Vlada, očito, izbjegava šok-terapiju? 

 

  – Šokove nastojimo izbjeći. Veće rezanje proračuna dovelo bi, primjerice, do šoka u potražnji i njezinog pada, što bi usporilo gospodarsku aktivnost. Možda ćemo u dvije godine napraviti ono što bi neki priželjkivali da se dogodi u jednoj. No, to što smo napravili sasvim je dobro i održivo. Otišli smo puno dalje od onoga što od nas traži Zakon o fiskalnoj odgovornosti: rashode konsolidiranog proračuna smo snizili, a njegov udio u BDP-u smanjili za 1,8 postotnih bodova, gotovo dvostruko više od onoga što traži Zakon. No, pritom nismo dirali u osnovicu plaće kao ni u mirovine. Držimo se programa koji smo najavili.

    Kakvi su izgledi Hrvatske da zadrži sadašnji kreditni rejting? 

    – Prema nedavnom izvješću agencije Fitch Ratings, rejting smo za sada zadržali. Kratkoročno, uvjerili smo ih da smo krenuli dobrim smjerom. Tu smo ocjenu svi u Vladi shvatili kao vjetar u leđa. Ostavljen nam je prostor da u idućih nekoliko mjeseci počnemo energično ostvarivati naše planove koje smo ugradili i u državni proračun. Za kretanje rejtinga u sljedećim mjesecima, jedna od odlučujućih stvari bit će započinjanje reformi i napredak u njihovu provođenju. Bit će to pokazatelj je li Vlada odlučna u ostvarivanju ciljeva koje je sebi postavila. 

    Nakon Fitcha, ovih ste dana razgovarali i s predstavnicima ostalih svjetskih bonitetnih agencija – Moody’s i Standard & Poor’s. Kako je prošao susret? Što ste im rekli? 

    – Dali smo im slična obrazloženja kao i agenciji Fitch. No, u međuvremenu smo donijeli proračun, započeli smo prve korake u provedbi reformi i sada imamo preciznije parametre makroekonomske politike, pa smo u najnovijim razgovorima mogli otići korak dalje. U svakom slučaju, naši prvi koraci – fiskalna konsolidacija i najava reformi – prihvatljivi su i za ove agencije. Daljnje kretanje rejtinga ovisit će o provedbi onoga što smo najavili. 

   Tri stupa

A proračunski deficit? U medijima se tvrdilo da će sljedeća ocjena kreditnih agencija, koja se očekuje na ljeto, ovisiti ponajprije o tome kakav će biti deficit. Mnogi kritiziraju Vladu da je precijenila proračunske prihode, a podcijenila rashode, pa bi proračunski manjak sredinom godine mogao skočiti, što bi dovelo do značajnog rebalansa? 

    – Proračunski deficit je važan i nezaobilazan parametar pri davanju ocjene, ali je samo jedan u nizu. Što se tiče prva dva mjeseca ove godine, proračunski prihodi porasli su 2,5 posto u odnosu na isto razdoblje lani, iako stopa PDV-a u tom razdoblju nije porasla. U isto vrijeme rashodi su za isti postotak manji. Nadamo se da će se ovaj trend nastaviti. 

    Koji su, onda, najvažniji elementi? 

    – Postoje tri ključna stupa Vladine politike koji se slučajno podudaraju s onim što zanima i financijske institucije. Na prvome mjestu, to je fiskalna konsolidacija, koja znači poštivanje Zakona o fiskalnoj odgovornosti, rezove na rashodnoj strani proračuna i smanjenje ukupnoga deficita. Sve to, nadamo se, već iduće godine trebalo bi zaustaviti rast javnoga duga. Drugo veliko područje jesu reforme koje moraju trajnije stabilizirati rashodnu stranu proračuna i omogućiti srednjoročnu i dugoročnu održivost javnih financija. Treće, to je gospodarski rast, zbog čega smo donijeli naš investicijski paket i mjere za poticanje ulaganja. 

    Investicije su nam iznimno važne, jer smo uočili da je u ukupnoj agregatnoj potražnji u Hrvatskoj proteklih godina najviše pala upravo ta komponenta, i to za više od 30 posto. Pritom, privatne investicije pale su više od 40, a javne više od 20 posto. Znamo da će osobnu potrošnju biti jako teško potaknuti, zbog povećanja nezaposlenosti i pada ukupnih primanja. Istodobno, javnu potrošnju moramo rezati. Naš je izvoz uvelike ovisan o vanjskim čimbenicima, pa nam investicije preostaju kao jedino područje na kojem možemo i moramo napraviti veći iskorak za poticanje gospodarskog rasta – dijelom putem javnih investicija, a dijelom kroz poticanje privatnog sektora. 

    Zbog toga ste mijenjali i porezne zakone? 

    – Da, teret smo pomaknuli s direktnih poreza na indirektne, zbog čega je povećan PDV. Tako smo rasteretili gospodarstvo za oko tri milijarde kuna. Nadamo se kako će se ta sredstva, koja ostaju gospodarstvu, preliti u investicije, te da oni koji su uspješno poslovali neće taj novac izvlačiti iz poduzeća, za osobnu potrošnju.   

Više reda

Je li to razlog zašto je vodstvo HUP-a prošli tjedan tako ošto kritiziralo Vladu? Poslodavci tvrde da su reforme nedovoljne, a da neki potezi čak pogoršavaju sigurnost poslovanja, navodeći pritom uvođenje poreza od 12 posto na dividende i na udjele u dobiti, a koji se mora plaćati rektroaktivno, čak i na zadržanu dobit iz proteklih godina? 

    – Pretpostavljam da je negativnu reakciju HUP-a izazvala upravo ta retroaktivnost u primjeni. Retroaktivnost se može staviti pod upitnik, ali sve drugo u našim je mjerama logično i konzistentno, što je i sam HUP prepoznao onda kad smo ih predstavili. Namjera Vlade je očita. U kratkom i srednjem roku treba sve snage usmjeriti na to da kapital ostaje u poduzećima, pri čemu se izvlačenje kapitala i njegovo pasiviziranje penaliziraju. Vlada želi potaknuti poduzetnike da reinvestiraju kapital, ili da ga ostave u tvrtkama radi veće likvidnosti, na primjer za obrtna sredstva. 

    Poslodavci, također, tvrde da dosad provedene reforme nisu dovoljne za izlazak iz krize? 

    – Naše ključne reforme polaze od sustava subvencija i državnih potpora. Tu bismo željeli više reda i racionalizaciju. Reforme planiramo i u državnoj upravi, za njenu veću efikasnost, za smanjenje ukupnih troškova, pa i mase plaća, kako bismo dobili veći prostor za poticanje gospodarstva. Provodit ćemo i reforme u sektoru zdravstva, te osobito na području socijalne skrbi. Kroz primjenu OIB-a te odgovarajućih cenzusa, želimo pravedniji model za dodjelu socijalnih transfera. 

    Kakve reforme pripremate u mirovinskom sustavu? 

    – Sigurno će biti i promjena u mirovinskom sustavu. Moramo razdvojiti mirovine koje se financiraju iz mirovinskog doprinosa, od mirovina u povlaštenom sustavu, koje se financiraju iz ostalih poreznih prihoda. Zadržat ćemo drugi mirovinski stup i jačati ga zbog budućih umirovljenika. Dosta je širok spektar reformi koje planiramo, a one bi cijeli sustav trebale učiniti transparentnijim, da se zna tko, što, koliko i zašto plaća. Međutim, neke reforme zahtijevaju stanovito vrijeme.   

Nema prepreka

Znači, reforme u području zdravstva, socijalnih transfera i mirovinskog sustava možemo očekivati do kraja godine? 

    – Ne mogu tvrditi da će one biti dovršene ove godine, jer to je proces, ali one tijekom 2012. godine moraju ozbiljno uznapredovati. Tu je i često spominjana priča o reformi odnosa na tržištu rada. Tu nam je, u ovom trenutku, najvažnije definirati odnose sa sindikatima te riješiti pitanje njihove predstavljenosti u Gospodarsko-socijalnom vijeću. Važno nam je definirati i trajanje kolektivnih ugovora kad oni isteknu, o čemu su konkretni prijedlozi sindikatima već poslani. 

    Ništa više od toga? Mislim na reformu tržišta rada. 

    – Već i to, u ovom trenutku, bio bi velik iskorak.

    – Mislite li da poduzeća u privatnom sektoru imaju neke prepreke kako bi plaće definirale dvodjelno: kao temeljnu plaću i kao bonuse kojima se valorizira doprinos radnika? Mislim da tu nema bitnih prepreka ni danas. Što se tiče javnog sektora, u kojem postoje ozbiljni problemi, u Vladi razmišljamo o stvaranju sustava nagrađivanja koji bi poticao ljude na veću aktivnost te na neprekidno učenje i usavršavanje. Što se, pak, tiče pitanja lakšeg otpuštanja radnika, napominjem da je tijekom krize u Hrvatskoj otpušteno oko 150 tisuća ljudi u privatnom sektoru. U čemu je onda problem? 

    Vjerojatno u tome što otpušteni trebaju dobiti otpremnine, a mnogi poslodavci bi tu obvezu rado zaobišli? 

    – Reći ću vam osobno mišljenje. Ako je s jedne strane važna fleksibilnost radnih odnosa, na drugoj strani mora biti važna i sigurnost radnika u vremenu nezaposlenosti. Pitanje je samo tko plaća tu sigurnost, kroz otpremnine ili naknade za nezaposlene: privatni sektor ili država. Da bi država tu »sigurnost« platila, mora uvesti veće poreze, a alternativa je da u tome sudjeluju poduzeća s otpremninama, manjim ili većim.