NL arhiva
Ključna je koncentracija na rashodnu, a ne samo na prihodnu stranu proračuna. Sve reforme je neophodno javnosti obrazložiti, jer se bez razumijevanja i javne podrške, ni najbolje zamišljene reforme ne mogu kvalitetno provesti, sažetak je preporuka IJF-a novoj Vladi i saborskim zastupnicima.
Uz naglasak da Hrvatska prvenstveno treba dobiti nacionalnu strategiju razvoja za razdoblje do 2020., iz Instituta kao ključno područje na koje se nova Vlada treba fokusirati navode financijsko upravljanje, prvenstveno upravljanje javnim dugom.
Hrvatska će, podsjećaju iz IJF-a, od 2016. do 2025. prosječno godišnje morati plaćati oko 20 milijardi kuna glavnice i kamata javnog duga, što će, primjerice, 2016. iznositi oko 6 posto BDP-a. Za usporavanje rasta javnog duga, odnosno njegova smanjivanja, drže u Institutu, treba donijeti zakon o javnom dugu i strategiju upravljanja javnim dugom, uspostaviti odnose povjerenja i kvalitetne koordinacije mjera i instrumenata za vođenje fiskalne i monetarne politike između HNB-a i Vlade, odnosno Ministarstva financija, posebice kod plasmana državnih obveznica, razvoja tržišta javnog duga, te svih operacija i transakcija koje uključuju zaduživanje države i likvidnost financijskog sustava, ali i osnažiti odjel Ministarstva financija za upravljanje javnim dugom.
Za smanjenje javnog duga država bi trebala, smatraju u Institutu, kvalitetnije upravljanje državnom financijskom imovinom (dionicama i udjelima u trgovačkim društvima), koja je značajna, ali država od nje ostvaruje niske prihode.
Stoga smatraju da je neophodno da se za dio javne infrastrukture iskoriste koncesije i inicijalne javne ponude za prodaju trgovačkih društava, kao i da se definiraju konkretna strateška trgovačka društva i njihova javna misija koja se treba uklapati u dugoročnu strategiju razvoja. Smatraju i da treba utvrditi koje su djelatnosti od javnog interesa, a koje tržišne, kako bi se smanjila potreba državnog podupiranja trgovačkih društava koja se mogu prepustiti tržištu, ali i utvrditi stvarnu vrijednost i upravljati financijskom imovinom u vlasništvu države i lokalnih jedinica te ubrzati privatizaciju dijela tvrtki u kojima država i lokalne jedinice imaju udjele.
Uz napomenu kako je hrvatski »porezni sustav pod utjecajem interesnih skupina i potrebe države da financira stalno rastuće rashode«, u Institutu drže da je neophodno provesti analizu cjelokupnog poreznog sustava i definirati njegove slabosti.
U okviru temeljite i dobro promišljene reforme sveukupnog poreznog sustava, bez parcijalnih zahvata u sustav, naglašavaju iz IJF, strukturu poreznih prihoda treba usmjeravati na povećanje konkurentnosti i to smanjivanjem poreza na dohodak i doprinosa, kako bi se snizili troškovi rada i potaknula potražnja za radom, porast zaposlenosti, cjenovna konkurentnost izvoznika i posljedično rast gospodarstva. Pritom je, ističu, poželjnije smanjivati doprinose poslodavaca, nego porez na dohodak i doprinose posloprimaca, jer se time ostvaruju izravniji učinci na troškove rada i potražnju za radom.
Izostale prihode zbog smanjenja doprinosa, pak, treba kompenzirati smanjenjem rashodne strane proračuna te uvođenjem novih poreza ili povećanjem već postojećih poreza koje se smatra manje štetnim za gospodarski rast, poput poreza na nekretnine, nasljedstvo i darove, potrošnju i ekoloških poreza.
Predlažu i reformiranje prava ‘opasnih i teških’ profesija, a naglašavaju i da ne treba »zanemarivati značaj drugog i trećeg mirovinskog stupa, prije svega uspostavom sustava mjerenja uspješnosti upravljanja sredstvima drugog stupa, ispitivanjem učinkovitosti državnog poticanja trećeg stupa i promicanjem financijske pismenosti građana kako bi bili što svjesniji individualne odgovornosti za primanja u starosti«.
»Pred Vladom i Saborom su itekako ozbiljni izazovi provođenja strukturnih reformi, nužnih za poticanje gospodarskog rasta i smanjenje fiskalnih neravnoteža. Vlada će, uz podršku Sabora, morati usuglašeno i žurno donijeti konkretne kratkoročne i dugoročne strategije, planove i programe reformi, te ustrajati na njihovoj provedbi bez obzira na očekivane otpore interesnih skupina. Pritom svi moraju biti svjesni da neće biti ni omiljeni ni popularni, no zemlju iz ekonomske krize ne može izvesti ništa osim ozbiljnih, strukturnih reformi koje će voditi povećanju učinkovitosti javnog sektora i čitavog gospodarstva, fiskalnoj konsolidaciji, povećanju konkurentnosti, zapošljavanju i ekonomskom rastu.«, ističu iz Instituta za javne financije.