna, ali ova dva su zaista napravila neku razliku u meni i u mom karakteru. Tu sam se najviše izgradila i izrasla u osobu koja sam danas. Ne bih promijenila niti trenutak, ali opet srce vuče doma.


Koliko je to iskustvo utjecalo na poslovne poteze u Hrvatskoj?


– Rad izvan hrvatskih granica je igrao čak i ključnu ulogu na moje poslovne poteze u Hrvatskoj. Nije nama tako loše ovdje koliko pričamo. Kada se malo makneš i vidiš kako ljudi vani žive, koliko rade i koliko su zapravo nezadovoljni, shvatiš da je taj strah i to žaljenje na sve što postoji lakši način nošenja s problemom. Po mom mišljenju, hrabri ljudi manje pričaju, više rade. I tu ne mislim isključivo na posao. Za uspješan posao i sretan život pravi rad koji se treba započeti je rad na sebi. A smatram da je sretan život cilj kojem velika većina nas teži, koliko god različito taj sretan život izgledao za svakoga. Postoji tisuću i jedna stvar koja mi na prvu pada na pamet koju bih promijenila, ali u drugu ruku postoje tisuću i dvije stvari koje imamo, a koje nitko drugi nema. Zaboravili smo cijeniti sve dobro što je oko nas, a to zaista primijetiš kad otiđeš s jednog mjesta i vratiš mu se. Kroz moja putovanja, ja sam se zaljubila ponovo u Rijeku i u sve što ona nosi, iako dugo vremena nisam bila sigurna gdje je moja adresa. Osjećam duboku povezanost s mojim gradom i radosna sam što mogu primijeniti sve što sam naučila izvan njega na svoje poslovanje ovdje. Bilo otkuda, prihajan doma.


Javni nastup


Koliko je sudjelovanje u startup inkubatoru pomoglo u pokretanju posla?


– StartUp inkubator me stavljao na red. Program me tjerao da idem dalje, da razvijam ideju, da sam prisutna na predavanjima i radionicama te da ponovno kao u Madridu stanem pred krcatu dvoranu ljudi i kažem nešto. U Madridu su ispred mene bili drugi studenti i mladi profesori, tijekom inkubatora pitchali smo ipak nekim jačim glavama u gradu. Oduvijek je moj najveći strah – javni nastup. Sigurna sam da nas je puno takvih, ali na sreću dosta ljudi se ne suočava s javnim nastupom i prezentiranjem nakon školovanja. Ja sam odlučila baciti se i u ovu vatru, probiti i ovaj strah. Dala sam se maksimalno u program, išla sam spavati s mojom poslovnom idejom i ujutro sam se budila s njom, hvatala ideje kako su padale na pamet na prvu stvar koja je bila pod rukama i zapisivala ih. Igrala sam se s imenom agencije, crtala skice za web i kockicu po kockicu, dolazila sam do svog produkta. Upornost se isplatila jer sam imala sreću ulaska u samo finale inkubatora i bila sam u mogućnosti ispratiti cijeli program do kraja. Upoznala sam prekrasne ljude sve sa sličnim načinom razmišljanja, što je velika rijetkost.


Oduvijek sam bila izuzetno aktivna, ambiciozna, pozitivna i bez straha da se uputim svojim putem – sama. Imala sam cijeli život predivnu obitelj i prijatelje koji su sve moje ideje podržavali i pakirali mi sendviče »za na put«. Ni ne znaju koliku su ključnu ulogu imali u mom životu te da i tada, kada sam kretala sama svojim putem, ono što me držalo hrabrom je bilo to da sam znala da se imam gdje vratiti.


Vaučere mogu koristiti i zaposleni i nezaposleni


Odabirom edukacije putem vaučera povećava se konkurentnost na tržištu rada, a korisnik vaučera za obrazovanje može biti nezaposlena i zaposlena osoba s navršenih petnaest godina života te minimalno završenim osnovnim obrazovanjem. Katalog vještina i programa dostupan na vauceri.hzz.hr sadrži popis zelenih, digitalnih i ostalih vještina koje su identificirane kao tražene na tržištu rada, kao i popis pružatelja obrazovanja i obrazovnih programa koji omogućuju njihovo stjecanje odnosno daljnje usavršavanje. Katalog se kontinuirano nadopunjava s novim vještinama i programima sukladno potrebama tržišta s fokusom na zelenu i digitalnu tranziciju gospodarstvu. Putem sustava vaučera sufinancira se trošak obrazovanja za programe obrazovanja koje provode pružatelji obrazovanja kojima je odobren upis u Katalog vještina i programa. Dodatno, HZZ će korisniku vaučera ukoliko je nezaposlen osigurati novčanu pomoć, u dnevnom iznosu koji utvrđuje Upravno vijeće Zavoda Odlukom o visini novčane pomoći i troška prijevoza za nezaposlene osobe koje je Hrvatski zavod za zapošljavanje uputio na Obrazovanje za stjecanje kompetencija potrebnih za rad putem vaučera za tekuću kalendarsku godinu. Financira se i naknada za prijevoz za dane provedene na obrazovanju, kao i liječnički pregled ukoliko je isti definiran uvjetom za upis odabranog programa obrazovanja, uz uvjet da je zahtjev za dodjelu vaučera odobren, te osiguranje korisnika, temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju, ukoliko korisnik nije drugačije osiguran. Korisniku koji je ujedno i korisnik novčane naknade, isplaćivanje novčane naknade se obustavlja za vrijeme trajanja Programa, a korisnik za to vrijeme prima novčanu pomoć. Po završetku Programa novčana naknada se nastavlja isplaćivati za preostalo razdoblje do kojeg mu je priznato pravu na naknadu.