Na bocama tvrtki iz Slovenije, BiH ili Srbije stoji markica »povratna naknada 0,50 kuna u RH«, iako tamo kupci ne plaćaju 0,50 kuna veću cijenu, a proizvođači ekološke namete
I hrvatska pića koji se izvoze, i čiji kupci vani ne plaćaju naknadu u cijeni proizvoda, u Hrvatskoj je mogu dobiti natrag u džep
Upravo je taj problem, nema sumnje, djelomično uzrokovao golem gubitak hrvatskog Fonda za zaštitu okoliša, od oko 470 milijuna kuna od početka 2006. do kraja 2009. godine, tijekom kojih je Fond isplatio povratnu naknadu za čak 724 milijuna boca više negoli ih je stavljeno na hrvatsko tržište.
Neuspio zahtjev
»Sarajevski kiseljak« samo je jedno od pića u PET ambalaži u regiji, koja se proizvode i za hrvatsko tržište. Kako Hrvatska ne može proizvođačima u drugim zemljama narediti kakve deklaracije da stavljaju na boce, oni, radi uštede, na sve svoje boce stavljaju oznaku na kojoj stoji i »povratna naknada 0,50 kuna u RH«.
To znači, zapravo, da bi sve te boce iz BiH, Srbije, Slovenije, Makedonije i drugdje, mogle biti vraćene u Hrvatskoj kao prazna ambalaža, uz naknadu od pola kune, a da pritom nitko tu naknadu pri kupovini proizvoda nije platio, niti su ti proizvođači plaćali druge ekološke namete, koje plaćaju proizvođači u Hrvatskoj.
Drugim riječima, mnoge od tih boca vjerojatno su, slučajno ili organizirano, i završile na hrvatskom tržištu, kako bi se zaradilo na povratnoj naknadi, zbog čega je djelomično i nastao gubitak od 470 milijuna kuna.
Jednake etikete za domaće i strana tržišta imaju, međutim, i hrvatska pića i napici koji se izvoze, i čiji kupci tu naknadu vani ne plaćaju u cijeni proizvoda, ali ju u Hrvatskoj mogu dobiti »natrag« u džep. Primjerice, hrvatska voda ili »mineralna« u Sloveniji nose tu oznaku, iako potrošač naknadu tamo ne plaća u cijeni.
Ministarstvo zaštite okoliša i istoimeni Fond, čijem je direktoru, Vinku Mladineu, produžen pritvor zbog afere Fimi-medija, pokušavali su u nekoliko navrata hrvatskim izvoznicima, poput Jamnice, Podravke, Dukata, Badela, Vindije, Maraske, Istravina, i drugima, nametnuti obavezu stavljanja etiketa bez povratne naknade na robu namijenjenu izvozu, no od toga se na kraju, uz opravdanje kako u krizi nikome ne trebaju dodatni troškovi, iz nekog razloga odustalo.
Apsurdi zgužvanih boca
Dogovor Fonda i proizvođača rezultirao je time da hrvatska ambalaža iz izvoza, za koju nisu plaćene naknade, i dalje može biti vraćena u Hrvatskoj, baš kao što može i ambalaža poput »Sarajevskog kiseljaka«.
– To se možda čini beznačajnim troškom za Hrvatsku, ako netko, poput mene, donese iz BiH dvije, tri boce, ali ako se radi o organiziranoj ilegalnoj djelatnosti, jasno je kud je nestao novac, napominje naš čitatelj iz Rijeke, dodajući kako se nastali minusi onda nadoknađuju negdje drugdje.
– Apsurdna je situacija da sirotinja, koja ambalažu izvlači iz kontejnera, u trgovinu ne može vratiti zgužvanu ili prljavu bocu, i za nju dobiti pola kune, makar kod ulaska u reciklažu uopće nije bitno kakva je boca, i makar su proizvođači tih boca platili naknade za zbrinjavanje, a da nam istovremeno iz inozemstva dolazi čista ambalaža za koju naknade nisu plaćene, ističe čitatelj iz Rijeke, koji i sam vodi, legalan, posao otkupljivanja ambalaže od trgovaca.
