Projekt »Osjeti Hrvatsku« predstavio je nedavno rezultate jednogodišnjeg sociološkog istraživanja građana Hrvatske koje je pokazalo kako nam manjka samopouzdanja, emotivne topline, uvažavanja različitosti i tolerancije.

O svemu tome, kao i o daljnjim planovima projekta »Osjeti Hrvatsku« razgovarali smo s idejnom pokretačicom i suosnivačicom projekta te futurologinjom Sanelom Dropulić.

Novi izazovi

Ovo je samo jedan od projekata koje je pokrenula, a kao jedan od najvažnijih ističe Ženski poduzetnički centar (ŽPC). No, 2022. godina donijela joj je nove izazove.

– Prvog siječnja 2015. pokrenula sam Ženski poduzetnički centar s ciljem umrežavanja poduzetnica i poduzetnika u Hrvatskoj i zemljama u okruženju, kako bismo lakše razmjenjivali iskustva te pružali si potporu i pomoć u istupanjima na tržište.

Na čelu ŽPC-a bila sam volonterka u svojstvu direktorice sve dok me neoprezni vozač kamiona, na povratku s posla, nije udario i skoro koštao života u lipnju 2020. godine. Tada smo bili najveća nevladina organizacija koja okuplja poduzetnice i poduzetnike, kao i sve one koji to žele postati u jugoistočnom dijelu Europe.

Brojili smo više od 2.300 članica i članova. S prvim danom 2022. godine svoju sam poduzetničku karijeru, zbog novih profesionalnih izazova koji su mi se otvorili, a i temeljem poslovnog iskustva koje sam prikupila, pokrenula projekt »Osjeti Hrvatsku«.

U sklopu projekta »Osjeti Hrvatsku« proveli ste veliko istraživanje koje, ukratko, odgovara na pitanje kakvi su prema sebi i drugima građani Hrvatske. Istraživanje se provodilo od siječnja 2021. do siječnja 2022. Što nam možete reći o uzorku, metodi i samom istraživanju?

– Rad je bio čisti »prašinarski« i terenski, kako ja to volim reći. Vodili smo razgovore izravnim putem, njih točno 981, na ulici, u kafiću, na stubištu, liftu, u čekaonici kod liječnika, u Zavodu za zapošljavanje, restoranima i trgovinama, u čak petnaest gradova u Hrvatskoj te u jednom slovenskom gradu.

Pričala sam sa sugovornicima gdje god sam mogla na temu kakvi su prema sebi i drugima građani Hrvatske nakon toliko vremena od početka pandemija COVID-19. Interesiralo me je kako formiraju i izražavaju svoje stavove i emocije, a ususret okončanju pandemije interesiralo nas je s kakvim emotivnim raspoloženjem građani Hrvatske kane proživjeti 2022. godinu.

Želja mi je bila jednostavna – u svakodnevnim situacijama »provocirati« svoje sugovornike na interakciju, komunikacijski angažman, iznošenje privatnosti, na komentar i analitiku trenutačnog stanja u kojem živimo te, ponajprije, čuti ocjenu vlastite osobnosti u vremenu u kojem jesmo te u vremenu koje nam dolazi.

Gotovo da nije bilo situacije u kojoj se nisam potrudila potaknuti građane Hrvatske – pa tako i na slovenskom skijalištu Vogel gdje sam razgovarala s grupom skijaša iz Rijeke – na razgovor za koji je velika većina mislila da je trivijalan, usputan, ili pak previše »friendly«, s obzirom na to da sam im prilazila kao totalni stranac.

Opet, pomogli su mom istraživanju i dokazivanju tvrdnje da su građani Hrvatske generalno gledajući dobri, pozitivni i susretljivi ljudi, samo da ih treba na to potaknuti.

Darvinizam na djelu

Što je istraživanje pokazalo?

– Istraživanje je pokazalo, jednako među oba spola gotovo svih uzrasta, kako prevladava pesimizam i manjak vjere u bolje sutra te u vlastite potencijale. Nedostaje nam poticaja za zaokret prema većem samopouzdanju i, prije svega, vjere u sebe.

S obzirom na kriterije koje sam htjela ispitati, a to je prije svega koliko su građani Hrvatske dobri ljudi, bila sam motivirana i izjavom pokojnog akademika Ivana Supeka. On je u 92. godini, vrlo bogatog iskustva u bezbrojnim poljima ljudskog djelovanja, poručio kako trebamo živjeti tako da budemo dobri ljudi, dok je sve ostalo manje važno.

Drago mi je da su moji istraživački porivi u obavljenom ispitivanju osoba oba spola, u mnogim gradovima Hrvatske i najobičnijim situacijama, doveli do toga da sam mogla dokazati da su građani Hrvatske, suprotno uvriježenom mišljenju, daleko od one poznate uzrečice Thomasa Hobbesa – ‘homo homini lupus est’.

Ljudima u Hrvatskoj manjka samopouzdanja, emotivne topline, uvažavanja različitosti i tolerancije, ali su generalno gledajući dobri ljudi, spremni pomoći.

Imamo li razloga za strah od budućnosti? Kao i kod svega ostalog u životu – sve je isključivo na nama, a kakvu kvalitetu života će nam donijeti budućnosti – to ovisi o našoj sposobnosti prilagodbe, dakle – posrijedi je čisti darvinizam na djelu.

Ono na što mi, kao pojedinci, ne možemo utjecati, ali mogu vladajući, nemile su pojave koje su se već počele događati. Najveća buduća (ali i sadašnja) stabilizacijska opasnost država jugoistočne Europe izvirat će iz demografskog pada i sve većeg raslojavanja bogatih i siromašnih građana.

Dodatni problemi svakako su klimatske promjene koje sve više utječu na život, iako tome ni približno ne pridajemo važnosti u onom mjeri u kojoj bismo trebali. Permanentna opasnost stabilnom razvoju nezaposlenost je mladih, uz pojavu otpora legalnom establišmentu.

Nova dimenzija

Već ste spomenuli kako »Osjeti Hrvatsku« nije samo istraživanje, već i projekt. Koji su vam daljnji planovi?

– Projekt »Osjeti Hrvatsku« izrastao je iz gospodarskih aktivnosti koje smo, dulje od šest godina, gradili kroz nevladinu udrugu Ženski poduzetnički centar – najveću i najučinkovitiju mrežu poduzetnica i svih onih koji će to tek postati. Dalje nastavljamo s projektom »Osjeti Hrvatsku«.

Nije riječ samo o novoj dimenziji komunikacije za predstavljanje, povezivanje i promociju hrvatskih proizvođača i proizvoda te pružatelja usluga, lokalne zajednice, kao i svega onog što se nalazi na hrvatskom tržištu, nego i sustavan rad na podizanju svijesti domaćih kupaca, ali i svih korisnika na hrvatskom tržištu koji će imati cijeli niz projekata u tom pravcu.

Želja nam je, između ostalog, učinkovito raditi na organskom rastu i razvoju kroz brojne primjere o uspjehu iz svih krajeva Hrvatske. Također, veliki cilj koji kanimo postići svakako je organizacija kongresa »Osjeti Hrvatsku« 15. siječnja 2023., na kojem ćemo postaviti obilje sadržaja kao stjecište izvorišta ideja i inspiracije za daljnje poslovanje.

Hrvatsko gospodarstvo izuzetno je ranjivo, iako je prepuno potencijala. Višedesetljetna oslonjenost domaće ekonomije na osobnu potrošnju i turizam traži nove načine za prepoznavanje prilika na domaćem i inozemnom tržištu.

Futuristički vodič za poduzetništvo

Kako biste, jednostavnim rječnikom, objasnili – što je to futurologija, čime se bavi?

– Budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova. Volim citirati ovu misao Eleanor Roosevelt jer tako lijepo opisuje ono što nam dolazi, ako si dopustimo da nas ne obuzme strah od nadolazećeg.

Prognoziranje budućnosti u pravcu onoga što futurologija pruža nije nikakvo vidovnjaštvo, nadrealna procjena, utopija ili čitanje iz šalice kave, karata, dlana, kako neki, sasvim površno, sude o futurolozima.

Riječ je o sustavnom, studioznom i analitičkom predviđanju trendova na temelju onoga što se može iščitati iz ekonomskih, tehnoloških i socioloških kretanja već danas, a s velikom vjerojatnošću da će se ono što predviđamo i dogoditi.

Takozvana perspektiva budućnosti koju iščitavamo iz sadašnjih trendova iznimno je pomagalo u planiranju poslovnih aktivnosti i strategija, posebice je od ključne važnosti bilo i jest za poduzetništvo.

Ukratko, futurologija je moj karijerni izbor u sklopu kojeg svojim klijentima dajem informacije o budućim poslovnim mogućnostima zasnovanima na aktualnim trendovima. U tom pravcu napisala sam 2019. godine i knjigu »Što donosi sutra?« – prvi futuristički vodič za poduzetništvo jugoistočne Europe.