Prema Svjetskom ekonomskom forumu, umjetna inteligencija (UI) će do 2030. automatizirati 85 milijuna radnih mjesta u svijetu, ali istodobno stvoriti 97 milijuna novih. No, UI donosi drukčiji tip promjene od prijašnjih tehnoloških valova: širi se brže nego što se radna snaga može prekvalificirati, pa stvara višak radnika i nedostatak specijalista, odnosno brže mijenja »ponudu i potražnju« na tržištu rada.

Prilagodba tržišta

U Hrvatskoj i Europskoj uniji, gdje su otpuštanja složenija, promjene će se događati postupnije – kroz prirodni odljev i zamjenu neadekvatnih vještina novima. OECD procjenjuje da 27 posto poslova u EU riskira značajnu automatizaciju do 2030., osobito u administraciji i proizvodnji gdje će, prema Eurostatu, i Hrvatska izgubiti 20 do 25 posto rutinskih poslova. U SAD-u, gdje je zaštita radnika slabija, dinamika je oštrija: prema procjenama Goldman Sachsa i McKinseyja, UI bi mogao ugroziti stotine milijuna radnih mjesta do 20230. ali i stvoriti manje novih nego u prošlim revolucijama.

– Tehnološke revolucije uvijek su izazivale strahove od masovne nezaposlenosti. No, tržište rada se uvijek prilagođava, ali uz različite posljedice za radnike – nekada veće, a nekada manje, kaže Jelena Budak, viša znanstvena suradnica s Ekonomskog instituta u Zagrebu, odgovarajući na pitanje hoće li se tržište prilagoditi dovoljno brzo, ili ćemo se suočiti s dugotrajnom nezaposlenošću i novim ranjivim skupinama.

– Najčešće brinemo o negativnim učincima poput otpuštanja, dugotrajne nezaposlenosti i nezapošljivosti, stvaranju novih ranjivih skupina te dodatnih troškova prekvalifikacije ili zbrinjavanja radnika. Uvođenje UI-ja razlikuje se po tome što se korištenje ove tehnologije širi brže nego se tržište rada može prilagoditi u smislu nadoknade radne snage koja ima sposobnost rada s umjetnom inteligencijom, pa se tu stvara nedostatak kvalificirane radne snage i negativne posljedice se ne stignu toliko brzo sanirati. Višak radne snage koji nastaje širom upotrebom UI-ja u tehnološki razvijenim kapitalističkim gospodarstvima ne može se dovoljno brzo apsorbirati, navela je Budak.

Pojasnila je i da su u svijetu velike razlike u odnosu prema radnicima. Liberalizirani sustav u SAD-u nije usmjeren na zaštitu radnika od otpuštanja niti na osiguravanje temeljne skrbi za nezaposlene kroz prekvalifikaciju ili premještanje na drugo radno mjesto. U Hrvatskoj, otpuštanja radnika su znatno zahtjevnija, a u javnom sektoru otpuštanje većeg broja radnika povezanog s usvajanjem UI-ja gotovo je nezamislivo.

– Očekujemo postupne promjene uz prirodni odljev radne snage zbog odlaska u mirovinu te odluke zaposlenika da, zbog nemogućnosti postizanja viših plaća ili napredovanja, daju otkaz. To će posljedično dovesti do zamjene radne snage koja nema odgovarajuće vještine za posao u kojem se koristi UI, s radnicima koji posjeduju različite vještine. Takav trend bit će popraćen manjim brojem novih radnih mjesta i većim brojem odlazaka postojećih radnika ili zatvaranjem određenih radnih mjesta, pojasnila je Budak.

Izazovna tranzicija

Razlike u procjenama o gubicima radnih mjesta proizlaze iz različitih pristupa – neke su konzervativne, druge optimistične ili pesimistične, a metodologije analitičkih kuća se također razlikuju. Ti brojevi su uvijek samo procjene koje valja promatrati kao upozorenje na ključne trendove. One služe kao važan signal nositeljima politika i poslovnom sektoru da na vrijeme poduzmu mjere.

U komentaru »Umjetna inteligencija – prijetnja ili prilika za radna mjesta?« koji je objavila, Jelana Budak je istaknula da su administrativni poslovi, posebno oni u kojima dominantno rade žene, najizloženiji riziku.

– UI će se primarno koristiti kao alat za efikasnije obavljanje rutinskih zadataka, poput administrativnih poslova na kojima su u Hrvatskoj češće zaposlene žene. Slično, u stručnim »uredskim« sektorima – bankarstvu, financijama i računovodstvu – dominira ženska radna snaga. Ovi sektori se prilagođavaju uvodeći UI alate i restrukturirajući poslovanje, zamjenjuju radnike na rutinskim zadacima, smanjujući broj takvih mjesta, dok istovremeno traže zaposlenike s vještinama korištenja i razvoja UI aplikacija. Ta tranzicija će biti izazovna za organizacije, jer se i globalno, a pogotovo u Hrvatskoj, suočavaju s nedostatkom UI-kvalificirane radne snage, pojasnila je Budak.

Hrvatskoj je za prilagodbu potrebna ozbiljna edukacija, i to na višoj razini od korištenja umjetne inteligencije umjesto Googlea.

– Naučimo građane o pravilnoj i kontroliranoj uporabi UI-ja, prepoznavanju lažnih vijesti i halucinacija, odgovornosti u korištenju. Razvijajmo vještine razvoja UI aplikacija na tim načelima, uvedimo UI u javnu upravu za otkrivanje nepravilnosti i obavljanje rutinskih poslova, optimizaciju prometa i veću dostupnost javnih usluga građanima. Mi politikama ne možemo specifično zaštititi radnike od poremećaja na tržištu rada specifično radi uvođenja UI-ja, ali ih možemo pripremiti na rad u UI-okruženju, naglasila je Jelena Budak.

Prijetnja »bijelim okovratnicima«

Razvoj umjetne inteligencije ozbiljno ugrožava radna mjesta visokoobrazovanih ljudi, dok su ranije tranzicije na tržištima rada više utjecale na manualni rad, pokazalo je istraživanje »Umjetna inteligencija i radna mjesta« koje je provela Dijana Šobota, izvršna tajnica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske zadužena za međunarodne odnose i razvoj organizacije, te doktorica informacijskih znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

– Prvi put su više ugrožena radna mjesta tzv. bijelih ovratnika, dakle ne radnika koji se bave fizičkim, manualnim radom, nego prvenstveno kognitivnih radnika, visokoobrazovanih, onih u kreativnim industrijama, među kojima se redovito ističu novinari, pisci, dizajneri, pravnici, ali i učitelji i profesori, zaposleni u sektoru skrbi i drugi, rekla je Šobota. Ipak, umjetna inteligencija ne samo da ruši stare strukture – ona otvara vrata novim zanimanjima koja zahtijevaju interdisciplinarni pristup. Mogući novi poslovi i zanimanja uključuju, primjerice, stručnjake za etiku i odgovornu primjenu UI-ja, osobe zadužene za objašnjivost i transparentnost algoritama, za zaštitu podataka, ali i za posredovanje između tehnologije i radnika – kroz edukaciju, obuku i savjetovanje. Tu su i podatkovni stručnjaci, tzv. podatkovni knjižničari i informacijski stručnjaci, knjižnični specijalisti za digitalno obrazovanje i slično. U tom smislu, važno je naglasiti da se ne radi samo o visokotehnološkim IT zanimanjima, već o interdisciplinarnim ulogama koje povezuju tehnologiju, informacijske znanosti, pravo, organizaciju rada i radnička prava, navela je Šobota.