Važno je u svemu tome da država bude predvodnik većih investicija uz niske kamatnjake, koje bi slijedio privatni sektor što bi polako smanjivalo negativna očekivanja i averziju prema riziku, kaže Ivan Lovrinović s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu
RIJEKA Likvidnost u bankarskom sustavu je visoka, no to se ne reflektira previše na gospodarski rast. Nikako da se u značajnijoj mjeri uspostavi spona između poduzeća i banaka. Nijedna zajednička akcija monetarne politike i Vlade u tom smislu do sada nije dala nekog rezultata. Krediti poduzećima padaju ili stagniraju, banke izbjegavaju ulaziti u dodatni rizik, kao i same tvrtke koje teško kreću u investicije, pri čemu je i pad potražnje utjecao na pesimistična očekivanja. Je li problem u bankama koje se prije svega oslanjaju na državu kao glavnog klijenta te im, bez obzira što raspolažu novčanim viškovima, još uvijek nije sila baviti se poduzetničkim projektima u mjeri da bi ih značajnije poduprle i podijelile rizik? Visoke kamate također priječe da se nađu ponuda i potražnja. Je li problem i u samim tvrtkama, koje je nedavno prozvao ministar financija Slavko Linić, da im je država u mnogočemu izašla u susret, međutim, one to ne vraćaju novim investicijama? S druge strane, dio privatnog sektora i sam je predugo bio oslonjen na javni pa je sada nedovoljno »istreniran« za borbu za tržištu. Ili čitav sustav u kojem središnja banka može labaviti monetarnu politiku, ali zadnju riječ imaju poslovne banke, nije dovoljno poticajan za privredu umrtvljenu poput naše. Američki Federal Reserve primjerice uspijeva donekle financijskim injekcijama doprijeti do realnog sektora, građana i poduzeća, vjerojatno zato jer novac u sustav može ubacivati izravno. ECB povećava novčanu masu, no ne izravno, nego preko banaka, a slično je i s HNB-om. S jedne strane se onda monetarnoj politici spočitava neefikasnost, a da joj se s druge ne žele povećati ovlasti. Mnogi pak drže da bi upravo selektivna kreditna politika, u smislu da se od strane monetarne vlasti potiče odobravanje plasmana biranim sektorima, granama, poduzećima, bila put u propast. Svaka mogućnost intervencije u tom pogledu onda se otklanja jer se smatra da stvari najbolje rješava tržište samo, a tržište čine i banke i njihovi bonitetni filteri. No, ako tržište sve rješava, zašto je onda situacija gotovo pa zamrznuta?
Sistemska pojava
Prof. dr Ivan Lovrinović s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu kaže da su krediti poduzećima od kraja 2011. do danas smanjeni za oko 8 milijardi kuna. Primarni novac je pak u odnosu na novčanu masu u posljednje tri godine oko 10 milijardi kuna veći. To znači da se novac iz optjecaja koji obavlja transakcijsku funkciju (novčana masa) povlači u neaktivni novac koji banke u obliku depozita drže na računima kod HNB-a, zaključuje Lovrinović.
Lovrinović kaže da put uspostave unutrašnje ravnoteže i izlaska iz depresije započinje ekspanzivnom monetarnom politikom koja snižava kamatne stope koje su ključne u tom procesu. – Time se uspostavlja pokidana veza između realnog i financijskog sektora, a sve to treba biti podržano snažnom ulogom države i privatnog sektora koji će pokrenuti i održavati potrebnu razinu investicija i potrošnje što bi potaknulo rast BDP-a i zapošljavanja. Sve zemlje članice eurozone i mnoge druge išle su upravo tim putem. No, upravo se na ostvarenju maloprije spomenutih ciljeva primjenjuju pogrešne mjere, a HNB stalno naglašava svoju poziciju autonomije do te mjere da se stječe snažan dojam da ona postoji sama za sebe i nije ju briga što se dešava u realnom sektoru. U tom smislu monetarna politika od 2008. nije nikada ozbiljno upotrijebljena za izlazak iz recesije/depresije pa možemo u tom smislu ustvrditi da HNB djeluje kao mjenjačnica i statistički zavod. Mi zapravo i nemamo monetarnu politiku niti središnju banku u pravom smislu riječi. Hoće li to netko već jednom promijeniti, pita se Lovrinović.
– Svi ovi podaci govore da je na sceni snažan proces razduživanja posebno poduzeća i u manjoj mjeri građana. Jedino raste zaduženost države prema bankama. Može se zaključiti da problem nije pojedinačan i smješten samo u jednom sektoru, već je riječ o sistemskoj pojavi karakterističnoj za recesiju ili bolje rečeno depresiju u kojoj se naše gospodarstvo nalazi. Dosadašnji pokušaji da HNB rijetkim povećanim ponudama kredita pokrene investicijski ciklus nisu urodili plodom zbog toga što je, prvo, bila riječ o povremenim i nekonzistentnim potezima samo HNB-a na kratki rok, drugo, kamatna stopa ostala je i dalje previsoka za uvjete depresije i treće, izostala je harmonizirana akcija na dugi rok HNB-a i Ministarstva financija, kao i drugih institucija, ističe Lovrinović. U SAD-u i unutar eurozone upravo se, kaže, radilo kako treba, jer su akcije monetarne politike na duži rok, a kamatnjaci su na povijesno najnižim razinama blizu nule.
Spirala depresije
– Važno je u svemu tome da država bude predvodnik većih investicija uz niske kamatnjake, koje bi slijedio privatni sektor što bi polako smanjivalo negativna očekivanja i averziju prema riziku. Kada u isto vrijeme padaju investicije i potrošnja onda je riječ o teškoj situaciji koja produbljuje spiralu depresije. Kod nas već duže vrijeme vodstva HNB-a smatraju da je monetarna politika inače neučinkovita u rješavanju recesije, odnosno depresije, pa su sve snage fokusirali na fiskalnu politiku, odnosno stalno stiskanje proračuna i državne potrošnje. Tako se naša depresija neće nikada riješiti već će sve završiti kolapsom gospodarstva i socijalnom eksplozijom. Oni svaki pokušaj ozbiljne upotrebe monetarne i kreditne politike kvalificiraju kao otvaranje puta k inflaciji, što je potpuno deplasirano u ambijentu neiskorištenih faktora proizvodnje. Riječ je o upornom i sistematskom iscrpljivanju gospodarstva što povećava nelikvidnost, kreditni rizik, nezaposlenost i pad BDP-a. Poznat je mehanizam transmisije koji stimulira investicije, zapošljavanje i rast BDP-a. Mi smo, nažalost, dugi niz godina izloženi samovolji i nedovoljnoj stručnosti vodstva HNB-a koje lopticu za svoj neuspjeh prebacuje u ruke Vlade, a i jedni i drugi trebaju sinhronizirano djelovati u istom smjeru, poručuje Lovrinović.
