Hrvatska drvno-prerađivačka industrija, oslanjajući se isključivo na domaću sirovinu, generira 1,4 posto BDP-a, pet posto ukupnog izvoza i deset posto prihoda prerađivačke industrije. Međutim, bez ključnih promjena, opstanak više od 30.000 radnih mjesta postaje upitan, upozorili su jučer sudionici okruglog stola o budućnosti sektora, koji je organizirala Hrvatska udruga poslodavaca.

Malo inovacija

Financijska stabilnost ovog sektora je očuvana, ali on pati od kroničnog manjka produktivnosti, pokazala je studija o položaju i mogućnosti unaprjeđenja drvno-prerađivačke industrije u Hrvatskoj, koju je izradio Centar za lokalni ekonomski razvoj Ekonomskog fakulteta u Rijeci. Ključni izazovi uključuju nedostatak ulaganja u tehnološke inovacije, razvojne programe za modernizaciju i rast dodane vrijednosti. Za razliku od drugih grana gospodarstva, drvna industrija slabo koristi dostupne fiskalne, inovacijske i investicijske poticaje, naglasio je koautor studije i dekan Ekonomskog fakulteta u Rijeci Saša Drezgić.

– Očuvana stabilnost nije dovoljna, potrebni su strateški koraci za povećanje konkurentnosti na globalnom tržištu. Trebaju nam programi za modernizaciju, inovacije i rast dodane vrijednosti kako bismo zadržali zaposlenost pred globalnim izazovima. Neophodno je formirati klaster u kojem važnu ulogu ima država, a subjekti s nižom dodanom vrijednošću sudjeluju u lancu osiguravajući sirovine onima s višom dodanom vrijednošću. To će donijeti veće plaće, bolju zapošljivost u sektoru i jače ekonomske pokazatelje u nacionalnoj ekonomiji, rekao je Drezgić.

Ovi nalazi dolaze u trenutku kada globalna potražnja drvnih proizvoda raste, no bez brzog djelovanja, sektor riskira gubitak tržišnog udjela i posljedične efekte na lance opskrbe, zapošljavanje u ruralnim područjima i ukupnu konkurentnost hrvatskog gospodarstva. Kako veći dio prihoda u toj grani dolazi iz primarne prerade drva i poluproizvoda s niskom dodanom vrijednošću, a manje iz finalnih proizvoda poput namještaja, posljedice su niska produktivnost, ispodprosječne plaće, tehnološka zastarjelost i nedostatak kvalificiranih radnika.

Apel državi

Predsjednik HUP-Udruge drvne i papirne industrije Ivić Pašalić poručio je da je taj sektor osjetljiv na cijene sirovine, energije i krize, a model opskrbe Hrvatskim šumama ograničava konkurenciju i ulaganja. Istaknuo je zadovoljstvo promjenom na čelu Hrvatskih šuma, jer je, kako kaže, novi direktor otvoren za komunikaciju, a spomenuo je i to da bi država mogla investirati u tu granu industrije.

– Hrvatska drvna industrija može kupiti dva i pol milijuna kubika trupaca. Od toga je 550 tisuća kubika hrasta, jedine sirovine od koje se može napraviti kvalitetni finalni proizvod s kojim je moguća zarada. Oko 700-800 tisuća kubika bukve ne omogućuje izradu profitabilnog finalnog proizvoda, te isto toliko jelovine, gdje male i srednje tvrtke ne mogu proizvesti ništa više od rezanja građe. Za jelovinu postoji rješenje – zašto država ne bi investirala u ozbiljnu tvornicu za proizvodnju lameliranih greda? Nisam zavidan automobilskoj industriji, ali ako se za neke projekte ulaže 200-300 milijuna eura, zašto se u drvnoj industriji za strateške projekte poput ovog, ne bi se moglo uložiti stotinu milijuna? Rješenja postoje, samo treba dobre volje, rekao je Pašalić i dodao da je potreban intenzivan tripartitni dijalog u kojem će biti uključeni sindikati, poduzetnici i dijelovi državne vlasti.

Sektor drvne industrije u Hrvatskoj ostvario je između 2020. i 2024. godine preko 16 milijardi eura prihoda, sudjelujući s 11 posto u izvozu prerađivačke industrije te bilježeći suficit izvoza od čak 152 posto, jedan od najpovoljnijih u cijelom gospodarstvu, podsjetio je predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca Mislav Balković.

Profitna marža tek 1 posto

Industrija se suočava s dubokim problemima koji ugrožavaju njenu budućnost. Profitna marža u 2024. godini pala je na samo jedan posto, a sektor je izrazito osjetljiv na rast cijena energenata, sirovina i troškova rada. Posebno zabrinjava brzi rast minimalne plaće koji nije praćen porastom produktivnosti, što dodatno pritiska poslovanje.

– Potreban je novi poslovni model temeljen na modernizaciji, digitalizaciji i proizvodima veće dodane vrijednosti. Bez tih promjena, sektor će gubiti konkurentnost i zaposlene, što se već događa. To je posebno zabrinjavajuće jer je industrija strateški važna grana gospodarstva s jakim socijalnim utjecajem u ruralnim krajevima, poručio je Balković.