Na prijetnju da će im država uzeti svoj dio dobiti iz Ine kažu kako bi investiranje trebalo biti svim u interesu, iz čega se može zaključiti kako u slučaju da država povuče dobit investicija neće ni biti
ZAGREB U odnosu na investicijski vrlo uspješne prethodne godine, posebno u Siriji u koju do daljnjega ne može, Inin će investicijski plan ove godine uistinu podbaciti, no uzrok tome leži i u neefikasnom sustavu koji investicije usporava – može se neslužbeno čuti u Ini, kao odgovor na zamjerke koje na njen račun stižu iz Centra za praćenje investicija. Podsjetimo, Centar je izrazio zabrinutost zbog Inine spore modernizacije rafinerija, odnosno Ininog izbjegavanja kapitalnih investicija.
– Rezultati Ine u pogledu investicija u prvih šest mjeseci su očekivani, ali niski, a takvi će biti i u prvih devet mjeseci. No, do kraja godine očekujemo da se Ina pribiliži zadanim parametrima, rekao je prvi potpredsjendik Vlade Radimir Čačić komentirajući podbačaj Ininih investicija ove godine. Imali smo, kaže, razgovore s upravom Ine i ponovno ćemo razgovarati bude li potrebno, a i uprava je najavila da će se Ina do kraja godine približiti tim parametrima. Upitan hoće li Vlada povući dobit iz Ine ako ona ne ostvari plan investicija, Čačić je rekao da je povlačenje dobiti u idućoj godini moguće, kao jedna od mjera, ali da Vlada želi investicije. (B. Po.)
Ove će godine, priznaju u Ini, ostvariti 73 posto svog investicijskog plana, odnosno u nove investicije uložiti 1,69 naspram planiranih 2,33 milijarde kuna. Usporava ih, dodaju, čekanje dozvola koje im za velike projekte trebaju, kao i raspisivanje tendera za nove koncesije, koji, kažu, kasne i po godinu dana.
Kao primjer, u Ini navode oko 450 milijuna eura vrijedno ulaganje u tzv. delayed cracking postrojenje u Rijeci, kompleks od desetak objekata zahvaljujući kojima će se eliminirati proizvodnja tzv. crnih, a povećati proizvodnja bijelih, goriva najviših ekoloških standarda, i tako značajno povećati profitabilnost same rafinerije. Postupak za dobivanje dozvola pokrenuli su, podsjećaju, još 2009. godine, a kao mjesto za otpremanje petrokoksa, u potpuno zatvorenim sustavima, predložili luku Bakar, koju predviđa i prostorni plan PGŽ-a.
Dobili su i zeleno svjetlo Ministarstva zaštite okoliša, a onda, kako bi išli na ruku lokalnom stanovništvu, predložili da se otprema preseli u Urinj, za što im je Ministarstvo također dalo svoj blagoslov. Urinj, međutim, nije predviđen prostornim planom županije, čije je izmjene Ina zatražila, i na njih još uvijek čeka.
»Bojimo se da ni ove godine naša priča s ovom investicijom neće biti završena. Stvari se, općenito, moraju mijenjati, ubrzati se na svim razinama. Jer, potpuno je suludo da, kad nešto administrativno zapne, a lako je rješivo, mora reagirati sam ministar«, može se čuti od izvora bliskog upravi Ine. Kako zaključuju, novce Ina ima, ali ih zbog raznih razloga ne može trošiti.
Država im je pak, kao vlasnik gotovo polovice Ine, zaprijetila da će svoj dio dobiti iz kompanije ubuduće uzimati, ne pomaknu li se Inine investicije s mjesta. U Ini odgovaraju kako im tako nešto na međusobnim sastancima nikad nije spominjano, a investiranje bi, zaključuju, svima trebalo biti u interesu. Indirektno tako državi odgovaraju da, ako im uzme novac, investicija uistinu neće biti. Riječka rafinerija, može se iščitati iz odgovora s Ininog vrha, manji je kamen spoticanja od sisačke.
