Za investiciju u Dini imamo odobren kredit Europske investicijske banke u iznosu od 34 milijuna eura. Da bi ga dobili, potrebno nam je jamstvo Vlade prema modelu B. Već imamo garancije od HBOR-a, imamo podršku poslovnih banaka ali nam treba i jamstvo države
Diskrecijska odluka Vlade da se TLM-u ipak odobri isporuka jeftinije električne energije kako bi se sačuvalo oko tisuću radnih mjesta u toj privatnoj tvrtci, izazvala je različite reakcije u javnosti. Najviše, naravno, u poslovnoj, točnije u onim tvrtkama koje se nalaze na listi HEP-ovih dužnika i najvećih kupaca.
Prema posljednjim dostupnim podacima, tvrtke HEP-u za isporučenu električnu energiju duguju više od milijardu kuna. Među dužnicima za struju je i petrokemijska industrija Dioki, koja je i među najvećim potrošačima električne energije. Toj je kompaniji Vladina odluka oko TLM-a posebno važna jer je upravo Dioki posljednjih mjeseci u medijskoj žiži zbog dugova prema HEP-u, kao i navodnih netransparentnih pregovaranja oko cijene električne energije. O tome, kao i o aktualnoj situaciji u Diokiju, razgovarali smo s predsjednikom Uprave Vatroslavom Sablićem.
Kako komentirate to što je odobreno da jedan privatni poduzetnik ipak dobiva jeftiniju struju?
– Pozdravljamo tu odluku kao i to da se Vlada konačno aktivno počela uključivati u probleme gospodarstvenika. Za Dioki je pomoć TLM-u pozitivna stvar: Vlada se potrudila da pronađe način da spasi jedno proizvodno poduzeće. Nije bitno je li privatno ili državno jer mi u Hrvatskoj nemamo previše proizvodnih i izvoznih tvrtki s kojim bi se mogli pohvaliti. Dioki će nakon ovakve Vladine odluke za TLM također pokrenuti komunikaciju prema Vladi kako bi se sagledala naša situacija, ali i situacija svih proizvodnih i izvoznih tvrtki. Dioki je ne samo proizvodno nego i jako izvozno poduzeće i nadamo se da će nam u tom smislu Vlada dati potporu.
Dinamična grana
Što očekujete od Vlade?
– Mislim da proizvodne i izvozne industrije trebaju imati otvorenu i direktnu komunikaciju s Vladom te da nam ona može i treba pomoći na legalan i transparentan način. Ne treba sad promatrati TLM i kopirati isto rješenje. Treba svaku tvrtku koja je zbog gospodarske krize ušla u poteškoće promatrati na drugačiji način.
Da, ali Dioki je zbog pregovora s HEP-om u konačnici upao u probleme a dug za struju još nije riješen. Vlasnik Robert Ježić nalazi se u istražnom zatvoru zbog optužbi da se Diokiju pogodovalo. Možete li pojasniti strukturu Diokijevog duga prema HEP-u i kako je on nastao?
– Dioki je trenutačno HEP-u dužan oko 140 milijuna kuna i taj se dug odnosi na period od kraja 2008. do rujna 2010. godine. Moram podsjetiti da je petrokemijska industrija prva upala u krizu, ne samo kod nas, to se dogodilo svugdje u svijetu. Došlo je do kraha na tržištu i kako smo bili u poziciji da skoro zaustavimo tvornice, započeli smo pregovore s HEP-om o kupnji jedne naše nekretnine. Dogovor je bio i da dok pregovori traju, da se ne plaća struja. O svemu smo tome imali pismo namjere od HEP-a. Pregovori su, međutim, propali, a trajali su i dug se nagomilao. Inače, sada sve račune podmirujemo redovito i polako vraćamo dug.
Koliko vam taj dug utječe na poslovanje s obzirom na to da su vam zbog krize pali prihodi zadnjih nekoliko godina i imate gubitke?
Petrokemija je dinamična grana u kojoj u jednom periodu dobivate, u drugom gubite. Sada stojimo jako dobro, da nemamo spomenutih zaostalih dugova bili bismo u plusu. Dugove ćemo teško vratiti samo iz redovnog poslovanja nego će taj proces vjerojatno uključivati ili prodaju nekretnina ili prikupljanje novog kapitala.
U posljednje vrijeme vrte se i priče da Dioki namjerava prodati Novi list.
Prije tri, četiri godine sve su tvrtke širile svoje poslovanje, tako se i Dioki proširio na druge djelatnosti. Kriza je 2009. godine posebno uzdrmala petrokemijsko tržište. U Europi i svijetu je bilo i zatvaranja i restrukturiranja petrokemijskih tvrtki od kojih su neke skoro propale. Uglavnom su ih sanirale države ili matične naftne industrije.
Za Dioki je vrijeme širenja prošlo i koncentrirani smo na temeljnu djelatnost, što nam Novi list nije. Gledajući realno, kad bi se pojavio kupac koji bi mogao povećati vrijednost Novog lista, tu bismo opciju razmotrili.
Pa postoje li kupci?
Zasad ne pregovaramo ni s kim, a nismo ni dobili niti jedno pismo namjere.
Nema bojazni da se taj dug neće riješiti? A što je sa drugim dugovima, prema Ini?
Ne. S Inom smo praktično gotovi, a redovnu potrošnju plaćamo uredno.
Imate li saznanja da će vas u Vladi podržati?
Nova ekipa koja je došla u Vladu orijentirana je na stvaranje uvjeta za rast gospodarstva, povećanje izvoza i investicija i sigurni smo da će se aktivno uključiti ne samo u rješavanje našeg, nego problema svih poduzetnika.
Izvoz 90 posto
Da se vratimo na cijenu struje. HEP odobrava velikim i srednjim poduzetnicima popuste od 3,5 posto, a malima 10,84 posto. Kome treba veći popust malim ili velikima? Što mislite o tome?
Gledajte, nije stvar u popustima nego u cijeni ukupno. To je relativno. Tijekom 2008. godine kad je padalo petrokemijsko tržište, a cijena električne energije je zbog krize padala u svim okolnim zamljama, cijena je za nas bila previsoka u odnosu na okruženje. Tada smo sve dobavljače strateških sirovina i energenata tražili da nam ne dižu cijene, a u to vrijeme nismo mogli drugdje nabaviti struju. Pritom nam je padala cijena proizvoda na tržištu, na trenutke i do 50 posto.
Danas se može nabaviti struja bilo gdje u okruženju, a i sadašnja nam je cijena od HEP-a konkurentna. Naravno, da bilo kojem poduzetniku cijena niti jednog energenta neće nikad biti dovoljno niska. Uvijek je zapravo skupo ali nam trenutačno to nije veliki problem.
U slučaju pritvaranja Roberta Ježića iz USKOK-a su procurile informacije kako se Diokiju pogodovalo s popustima na struju te da je u tom smislu HEP oštećen za šest milijuna kuna. Možete li to malo pojasniti?
Mogu vam samo reći da je Dioki s HEP-om postigao dogovor na transparentan način. A sam predmet ostavimo pravosuđu.
Kakvi su vam aktualni poslovni pokazatelji?
Trenutačna je situacija na tržištu polietilena i polistirena stabilna. To znači da sve proizvode prodajemo po vrlo konkurentnim cijenama i imamo dobru potražnju. Ponavljam, bez ovih starih dubioza, koje ćemo nadam se čim prije riješiti, Dioki bi sada imao pozitivne poslovne pokazatelje.
Gdje izvozite?
Mi izvozimo više od 90 posto proizvodnje i to najviše u Europsku uniju, u Italiju i Njemačku, zatim u Sloveniju pa na tržišta bivše Jugoslavije.
Jesu li zbog još uvijek neriješenog duga upitna radna mjesta u Diokiju? Isplaćujete li redovite plaće?
Cijela Dioki grupa ima 1.200 ljudi i dvije milijarde kuna prihoda. Isplaćujemo redovito sve plaće i doprinose.
Mogu vam samo reći da je Dioki s HEP-om postigao dogovor na transparentan način. A sam predmet ostavimo pravosuđu
Premijerka je izjavila da privatni poduzetnici razmisle kada krenu otpuštati ljude u privatnom sektoru, pogotovo oni koji posluju s dobiti. Vi ste u minusu…
Ukoliko riješimo dug od kojih je najveći upravo ovaj prema HEP-u i ako nastavimo s investicijama koje su nam trenutačno u zastoju, Dioki će ući u stabilne vode i naći ćemo unutarnje rezerve da nikog ne otpuštamo. Inače, ovih dana potpisujemo kolektivni ugovor.
Važna investicija
Koliko je kriza koja traje izvan i unutar samog Diokija utjecala na investicije?
Tijekom zadnje dvije, tri godine nakon povećanja proizvodnje, zaposlenosti i izvoza krenuli smo u investicijske projekte. Završili smo VCM postrojenje, izvezli prvih pet milijuna eura, no da bi to bilo zaista profitabilno moramo dovršiti i PVC postrojenje u Dini na Krku. Imamo odobren kredit Europske investicijske banke u iznosu od 34 milijuna eura. Da bismo ga dobili, potrebno nam je jamstvo Vlade prema modelu B. Već imamo garancije od HBOR-a, imamo podršku poslovnih banaka ali nam treba i jamstvo države jer smo u poteškoćama.
Ta investicija nam je važna i jer prema onome što je dosad napravljeno kroz to ulaganje, stvorio se i dug prema dobavljačima opreme od 116 milijuna kuna. Čim bismo dobili tu garanciju, odmah bismo isplatili dug i nastavili ulaganje. Postrojenje PVC-a bilo bi dovršeno do 2012. godine što odmah znači milijardu kuna izvoza.
Mi izvozimo više od 90 posto proizvodnje i to najviše u Europsku uniju, u Italiju i Njemačku, zatim u Sloveniju pa na tržišta bivše Jugoslavije
Što se događa s vašom ponudom za kupnju proizvodnih pogona talijanske tvrtke Vinyls Italia?
Natječaj još nije gotov ali zbog loših okolnosti koje nas posljednjih mjeseci prate, kao i medijskih napisa, mi smo neslužbeno ispali iz igre. Naš konkurent je švicarsko-ruski fond.
To je trebalo značiti stvaranje tzv. vinilskog lanca…
To još nije gotovo jer je i naš pogon VCM-a potreban tom lancu ali smo sad u drugom redu i nismo u poziciji da diktiramo uvjete.
Koliko vam je cjelokupna situacija kao i napisi u medijima utjecala na poslovanje?
Normalno da nam nije išlo u prilog. Uvijek svi krenu s istim uvodom, kao i vi. Ali Dioki je kompanija stara više od 50 godina, imamo tisuću ljudi, tradiciju i znanje.
Kakvi su vam trenutačno odnosi s bankama?
S bankama razgovaramo intenzivno, a očekujemo da s njihovim predstavnicima idući mjesec postignemo dogovor. Naše su poslovne banke pozitivne prema nama i podržavaju nas.
Kakva je trenutačno potražnja za Diokijevim proizvodima?
Da smo dovršili investicije o kojima sam govorio, digli bismo prihode na tri milijarde kuna i prodavali bismo 50 posto više. I odmah naplatili. S obzirom na to da skoro sve isporučimo vani, naplaćujemo u roku od 10 do 15 dana.
