Da je u Uljaniku 1856 nelikvidnost dogorjela do prstiju, pa i malo preko, ukazuje i jučerašnja odluka Vlade koja je uvrštena u dnevni red na samoj sjednici. Novac, sada već očito nasušno potreban za svakodnevno funkcioniranje brodogradilišta koje je pred prodajom, kanalizirat će se kroz izmjene odluke o davanju državnog jamstva za kreditnu liniju koju je Uljanik 1856 već dobio za novogradnju 535, u naravi 22,5-metarskog ribarskog broda za norveškog naručitelja. Bilo je to prije nešto manje od dvije godine.

Radni brod

Kako je na sjednici Vlade izvijestio resorni ministar gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović, odluka o davanju državnih jamstva izmijenit će se na način da će se povećati iznos državnih jamstava za dva milijuna eura te uz istovremeno produljenje roka za vraćanje kredita HBOR-u do 2. listopada ove godine.

I sam ministar konstatirao je da su ta dva milijuna eura kredita potrebna za »premošćivanje nedostatka likvidnosti društva do prodaje poslovnog udjela od 54,77 posto u Uljanik Brodogradnji 1856«.

Prema odluci o davanju državnog jamstva za novogradnju 535, na koju se ministar Filipović jučer pozvao, Uljanik 1856 ugovorio je još u lipnju 2021. s norveškim naručiteljem radni brod za opsluživanje ribogojilišta za iznos od 6.525.000 eura. Ukupno kreditno zaduženje brodogradilišta za gradnju tog broda od 22,5 metara dužine i 9,6 metara širine iznosilo je 6,4 milijuna eura, a Vlada je, sukladno pravilima EU-a, državnim jamstvima »pokrila« 80 posto kreditnog zaduženja, odnosno jamstva su izdana na iznos od 5.120.000 eura. Prema toj odluci vlade Uljanik 1856 trebao je vratiti kredit odnosno državno jamstvo po isplati naručitelja, odnosno na isporuci broda. Je li u međuvremenu bilo aneksiranja ugovora s norveškim brodovlasnikom ili ne, nismo uspjeli doznati, no prema originalnom ugovoru koji je potpisan u lipnju 2021., rok isporuke ovog ribarskog radnog broda bio je prosinac prošle godine.

Prodaja udjela

Sve je izglednije da poslovanje novog Uljanika, u svega tri i pol godine otkako je pulskim navozima pružena šansa da kroz takozvani »clean start« pokušaju opstati na tržištu, ne ostavlja prostora očekivanjima da bi se većinski poslovni udjel u novom Uljaniku mogao »utopiti« po njegovoj sadašnjoj nominalnoj cijeni. Pogotovo ako se nastavi inzistirati na obvezujućoj izjavi kupca da će zadržati brodograđevnu djelatnost. A apetiti su bili ogromni jer se procjenjivalo da većinski udjel u Uljaniku 1856 na tržištu vrijedi čak 27,6 milijuna eura, što je gotovo 60 posto iznad nominale. Potencijalni ponuđači napravili su due diligence, ali obvezujuću ponudu na stol nije stavio nitko. Drugi šamar uslijedio je početkom ovog mjeseca, kada se zakazana javna dražba nije ni održala jer nitko od potencijalnih ponuditelja nije iskazao interes da vlasnički uđe u pulski Arsenal ni po sniženoj cijeni od 20,73 milijuna eura. Što će odlučiti Skupština Uljanik brodogradilišta u stečaju, odnosno država koja u tom tijelu ima odlučujuću ulogu, ostaje za vidjeti. Ako u resornim ministarstvima odluče da će se i nadalje voditi pravilima iz ovršne prodaje, kao što je to bio slučaj kod propale dražbe za koju su odredili da će početna cijena predstavljati 75 posto procijenjene vrijednosti, slijed tih regula upućuje na to da bi se onda druga dražbena prodaja organizirala za 50 posto procijenjene vrijednosti, što bi u ovom slučaju značilo početnu cijenu od 13,8 milijuna eura za 54,77 posto poslovnog udjela u novom Uljaniku. To je za 3,9 milijuna eura manje od nominale tog poslovnog udjela. S obzirom na to da je riječ o imovini koja nije opterećena hipotekama, Skupština vjerovnika može se odlučiti i za neku drugu varijantu početne cijene, a može odlučiti i da će se, primjerice, Uljanik 1856 prodati direktnom pogodbom.