Došao sam u Gruziju vidjeti kakva je to zemlja koju optužuju za nekakav promoskovski politički kurs, rekao je hrvatski predsjednik Zoran Milanović na početku svojeg dvodnevnog posjeta Tbilisiju, kojim je napravio svojevrsni presedan prekinuvši tihu izolaciju u kojoj se ova zemlja na obalama Crnog mora nalazi već duže od godinu dana.

Iako još od prosinca 2023. godine ima status kandidata za članstvo u Europskoj uniji, Gruzija se od okretanja vladajućeg »Gruzijskog sna« (GD), desne, nacionalno konzervativne stranke prema Rusiji koje je postalo očito nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, nalazi na svojevrsnoj crnoj listi u očima Bruxellesa. I to ne bez razloga, jer je GD u kratko vrijeme uveo prilično represivne zakone, zakone koji su navlas slični zakonima kojima Putin kontrolira situaciju u Rusiji.

Sloboda medija

Uveden je zakon kojim su sve organizacije financirane iz inozemstva proglašene stranim agenturama, odnosno organizacijama koje zastupaju strane interese, što je znatno ograničilo rad tamošnjih medija i nevladinih udruga, te uvelike podsjeća na ruski model kontrole civilnog društva. Upravo zbog toga tijekom prošle godine Gruziju nije posjetio niti jedan visoki dužnosnik neke od zemalja Europske unije, a Milanović je sada taj vremenski period ignoriranja prekinuo i postavio na nulu.

Gruzijski san i samog gruzijskog predsjednika Kavelashvilija vidi se kao proruski orijentiranu političku struju u zemlji koja se već godinama nalazi u sjeni prijetnje od moguće ruske invazije. Uostalom, upravo uz pomoć Moskve već gotovo dvadeset godina unutar gruzijskih međunarodno priznatih granica egzistira Južna Osetija, pobunjena regija čiju kontrolu drži proruska vlast uz pomoć vojnih postrojbi iz Rusije. Gruzijska vojska pokušala je 2008. godine povratiti kontrolu nad odmetnutim teritorijem, no ovi su pokušaji propali nakon otvorene intervencije sa sjevera kada je ruska vojska ušla u Gruziju i učvrstila vlast pobunjenika. Od toga trenutka Gruzija se nalazi u svojevrsnom zamrznutom ratu s Rusijom, a velika većina stanovnika jedini izlaz vidi u priklanjanju Europskoj uniji. Dolaskom na vlast, GD je, pored uvođenja zakona o stranim agentima, odbio uvestio sankcije Rusiji u skladu s ostalim zemljama Europske unije, a narasli su i pritisci na oporbu te se krenulo sa slabljenjem pluralizma, što je Bruxelles proglasio korakom nazad u demokratskim standardima.

– Želim izraziti i solidarnost Gruziji u njezinim nastojanjima da bude teritorijalno cjelovita i u tome joj pružam punu podršku. Gruzija se nalazi u nezavidnoj situaciji već godinama i umjesto da se to uzme u obzir kod vrednovanja gruzijskog približavanja Europskoj uniji, radi se suprotno i zemlju se postavlja pred nemoguće dileme na jedan vrlo ciničan način. U tome prednjači društvo koje je predsjednik Mikheil Kavelashvili nazvao europskom birokracijom. Ne znam točno tko sve čini tu briselsku birokraciju, ali oni ne govore u moje ime, niti dopuštam da govore u moje ime i u ime Hrvatske, rekao je predsjednik Milanović tijekom boravka u Tbilisiju.

Ipak, kap koja je prelila čašu strpljenja Gruzijaca predstavljala je odluka gruzijske vlade iz studenog 2024. da Gruzija odgađa pregovore o članstvu u EU-u do 2028. godine, odbacuje korištenje sredstava iz EU fondova, te da nastavlja reformske procese po svojem nahođenju, a ne po traženju Bruxellesa.

Val prosvjeda

Ova odluka potaknula je veliki val prosvjeda koji su istoga dana na ulice Tbilisija izvukli desetke tisuća građana, a prosvjedi traju, s većim ili manjim intenzitetom, sve do danas. Gruzijski prosvjedi mogu se po mnogočemu usporediti s prosvjedima koji se odvijaju u Srbiji. I jedni i drugi počeli su u studenom 2024., prosvjedi koji uključuju i vrlo brutalne obračune policije i snaga sigurnosti s demonstrantima.

Iako je prema Ustavu hrvatski predsjednik, uz Vladu, sukreator vanjske politike, on sam nema prevelikog upliva u stvarno, izvršno vođenje međunarodnih odnosa, no nema sumnje da njegovi potezi, u simboličkom smislu, imaju veliku težinu. A s ovim potezom, koji odskače od nekog zacrtanog kursa Europske unije, nije zadovoljan ni Bruxelles, a očito ni premijer Andrej Plenković.

– Kada je već u Gruziji, mogao je posjetiti i Ukrajinu. Nije daleko, poručio je novinarima hrvatski premijer.

Milanovićev posjet službenom Tbilisiju neće u političkom slučaju naštetiti Hrvatskoj, no mogao bi oslabiti položaj opozicije u Gruziji koja se već mjesecima bori protiv tamošnje politike koja možda eksplicitno nije promoskovska, ali svakako ide Rusiji niz dlaku.

– Prozapadna opozicija nije pretjerano sretna zbog Milanovićevog dolaska. Ovaj posjet može se protumačiti kako GD izlazi iz međunarodne izolacije, a ujedno gruzijskoj vladi omogućuje da kaže kako Europa želi s njima razgovarati, prava Europa, Europa tradicionalnih vrijednosti kakve zastupa Orban. A ako »dekadentna« klika iz Bruxellesa ne želi s Gruzijom komunicirati, to je njihov problem, kaže za naše novine gruzijski novinar Vazha Tavberidze.

Hajdaš Dončić: Ja idem u Ukrajinu, a ne u Gruziju

Premijer Andrej Plenković bio je prilično blag u svojoj prvoj reakciji na putovanje predsjednika Zorana Milanovića u Gruziju. Nije htio niti ocijeniti je li sada bio pogodan trenutak za odlazak u Tbilisi, rekao je novinarima da to Milanovića pitaju.

– Ja sam koncentriran na podršku Ukrajini, koja je žrtva ruske agresije, ustvrdio je predsjednik Vlade.

Milanović nije bio u Ukrajini otkad je izabran za predsjednika Republike. To mu je Plenković više puta predbacio, ističući da je čak i mađarski premijer Viktor Orban, s kojim Milanović dijeli dosta političkih stavova, posjetio Kijev nakon što je 2022. Rusija započela vojnu invaziju na Ukrajinu. Vjerojatno Milanović niti ne namjarava u skoroj budućnosti »skoknuti« do zemlje u kojoj već četiri godine traje strašan rat, ali to će učiniti predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić, doduše ne kada je planirao.

– Nažalost, odgođen je moj put u Kijev u izaslanstvu Stranke europskih socijalista (PES), koje je SDP član. Sve je već bilo organizirano, dobio sam i precizan itinerer, predviđeno je bilo da 23. veljače iz Varšave idemo u Kijev, ali mi je prekjučer stigao iz PES-a e-mail s informacijom da se putovanje odgađa iz sigurnosnih razloga i da ću naknadno biti obaviješten o novom terminu. Dakle, ja sigurno idem u Ukrajinu, samo još ne znam kojeg točno datuma, kazao nam je Hajdaš Dončić, koji nema ambicija krenuti Milanovićevim stopama u Tbilisi. Upitno je koliko je uopće vanjska politika važna hrvatskim biračima, utječe li, primerice, ona na njih kada na dan izbora ispunjavaju glasački listić. Ali, Hajdaš Dončić svejedno sve više radi na vlastitoj vanjskopolitičkoj profilaciji i to, što je posebno zanimljivo, više u suglasuju s Plenkovićevim nego Milanovićevim stajalištima. (D.C.)

Možemo!: Gruzija se mora vratiti europskom putu

Predsjednica saborskog Odbora za europske poslove Jelena Miloš (Možemo!) smatra da što se samog posjeta tiče, treba reći da on nije iznimka u kontekstu vanjskopolitičke suradnje.

– Sve hrvatske institucije ostvaruju bilateralnu vanjskopolitičku suradnju s Gruzijom pa su tako Sabor i Vlada prošle godine ugostili zamjenika ministra vanjskih poslova Gruzije i njegovu delegaciju. Kao i poruke hrvatske strane s tadašnjeg posjeta, poruke i posjeta bile su u konačnici da se Gruzija vrati na proeuropski put. Možemo! podržava da se Gruzija vrati na proeuropski put i one glasove koji se zalažu za demokraciju i povratak pregovorima o pristupanju s EU-om. Očekujemo i da pritom EU da svoj doprinos, ali i da se jasno kaže da su kršenje građanskih i demokratskih prava koje smo vidjeli u Gruziji neprihvatljivi, rekla je Miloš.

Analitičar Božo Kovačević smatra da je »posjet Milanovića Gruziji gesta solidarnosti s tom zemljom koja je prilično izolirana«.

– Optužbe na račun europske birokracije su djelomično opravdane. Ona nije uvažila specifičnosti položaja Gruzije. Ova se zemlja već opekla 2008. godine, kada je računala na sigurnosna jamstva NATO-a. I u konačnici ostala bez dviju svojih pokrajina koje je Rusija de facto anektirala. Poučena tim iskustvom gruzijska Vlada je odbila uvesti sankcije Rusiji jer bi to za Gruziju otvaralo mogućnost nove ruske agresije. A oni na Zapadu koji su koristili Ukrajinu da bi nanijeli strateški poraz Rusiji računali su da će i Gruzija pristati biti takav instrument u rukama Zapada. Gruzijska Vlada se tome suprotstavila, rekao je Kovačević. Dodao je da »što se tiče našeg predsjednika, mogao je iskazati solidarnost s Gruzijom, a da ne kritizira EU tako otvoreno«.