Kad uđe u Europsku uniju, Hrvatska će brojem stanovnika biti veća od sedam sadašnjih članica, ali će dubinom krize najvjerojatnije biti - najteži slučaj
Paradoks nad paradoksima, u slučaju hrvatskog puta u Europsku uniju, glasi: što je Hrvatska bliže ulasku u EU, to je njezin jaz prema ionako recesijskoj Uniji, sve širi, a zaostajanje sve teže. Jer, i u prvom tromjesečju 2013. taj se jaz nezadrživo proširuje i produbljuje, iako malo tko dovodi u pitanje visoku vjerojatnost da će Republika Hrvatska od prijelomnog 1. srpnja postati 28. članica velike Europe.
Prema najnovijim podacima Eurostata, Europska unija će i nakon krizne 2012. , i u 2013. ostati u recesiji, koja će se u većini članica eurozone (u kojoj je 17 od ukupno 27 Unijinih članica) dodatno produbiti. Hrvatska je u depresiji od kasne jeseni 2008., kada je i Europska unija potonula u kraću recesiju, iz koje je isplivala početkom 2010., dok Hrvatska iz svoje depresije nije ni do danas, nego tone sve dublje. U međuvremenu, od trećeg kvartala 2011. i EU-27 je zakoračila u novu recesiju, na putu prema njezinom drugom dnu, koje će – prema procjenama većine analitičara iz Unije – dosegnuti u drugom tromjesečju ove godine, kao što će i Hrvatska, svoje novo depresijsko dno, dotaknuti uoči iduće turističke sezone. Ali, nakon što je BDP lani smanjen još za dva posto, i ove bi se godine mogao smanjiti najmanje za jedan posto, i biti manji za gotovo 13 postotaka nego 2008. godine!
Tigar ili kljuse
Da se u ovoj integracijskoj priči ne bismo izgubili u nekom sporednom puteljku, prisjetimo se načas, da se sa svih strana, još na početku hrvatskog puta u Uniju, zamišljalo da će se tijekom tog putovanja, po prirodi stvari, smanjivati ekonomski jaz između Unije i Hrvatske, da će se povećavati umreženost Unije i Hrvatske po svim ekonomskim i financijskim šavovima, te da će uoči 1. srpnja 2013. Hrvatska biti novi razvojni tigar (a ne oronulo kljuse) pred vratima trijumfalne (a ne krajnje raštimane i krizne) Europske unije.
Ali, kao da je sve ispalo naopako, gore nego li i u najmračnijim spekulacijama najgorih neprijatelja hrvatskog puta u Uniju, pa su u krizi danas i Unija i Hrvatska: jedna u teško rješivoj recesiji i fiskalnoj krizi, a druga u još teže rješivoj gospodarskoj i socijalnoj depresiji, te u dužničkom ropstvu, s rejtingom državnih vrijednosnica na razini otpada.
Krajnji rezultat tog paradoksalnog hrvatskog puta u Uniju je u tome, da je danas znatno više Unije u Hrvatskoj nego li je bilo nekadašnje Europske zajednice prije 20-ak godina, ali da je – zbog ovdašnje dezindustrijalizacije i pada izvozne konkurentnosti – znatno manje Hrvatske u Uniji, nego li je bilo i prije 20-ak i prije desetak godina. Jer, velike banke iz Unije su preuzele vlast nad gotovo cjelokupnim bankarstvom u Hrvatskoj i pripadajućoj mu nacionalnom štednjom, kao što su Deutsche Telekom i dugi niz velikih EU-kompanija preuzele većinski nadzor nad ovdašnjim tržištem. Istodobno se Hrvatska pretežno zadužila kod tih velikih EU-banaka, pa je – u depresijskim okolnostima i u sjeni precijenjene kune – sada u dužničkom ropstvu prema toj financijskoj mreži, iako formalno još nije u Uniji. U tom se kontekstu postavlja logično pitanje: treba li EU-27 primiti Hrvatsku i formalno u svoje članstvo, budući da je već ima u svojim raljama, i to besplatno.
EU – najkriznija velika ekonomija
Europska unija, sa svojih 27 članica, danas je najveća integrirana ekonomija na svijetu: njezin se bruto-proizvod u 2012. procjenjuje na liderskih 12.300 milijardi eura, što je za 1300 milijardi veći BDP od američkog ili gotovo trostruko veći od kineskog BDP-a. Ali, za razliku od Amerike i Kine, EU nema jedinstvenu fiskalnu, pa ni monetarnu politiku, nego je i dalje samo liberalizirano tržište, na kojem se sudaraju interesi nasljednica stare imperijalne Europe međusobno, ali i sa njihovim starim i novim kolonijama u Europi, te s ponudom i potražnjom ostalih velikih ekonomija na tom globaliziranom EU-tržištu.
Unazad 20 godina, otkako je visoko integrirano tržište, Europska unija ipak ne uspijeva uhvatiti razvojni korak s najdinamičnijim velikim konkurentima, pa tako stopama godišnjeg rasta BDP-a sve više zaostaje i za liderskom Kinom, i za sve poletnijom Indijom, i za energetski sve moćnijom Rusijom, kao i za tehnološki još liderskom Amerikom.S druge strane ove priče, mala i proeuropska Hrvatska, koja je davne 1989., u sklopu SFRJ, ostvarivala BDP po stanovniku na razini od 70 posto ostvarenog u Europskoj zajednici (od tadašnjih 12 starih članica), lani je ostvarila BDP per capita na razini od samo 55 posto ostvarenog u Uniji. Iako je Unija od 2008. do 2013. čak tri i po godine bila u recesiji, Hrvatska je produbila zaostajanje za Unijom zato što je sama potonula u gotovo nerješivu, već petogodišnju, gospodarsku depresiju. Hrvatsko zaostajanje za BDP-om po stanovniku u Uniji bilo bi i veće da u Hrvatskoj u zadnjih deset godina nije smanjen broj stanovnika za više od 200.000 osoba.
Hrvatska najteži slučaj
Europska je unija osuđena na dalje zaostajanje za većinom velikih konkurenata, budući da u odnosu na njih tone u kronično viši zbirni proračunski manjak, te u posljedično previski javni dug. Dok, na primjer, Kina ima gotovo uravnoteženi državni proračun, a Rusija i proračunski suficit, EU ostvaruje zbirni fiskalni deficit u protuvrijednosti od blizu pet posto godišnjeg Unijina bruto-proizvoda. Također, dok Rusija ima javni dug manji od deset posto svojeg BDP-a, a Kina manji od 25 posto svojeg BDP-a, Unija ostvaruje javni dug od blizu 90 posto svojeg BDP-a. Veću zaduženost od EU-a imaju samo SAD (102 posto BDP-a) i Japan (230 posto BDP-a), ali riječ je o fiskalnim unijama, koje se uspješno nose s tim izazovima.
Hrvatski je javni dug lani iznosio oko 55 posto BDP-a, ali je visoka vjerojatnost da će uskoro probiti mastriški plafon od 60 posto BDP-a, ne samo zbog apsolutnog rasta javnog duga, nego i zbog daljeg pada hrvatskog BDP-a.
Hrvatska se može tješiti što, iako još nije u Uniji, ipak stoji manje loše nego li četvrtina nacionalnih ekonomija u Uniji. Gore nego u Hrvatskoj i dalje je stanje u bankrotirajućoj Grčkoj, kao i u socijalno potonuloj Španjolskoj ili u prezaduženom Portugalu, Irskoj, Cipru, pa i nego u kronično zaostaloj Bugarskoj, Rumunjskoj i u Latviji. Zabrinjava, međutim, akceleracija s kojom se u većini pokazatelja Hrvatska udaljava od ionako krizne Unije, a primiče kronično propalom Balkanu.
Kad uđe u Uniju, Hrvatska će brojem stanovnika biti veća od sedam sadašnjih članica: Estonije, Litve, Latvije, Cipra, Malte, Slovenije i Luksemburga, ali će dubinom krize najvjerojatnije biti – najteži slučaj.
________________________
EUROPSKA UNIJA
5 KRIZNIH TRENDOVA U 2013.
1. ŠIRENJE RECESIJE
Nakon lanjskog smanjivanja EU-proizvoda za 0,5 posto, u 2013. se očekuje stagnacija, uz recesiju u gotovo svim Unijinim članicama. Najteže je stanje u Grčkoj, Portugalu, Španjolskoj, Cipru, Malti, Irskoj i Italiji, gdje se recesija preobrazila u kroničnu depresiju.
2. RAST NEZAPOSLENOSTI
Gotovo afričku nezaposlenost trpjet će sve prezadužene ili bankrotirajuće članice, od Grčke i Irske, do Portugala i Španjolske, dok će gotovo punu zaposlenost uživati samo Luksemburg, Austrija, Nizozemska i Njemačka. EU u cjelini povećat će stopu nezaposlenosti sa 9 posto u 2008. na 12,5 posto u 2013.
3. ZAOSTAJANJE ZA KONKURENTIMA
Već 12 godina EU, kao najveća integrirana ekonomija na svijetu, stopama godišnjeg rasta zaostaje za svim svojim velikim konkurentima, od SAD-a i Rusije do Brazila, Indonezije, Indije i još liderske Kine.
4. RASTUĆI JAVNI DUG
Dok je u Rusiji lani javni dug bio niži od 10 posto tamošnjeg BDP-a, u Kini je bio manji od 26 posto, a u EU-27 je iznosio čak 85 posto Unijina godišnjeg proizvoda.
5. PRECIJENJENI EURO
Zahvaljujući snažnom priljevu stranih ulaganja u Uniju, a osobito u središnje zemlje eurozone, većina uvoznog je jeftinija od Unijinih istovrsnih proizvoda, što dodatno slabi EU-izvoz i produbljuje recesiju.
________________________
EURO-HRVATSKA 5 KRIZNIH TRENDOVA U 2013.
1. PETA GODINA DEPRESIJE
Još od četvrtog tromjesečja 2008. godine Hrvatska je u depresiji, pa joj je BDP lani bio više od 10 posto manji nego predkrizne 2008., a smanjuje se i početkom 2013.
2. SVE VEĆA NEZAPOSLENOST
Od jeseni 2008., kad je zaposleno bilo više od 1,6 milijuna radno sposobnih građana, u veljači ove godine zaposleno ih je bilo samo 1,3 milijuna, dok je stopa nezaposlenosti skočila sa 14 na 22 posto.
3. ZAOSTAJANJE ZA UNIJOM
Tijekom već petogodišnje depresije, jaz između EU-a i Hrvatske znatno se produbio, umjesto da se smanjuje. U njegovoj sjeni smanjuju se i vanjska trgovina između Unije i Hrvatske, kao i Unijine investicije u Hrvatskoj.
4. RASTUĆI JAVNI DUG
Otkako je Hrvatska unazad 12 godina ubrzano krenula u priključivanje Uniji, njezin se javni dug udvostručio, i već bi za 2013. mogao dosegnuti mastriški plafon od 60 posto – već petu godinu za redom opadajućeg – BDP-a.
5. OTPADNI REJTING
Tri su međunarodne agencije spustile hrvatski kreditni rejting na najnižiprag, dok je kuna i dalje najprecijenjenija valuta u Europi, pa je i dalje gotovo sve uvozno znatno jeftinije od domaćeg, što slabi izvoznu konkurentnost, produbljuje depresiju i povećava vanjsku zaduženost.
