Novi napadi Irana na nekoliko tankera u Perzijskom zaljevu, i to ne samo u blizini Hormuškog tjesnaca već po cijeloj njegovoj dubini pokazuju kako se rat na Bliskom istoku svom žestinom seli na more. Primarna meta, bar što se Irana tiče, više nisu američke vojne baze ili infrastruktura zaljevskih zemalja, već krvotok svjetske ekonomije – tankeri koji su do prije dva tjedna svakodnevno prevozili milijune barela nafte prema globalnim tržištima. Teheran je upozorio da dok ne prestanu američko-izraelski napadi neće dopustiti izvoz nafte kroz Hormuški tjesnac, najvažniju rutu za trgovinu energentima koja prolazi uz iransku obalu.

Prijetnja i nestašice

Najmanje su tri tankera pogođena i zapaljena u samo 24 sata, a jedan od njih je i Safesea Vishnu, američki tanker koji plovi pod zastavom Maršalovih otočja. Prema videosnimkama napada, tanker je napadnut bijelim plovilom bez posade, napunjenim eksplozivom, koje se velikom brzinom zabio u njega.

Među napadnutim brodovima je i tanker u kineskom vlasništvu koji je neprestano emitirao svoj položaj uz navode kako je riječ o kineskom plovilu. Nije pomoglo. Tanker je također pogođen bespilotnim plovilom napunjenim eksplozivom i pretvorio se u buktinju. Cijeli niz plovila u Perzijskom zaljevu sada emitira poruku kako su u kineskom vlasništvu, budući da je Peking prilično blizak Teheranu, no ova taktika očito više ne prolazi kod iranskih napadača. Napadi na tankere izazvali su novi rast cijena nafte na svjetskom tržištu i ona sada probija granicu od stotinu dolara po barelu. Teheran je najavio kako kreće u napade na energetske tokove i kako se ostatak svijeta treba spremiti na cijenu nafte od 200 dolara po barelu.

– Sada nitko ne može predvidjeti što će se doista događati. Ovo je bezumlje, a za transport nafte iz zemalja Perzijskog zaljeva nema drugih mogućnosti. Postoji doduše jedan manji naftovod koji iz Saudijske Arabije vodi k Crvenom moru, no njegov kapacitet je premali za sve što treba prevesti. Uz to, na Crvenom moru su Hutiji koji sada još uvijek miruju, no Iran ih može aktivirati kada god bude htio. Rezerve koje otpušta Međunarodna agencija za energiju (IEA) od 400 milijuna barela čine se na prvi pogled velikima, no one nadomještaju samo 20 dana proizvodnje nafte na Bliskom istoku i to je kratkoročno rješenje. U energetskom smislu, jedina opcija prevladavanja ove krize je nadomještanje nafte iz zemalja Perzijskog zaljeva naftom iz Rusije. No hoće li Rusija okončati svoj sukob s Ukrajinom u to vrijeme, malo je izvjesno, kaže energetski stručnjak Davor Štern.

Blokada Perzijskog zaljeva donosi na tržište i pomanjkanje sumpora i sumporne kiseline. Upravo iz zemalja Perzijskog zaljeva na svjetsko tržište dolazi oko 50 posto ove sirovine ključne u proizvodnji cijelog niza proizvoda, od kemijskih proizvoda do mikročipova, a na koji način bi ove količine sada mogle biti nadoknađene na svjetskom tržištu, apsolutna je nepoznanica.