Nakon višegodišnjeg odbijanja Hrvatska je prije dvije godine dala suglasnost za nastavak pregovori o dugu Ljubljanske banke hrvatskim štedišama pod okriljem Banke za međunarodna poravnanja u Baselu (BIS), dok je Slovenija zauzvrat podržala zaključenje hrvatskih pregovora s Europskom unijom. Iako je niti mjesec dana kasnije banka iz Basela izričito odbila novu ponudu da ponovno posreduje u tom sporu, obrazloživši kako banka ne može ponuditi ništa novo u odnosu na pregovore što su pod okriljem te institucije neuspješno vođeni 2001. i 2002., Slovenija će idući mjesec ponovno pokušati reaktivirati pregovore u Baselu, za što će ponovno tražiti zeleno svjetlo Hrvatske, iako su šanse da bi taj put mogao dovesti do rješenja dva desetljeća neriješenog problema gotovo – nikakve.
Sljedećeg mjeseca u Sarajevu zakazan je nastavak razgovora visokih predstavnika za sukcesiju o provedbi sporazuma o sukcesiji, na kojem će Slovenija zatražiti suglasnost svih nasljednica bivše države o obnovi pregovora o staroj deviznoj štednji pod pokroviteljstvom BIS-a, jer u takvim pregovorima moraju sudjelovati sve republike bivše države.
– Dug Ljubljanske banke 130 tisuća hrvatskih štediša iznosio je 160 milijuna eura, a uz kamate taj se iznos popeo na 400 milijuna eura.
– Slovenija tvrdi da za otprilike isti iznos – 400 milijuna eura – Ljubljanska banka tereti hrvatska poduzeća, koja su se prije rata zaduživala u banci.
Kada je dala suglasnost za nastavak pregovora u Baselu, tadašnja premijerka Jadranka Kosor učinila je to pod pritiskom slovenske strane, koja je time uvjetovala zaključenje poglavlja o zaštiti tržišnog natjecanja. Iako je Bruxelles smatrao kako je riječ o bilateralnom pitanju, kojeg ne treba uključivati u pregovore, na koncu je Slovenija zatvaranje poglavlja o slobodi kretanja kapitala uvjetovala nastavkom pregovora o dugu Ljubljanske banke pod pokroviteljstvom BIS-a. Želeći očajnički zaključiti pregovore s EU, ucijenjena premijerka Kosor na kraju je popustila.
»Povratak« u Basel značio je i prihvaćanje okvira kako je stara devizna štednja »sukcesijsko pitanje«, na čemu je svih ovih godina ustrajavala Ljubljana, no u dogovor sa Slovenijom na hrvatsko inzistiranje uključeno je i stajalište kako se radi i o problemu privatno-pravnog odnosa banke i klijenta, zbog čega hrvatske štediše imaju pravo na sudska potraživanje svojih štednih uloga. U skladu s tom odredbom vlada Zorana Milanovića na pretprošloj je sjednici podržala hrvatske banke koje do neisplaćenih uloga štediša Ljubljanske banke pokušavaju doći sudskim putem.
Kako je suglasnost za nastavak pregovora u Baselu dala prošla vlada, nova hrvatska vlada tu suglasnost mora potvrditi, a odugovlačenje Zagreba lako bi moglo negativno odraziti na postupak ratifikacije hrvatskog pristupnog ugovora u Sloveniji, jer Slovenija – kako su nam se požalili u Zagrebu – sve do samog kraja procesa hrvatskog pristupanja EU želi iz tog procesa izvući što više ustupaka u svoju korist. Stoga se ni Hrvatska, kako neslužbeno doznajemo – u slučaju da se sve strane suglase o nastavku pregovora u Baselu – tome neće protiviti, iako je riječ o računu bez krčmara.
Zeleno svjetlo za nastavak pregovora, osim Slovenije i Hrvatske, dale su još Makedonija i Bosna i Hercegovina, kao i tadašnja Savezna Republika Jugoslavija, no od toga je prošlo dosta godina i upitno jesu li te suglasnosti još uvijek na snazi. Uzmimo samo slučaj SRJ: ta se državna tvorevina raspala, a nakon raspada Srbija nije potvrdila tu suglasnost. No čak i kada bi sve strane dale zeleno svjetlo, ne smijemo smetnuti s uma da još uvijek nedostaje suglasnost BIS-a, koji je već jednom poručio kako ne želi preuzimati nikakvu novu ulogu u procesu rješavanja problema Ljubljanske banke.
Iako je premijerka Kosor prije dvije godine sa slovenskim kolegom Borutom Pahorom svečano obznanila kako je i taj problem skinut s dnevnog reda, bila je u pravu, ali samo nakratko. Hrvatska je zaključila pregovore, no problem Ljubljanske banke mogao bi se ponovno ispriječiti pred ratifikacijom hrvatskog pristupnog ugovora, dakle i pred ulaskom Hrvatske u EU.
