Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) zagovara “depolitizaciju” usklađivanja minimalne plaće kroz automatsku indeksaciju vezanu uz inflaciju i produktivnost, pri čemu upozorava da tri puta brži rast “minimalca” u Hrvatskoj od prosjeka EU-a ne prati rast produktivnosti, što ima negativne učinke u mnogim industrijama.

Glavni ekonomist HUP-a Hrvoje Stojić u petak je u HUP-ovoj publikaciji Fokus tjedna napisao da upozorenje kancelara Merza o strukturnim problemima Njemačke nakon neočekivanog pada BDP-a Njemačke za 0,3 posto u drugom kvartalu snažno odjekuje i u Hrvatskoj, jer se obje zemlje – iako gospodarski različite – suočavaju s istim izazovom: kako rast plaća i socijalnih prava temeljiti na produktivnosti, BDP-u i fiskalnim kapacitetima.

U Njemačkoj se naglašava neodrživost socijalne države zbog pada konkurentnosti i fiskalnih pritisaka, dok u Hrvatskoj rast minimalne plaće i mase plaća u javnom sektoru stvara sve veći trošak rada i pritisak na konkurentnost domaće ekonomije, kaže.

Hrvatska u Uniji prednjači po rastu primanja, pri čemu je minimalna plaća od 2019. skočila za 92 posto, trostruko brže od prosjeka EU-a, no, upozoravaju iz HUP-a, taj rast plaća nije praćen proporcionalnim rastom produktivnosti, što ima negativne učinke u mnogim industrijama.

Kao dodatni poticaj trošku rada, navode, masa plaća u državnom sektoru skočila je 58 posto u zadnje dvije godine i u odnosu na 2018. je udvostručena, na 12,3 milijarde eura, odnosno 13,3 posto BDP-a, čime je Hrvatska po udjelu mase plaća u BDP-u na trećem mjestu iza daleko razvijenijih Danske i Finske.

Ističu i da je Hrvatska jedna od rijetkih članica EU-a u kojoj je prosječna plaća u javnom sektoru viša nego u privatnom sektoru.

“Nema sumnje i da država enormnim povišicama svojim zaposlenima samo nabacuje ‘volej’ za podizanje minimalca, čime cijeli proces njezina usklađivanja sve više gubi doticaj s realnošću u privatnom sektoru. Umjesto da iskoristimo šansu rekordno niske nezaposlenosti za transfer zaposlenih iz javnog u privatni sektor te bezbolno smanjenje administracije, evidentno je da javni sektor sve više istiskuje privatni sektor s tržišta rada”, smatraju poslodavci.

Upravo je rast plaća glavni pogon inflacije

Navode da posebno zabrinjava raskorak između rasta minimalne plaće (10,1 posto) i bruto dodane vrijednosti po zaposlenom (6,7 posto), to jest pokazatelja produktivnosti rada. “To potvrđuje pogoršanje troškovne konkurentnosti. Posljedice su pad cjenovne konkurentnosti, osobito u izvoznim i radno-intenzivnim sektorima, kao što su industrija, turizam, trgovina i građevinarstvo, zatim zatvaranja i relokacija pogona te stagnacija marži i ulaganja”, upozoravaju.

Od industrija posebno izdvajaju tekstilnu, metalnu i drvnu, a kao eklatantan primjer negativnog utjecaja rasta minimalne plaće navode tvrtku Boxmark. U njoj je broj zaposlenih pao s rekordnih 3.000 na 820, a prihodi kroz godine s rekordnih oko 300 milijuna eura na svega 58 milijuna eura. Pritom tvrtka, dominantno zbog rasta “minimalca” seli nove poslove u Bosnu i Hercegovinu i ne može poslovati pozitivno, kažu iz HUP-a.

Napominju i da produktivnost rada ostaje znatno ispod prosjeka Unije i regije srednje i istočne Europe, a istraživanja Hrvatske narodne banke (HNB) pokazuju da je upravo rast plaća glavni pogon inflacije – a ne profiti tvrtki.

“Hrvatska je na čelu Unije po rastu ukupnih primanja zaposlenih od 71,9 posto (42,3 posto realno) u razdoblju od 2019. do 2024., baš zahvaljujući ubrzanom rastu minimalne plaće i masa plaća u javnom sektoru. Većim dijelom su te intervencije zaslužne i za najveći realni rast kupovne moći u EU od 21 posto, a ukupno 52 posto od 2019. Prema realnom medijalnom dohotku iza Hrvatske je čak 8 članica EU, a u 2025. godini ćemo prestići Češku i Estoniju i sve smo bliži prosjeku EU-a”, piše u HUP-ovoj publikaciji.

Promijeniti i tretman stanke za odmor, smanjiti trošak bolovanja za poslodavce, uvesti minimalnu satnicu …

Poslodavci poručuju da, iako hrvatski BDP posljednjih godina realno raste po stopama od tri do četiri posto, produktivnost rada će realno biti smanjena i ove godine, nakon pada za 1,2 posto lani. Pritom, upozoravaju, profitabilnost po zaposlenom u Hrvatskoj upola je niža od prosjeka Unije i oko četvrtinu niža od prosjeka regije srednje i istočne Europe, što značajno ograničava ulaganja u produktivnost i tehnološku modernizaciju.

Navode i da su ukupne naknade zaposlenih u Hrvatskoj dosegnule gotovo 50 posto BDP-a i prvi put premašile prosjek EU-a, a udio troška rada u prihodima tvrtki porastao je na 14 posto, a u vodećim hotelima te tekstilnoj i metalnoj industriji na čak 27, 24, odnosno 20 posto.

S obzirom na to da Hrvatska planira dodatno povećanje “minimalca”, na 1.250 eura do 2028. godine, iz HUP-a zagovaraju nužno redefiniranje pristupa, uz primjenu “najboljih praksi u EU”, primjerice Slovenije, Francuske, Belgije i Rumunjske, koje se temelje na usklađivanju minimalne plaće s inflacijom i/ili rastom produktivnosti, a ne na političkim odlukama.

Osim “depolitizacije” usklađivanja “minimalca”, poslodavci zagovaraju i promjenu tretmana stanke za odmor, smanjenje troška bolovanja za poslodavce, uvođenje minimalne satnice zbog varijacija u mjesečnom fondu sati, povećanje i vezanje osobnog odbitka uz bruto 1 minimalne plaće, kao i rasterećenje srednje i više plaće u djelatnostima s visokom dodanom vrijednošću, s ciljem poticanja produktivnosti i stimuliranja visokokvalificiranih radnika.

“Za razliku od većine članica, stanka za odmor u Hrvatskoj je dio radnog vremena. Uvjeti bolovanja su također blaži, a kako poslodavci snose trošak čak 42 dana uz naknade do 100 posto plaće, to često potiče zlouporabe i dodatno umanjuje fond efektivnih radnih sati. Hrvatska je i među rijetkim članicama Unije s mjesečno definiranom minimalnom plaćom, koja ne ovisi o rasponu radnih sati (160–184), zbog čega treba razmotriti definiranje minimalne satnice”, poručili su poslodavci.