Biti dužan kao Grčka – to je fraza koja svoje porijeklo vuče iz bankrota grčkih državnih financija iz davne 1893., ali je tadašnji grčki bankrot bio neusporedivo manje težak od najnovijeg, koji već dvije godine potapa grčku ekonomiju, s još nesagledivim prijetnjama za opstanak Europske unije, kao i s još teško predvidivim financijskim i gospodarskim posljedicama za Njemačku i Francusku koje su najdublje uključene u grčke financije. 

    I tada, kad je 1893. grčka vlast priznala da se prezadužila i da više ne može vraćati svoje dugove, krenulo je oklijevanje političke vrhuške u Ateni s poduzimanjem bolnih fiskalnih rezova, pa su tadašnje velike sile iz stare Europe, Njemačka i Francuska, kao i tada glavni kreditori, uspostavile izravni nadzor nad grčkim financijama i nad makroekonomskom politikom, pa i nad strateški važnim komadima imovine. 

   Bolni rezovi

Današnja je Grčka – kao članica Europske unije i eurozone – u novoj i neusporedivo težoj dužničkoj krizi od sredine 2009. godine, kada je u Bruxellesu otkriveno da su ključni pokazatelji grčkih državnih financija visoko frizirani ili lažni, te da je ta članica Unije višestruko probila sve fiskalne limite sporazuma iz Maastrichta. Već potkraj 2009. se otkrilo da je manjak u državnom proračunu iznosio 14 posto BDP-a (nasuprot dopuštenih najviše tri posto, prema Unijinom mastriškom sporazumu), a tek u svibnju prošle godine da grčki ukupni vanjski dug premašuje čak 160 posto očekivanog BDP-a u depresijskoj 2011. godini, od čega je više od polovine bio državni dug. Iako je, radi sprečavanja totalnog bankrota, Grčka u svibnju 2010. dobila 110 milijardi eura prve pomoći od MMF-a i Europske unije, a Vlada poduzela prve bolne rezove u državnoj potrošnji i u raspodjeli nacionalnog dohotka, grčki je BDP lani smanjen još šest posto (kao i tijekom 2009. i 2010.), da bi se njegovo smanjivanje, pa i smanjivanje poreznih prihoda, nastavilo i u 2012. godini, a stopa nezaposlenosti povećala s 8 posto u 2009. na sadašnjih 20 posto. 

    Da bi počela izlaziti iz dužničkog ropstva, Grčka bi morala više nego prepoloviti godišnje obroke otplate vanjskoga duga, dakle – nužan joj je oprost plus reprogramiranje većine dugova, i to na rokove od deset do 30 godina. Prvi je tu ideju objavio, ne grčki nego – njemački ministar financija, Wolfgang Schauble, zato što su, uz francuske, njemačke banke visoko opterećene ulaganjima u grčke vrijednosnice i u suvlasništvo u tamošnjim bankama i kompanijama, pa sad njemački porezni obveznici sudjeluju i s relativno najvišim udjelima u višeslojnom spašavanju Grčke od totalnog bankrota, a Unije i eurozone od rasula. 

   Weberovo proročanstvo

Njemu se s najrealističnijom procjenom grčkih gospodarskih perspektiva bio pridružio donedavni guverner Bundesbanke, Alex Weber, navijestivši da se sve opcije za rješavanje grčke dužničke drame svode na Unijino jamstvo za sveukupan grčki vanjski dug, kako bi se na temelju tog najvišeg mogućeg jamstva reprogramirala većina grčkih dugova, čemu je alternativa – kaotičan bankrot, začinjen nerješivom socijalnom tragedijom. Jer, prema Weberovoj procjeni, čak i u slučaju najvećeg mogućeg višegodišnjeg paketa međunarodne financijske pomoći, Grčkoj će za izlazak iz dužničkog ropstva i kronične gospodarske depresije trebati najmanje 30 godina, pa je to i okvir za oprost i reprogramiranje većine grčkih vanjskih dugova. 

    U tim se dramatičnim okvirima unazad tri dana i u Ateni, i u Bruxellesu, u suradnji s predstavnicima MMF-a i Europske središnje banke, razmatralo uvjete za odobravanje novog velikog paketa u vrijednosti od 130 milijardi eura, kako bi sredinom ožujka Grčka izbjegla potpunu predaju: proglašenje moratorija ili nemoći za vraćanje bilo kojeg iznosa dospjelih vanjskih dugova, uz posljedični izlazak iz eurozone i iz Europske unije. Skupa s prvim paketom iz svibnja 2010., bit će to neusporedivo najveći iznos međunarodne financijske pomoći jednoj bankrotiranoj državi u povijesti! 

    Posljedice dužničkog ropstva i već dvoipolgodišnje depresije odražavaju se na sve sektore grčkog gospodarstva: industrijska proizvodnja je od sredine 2009. do početka 2012. smanjena ukupno 25 posto, a BDP 18 posto, građevinska djelatnost (jedan od tri stupa grčkog gospodarstva) doživjela je pad od gotovo 70 posto, trgovina na malo smanjila se za više od 25 posto, a zbog masovnih prosvjeda i negativnog međunarodnog publiciteta, turistički je promet lani bio 20 posto manji nego 2008., dok je nezaposlenost povećana s osam na 20 posto. Istodobno su plaće u javnom sektoru i mirovine srezane za trećinu. Većinu potraživanja prema Grčkoj imaju francuske i njemačke banke, a euro-zona udjel od 58 posto u grčkome državnom dugu.   

Kobni 20. ožujka

Nakon višetjednih pregovora grčka koalicijska vlada je jučer, kako javlja BBC, došla do nekih rezultata (nekih, jer Grčka još ne prihvaća i novo snižavanje mirovina). S jedne strane s privatnim vjerovnicima su dogovoreni mehanizmi reprogramiranja dugova. S druge je najnoviji plan štednje, koji je zadovoljio zahtjeve MMF-a, EU-a i Europske središnje banke. Reprogramiranje dugova i plan štednje uvjeti su da Grčka dobije drugi veliki paket međunarodne pomoći u iznosu od 130 milijarda eura. 

    Vlada u Ateni pregovara i s privatnim vjerovnicima, i to o oprostu 100 milijardi eura duga. Iznos od 100 milijardi eura predstavlja polovinu privatnih potraživanja i 35 posto ukupnog duga Grčke. Cilj je da se otpisom javni dug do 2020. smanji na 120 posto BDP-a umjesto sadašnjih 160 posto ili prijetećih 170 posto BDP-a dogodine. Pregovori se vode i o zamjeni obveznica koje drže privatni vjerovnici za nove obveznice čija je nominalna vrijednost umanjena za polovicu. U pregovorima se mora još odrediti kad će nove obveznice stići na naplatu i kolike će kamate Grčka plaćati na njih. Bez dogovora s privatnim vjerovnicima Grčka bi se našla u bankrotu 20. ožujka, kad na naplatu stižu obveznički obrok u iznosu od 14,5 milijardi eura.