Za nautički čarter u Hrvatskoj ovogodišnja je sezona ponovo bila prilično turbulentna, a u marinama »broje« još jednu redovnu godinu. Dok se čekaju podaci o ostvarenom prometu u nautici za kolovoz, ovako bi se moglo sažeti što je obilježilo ljetne mjesece i općenito dosadašnji tijek nautičke godine.

Hrvatska je u svijetu najjača čarter velesila, međutim, već lani se moglo vidjeti da je ovaj segment ponude očito došao do nekih granica te da stalno povećanje broja brodica u najmu jednom mora doći kraju.

“Filtriranje” čartera

Komentirajući ovogodišnja kretanja, Sean Lisjak, predsjednik Udruženja nautičkog turizma pri HGK-a, podsjetio je kako je srpanj bio doista upitan u smislu da se vidjelo kako značajan broj plovila u čarteru ostaje na vezu, umjesto da ide u plovidbu.

Među ponuđačima plovila u čarteru se čulo da je sezona loša, i to nakon pada u prošloj godini. Srpanj je ipak pokazao kako je bilo nešto manje ukupnih dolazaka nautičara, dok je broj noćenja bio nešto bolji nego lani.

Konkretno, 2024. je bilo oko 303.000 dolazaka i 1,87 milijuna noćenja, dok je ovogodišnji srpanj donio nekih tisuću dolazaka manje, ali i oko 1,88 milijuna noćenja.

– Generalno su i same čarter kompanije shvatile da se mora naći načina kako »isfiltrirati« ozbiljne čarter tvrtke, a potrebna je i određena kategorizacija uvjeta koje jedna ozbiljna čarter kompanija mora zadovoljiti kako bi, u konačnici, uspjela ostvariti i više cijene nego sada.

Naime, kolege iz čartera su iznijeli podatak kako je 2012. cijena tjednog najma plovila dužine 14 metara bila viša nego danas.

To je podatak koji jasno ukazuje na pad cijena najma plovila u čarteru, dok su s druge strane svi inputi, dakle ulazne cijene održavanja, novih plovila, u konačnici i plaće, otišli »nebu pod oblake«, slikovito je pojasnio Lisjak dodajući kako je prevelika ponuda plovila na tržištu ustvari velik problem koja u konačnici dovodi i do pada u postotku popunjenosti jer se sva ta plovila jednostavno ne mogu prodati na tržištu.

I dolazi do spuštanja cijena, a pitanje je kakav će u konačnici biti financijski efekt čarter tvrtki, posebno malih, s dva do tri broda.

Same marine, pak, bilježe stabilnu nautičku sezonu. Naime, one dio kapaciteta drže za individualne goste, dakle, goste koji imaju svoje brodove i koriste ih za svoje potrebe, dok dio, dakle, daju u najam čarter bazama za potrebe njihove čarter flote.

Kada se dogodi lošija čarter sezona, kao što je ova, krene, jasno, i pritisak na marine za korekcijama cijena ili odgodama plaćanja.

– Isto tako, u marinama nema nekog odljeva individualnih gostiju, dakle, vlasnika plovila. Dapače, imamo sve veću potražnju za vezovima tako da marine balasiraju s brojem čarter plovila i brojem plovila individualnih gostiju, pojasnio je predsjednik Udruženja nautičkog turizma.

Zalet konkurencije

Osim što se na moru dogodio svojevrstan pandan apartmanizaciji na obali, činjenica je da konkurencija ne miruje. Hrvatska je doista u čarteru napravila veliki iskorak, no ovog se ljeta u medijima puno govorilo o ulaganjima Grčke u ovaj segment ponude i tome da posrnule hrvatske čarter firme prodaju brodove grčkim konkurentima.

Pojašnjavajući što se kod južnih konkurenata dogodilo, Lisjak nam je kazao kako je Hrvatska u COVID godinama, zahvaljujući uz ostalo i kvalitetnim COVID mjerama, ali i blizini najvažnijih emitivih tržišta, uspjela relativno dobro odraditi sezone i privući velik broj nautičara.

U to vrijeme su Grci zbog udaljenosti i činjenice da su ovisni o aviogostima praktički bili desetkovani. Međutim, taj su period grčki konkurenti iskoristili da bi napravili investicijske planove i osigurali povlačenje sredstava za pomoć čarteru.

– Tako su Grci ustvari u velikim postocima sufinancirali kupovinu novih plovila u čarter firmama i tako podigli ljestvicu kvalitete plovila. Uz to što su obnovili flotu novim plovilima, nisu u tom periodu, kao mi, prošli ulazak u eurozonu koji je podigao cijene u Hrvatskoj. Tako da sada imate situaciju da je Grčka povoljnija u smislu omjera cijene i kvalitete.

No, s druge strane, moramo znati da su u Grčkoj udaljenosti između luka i sidrišta puno veće nego kod nas, i treba jako puno vremena provesti u plovidbi, dok je na Jadranu sve nadohvat ruke.

Zaključno, mislim da moramo poraditi na tome da prihvatimo činjenicu da nekih dvije, tri godine čarter i ne radi tako fantastično kako smo navikli, ali i da budemo spremni povećati kvalitetu usluge, poboljšati godišta plovila, i po meni podignuti cijenu čime ćemo se odmaknuti od masovnog turizma i kvalitetnije pozicionirati na tržištu, zaključio je Lisjak.