Dosad je Sustav trgovanja emisijama (ETS) obvezivao najveće industrijske zagađivače, zrakoplovstvo i pomorstvo na kupovinu emisijskih dozvola, a za malo više od dvije godine novim sustavom ETS2 kontrolirat će se emisije iz izgaranja goriva u zgradama i cestovnom prometu, navodi se u usvojenom Izvješću Parlamenta.

Ali neće krajnji potrošači poput kućanstava ili vozača biti ti koji će pratiti i izvještavati o svojim emisijama, već dobavljači goriva, predložila je Komisija.

Europski parlament se slaže sa širim reguliranjem emisija, ali u mnogim se zemljama grijanje i promet još uvijek u velikoj mjeri oslanjaju na fosilna goriva, zato je potrebno dodatno vrijeme pripreme na novi sustav, napominje hrvatska eurozastupnica Biljana Borzan glede odgode početka ETS-a 2 za jednu godinu, na 2028.

“Kad je riječ o razlikama između Parlamenta i Vijeća, obje institucije su usklađene oko toga da početak ETS2 treba biti 2028. Razlike se javljaju u pristupu fleksibilnostima. Parlament se zalaže za nešto šire mogućnosti korištenja međunarodnih kredita i domaćih uklanjanja CO2, naravno uz stroge kontrole kako bi se spriječile zloupotrebe. Vijeće pritom jače naglašava smanjenje administrativnih opterećenja i očuvanje konkurentnosti gospodarstva”, tumači Borzan (SDP/S&D).

S obzirom na to da ETS2 obuhvaća goriva za zgrade i cestovni promet, očekivano je da će trgovanje emisijama povećati troškove dobavljačima goriva, a dio toga prenijet će i na krajnje korisnike, no Parlament “itekako vodi računa i o socijalnoj dimenziji tranzicije, kako bi ona bila pravedna i podnošljiva za građane”, ističe Borzan.

“Ako bi cijene energije u međuvremenu otišle previsoko, može se aktivirati mehanizam ‘sigurnosne kočnice’” jednom kada sustav krene, a o konkretnim se mjerama još raspravlja, kaže hrvatska eurozastupnica.

“Naravno, učinak neće biti jednako vidljiv u svim državama ni kućanstvima, nego će ovisiti o energetskoj učinkovitosti doma, vrsti grijanja i navikama u prometu”, dodaje Borzan.

No nije za države članice ovo samo obaveza, već i prilika. Naime, Parlament se većinski složio da se članicama, prodaju li tvrtke više emisijskih jedinica nego ih kupe, to bilježi kao dio ispunjenja velikog cilja EU-a – klimatske neutralnosti do 2050. godine.

Kako se trguje ugljikom? 

Veliki zagađivači ovisno o ograničenjima emisija kupuju emisijske jedinice, kao da se radi o žetonima. Jedna jedinica je zapravo dozvola za emitiranje, a iznosi jednu tonu ugljikovog dioksida. Ako smanji svoje emisije, tvrtka može drugoj prodati svoj višak jedinica. Ako pak prekorači svoje ograničenje, mora kupiti dodatne jedinice na tržištu.

EU postavlja dozvoljene količine ugljičnog dioksida i drugih stakleničkih plinova koje emitiraju elektrane, tvornice i zrakoplovni operateri. Države članice potom raspisuju dražbe na kojima kupuju obveznici sustava.

U Hrvatskoj su postrojenja na tržištu 2020. kupila 3,1 milijun tona stakleničkih plinova. Za to su izdvojila oko 241 milijun eura uz prosječnu cijenu od 80 eura po toni, naveo je prošle godine u Saboru državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva Mile Horvat.

Rashodi tvrtki koriste se za programe zaštite okoliša ili energetske učinkovitosti. Oko 620 milijuna očekuje uprihoditi Republika Hrvatska od prodaje emisijskih jedinica na dražbi za razdoblje od 2021. do 2025., prema Ministarstvu zaštite okoliša. Od toga su dosad primjerice financirani projekti uklanjanja visoko onečišćenih odlagališta ili smanjenja emisija u gospodarenju otpadom. Profitirale su i jedinice lokalne samouprave i državne institucije ili fizičke osobe kako bi postavile sustave obnovljivih izvora energije.

Kako teret tranzicije na niskougljične tehnologije ne bi bio prevelik na industriju, dio emisija države dijele besplatno, a time se ublažava i rizik od seljenja tvrtki u područja gdje su pravila o emisijama blaža. U Hrvatskoj je 2020. besplatno dodijeljeno 3,4 milijuna tona CO2, navodi državni tajnik.

Kako do smanjenja emisija?

Brodarstvo i zrakoplovstvo svako je zaslužno za između 3 i 4 posto svih emisija stakleničkih plinova u EU-u, a poljoprivreda više od 10 posto, prema Europskoj komisiji.

„Modernizacija flote predstavlja ključni korak u smanjenju potrošnje goriva, a time i smanjenju emisija“, rekli su Hini iz Croatia Airlinesa, ističući da redovito osiguravaju dovoljan broj jedinica za pokriće svojih emisija. I prije novih zrakoplova uvodili su lakša putnička sjedala ili mijenjali podne tepihe lakšima, a sve “zbog vrlo visokih troškova nabave emisijskih dozvola”, navode.

Jadrolinija “pažljivo balansira između cijena emisijskih jedinica i još uvijek visokih cijena alternativnih goriva” čije korištenje planira, kao što su biodizel i zeleni metanol, a o visokim cijenama govori i Podravka. Prošle godine su, kažu, kupili jedinica u vrijednosti 340.500 eura za dva postrojenja na zemni plin, lož ulje i drvnu sječku.

Iako su dio njihova voznog parka i dalje dizelsko-električne lokomotive „HŽPP ne planira trgovati ugljičnim tokenima i nije bio primoran na ograničenja ugljičnog otiska“, odgovorili su na zahtjev za komentar.

Napominju da će razmotriti mogućnost trgovanja ako eventualna kazna za prekoračenje emisija bude veća od cijene potrebnih dodatnih jedinica, što ne očekuju „zbog kontinuiranog ulaganja u nove vlakove“.

Koji će dobavljači goriva i druga postrojenja biti obveznici novog ETS-a 2, kao i s kojim će tvrtkama razmjenjivati ugljične kredite tek treba vidjeti. Ostaju i pitanja kako će se kontrolirati točnost izvješća novih obveznika, i hoće li ova odredba potaknuti i zakonodavstva izvan EU-a na jače djelovanje jer klimatske promjene ne priznaju granice.

Europski parlament podržao je mjere s većinom od 379 glasova za, 248 protiv i 10 suzdržanih.

Sada je na trima europskim institucijama da usuglase krajnju inačicu uredbe kako bi ona postala dio nacionalnih, pa tako i hrvatskog zakonodavstva.