Od polja do stola

Europska komisija nakon šezdeset godina unosi promjene u zajedničku poljoprivrednu politiku. Što će to konkretno značiti?

Jagoda Marić

Foto Pixsell

Foto Pixsell

Podrška ciljevima Europske komisije stiže sa svih strana, nitko ozbiljan ne spori potrebu da se proizvodnja hrane u Europi bude klimatski neutralna, da se, ako je moguće, smanji potrošnja vode i iskorištavanje tla.



Članice Europske unije su u osam mjeseci ove godine, u razdoblju od početka siječnja do kraja kolovoza, izvan Unije izvezle hrane i pića u vrijednosti 112 milijardi eura i EU je u robnoj razmjeni s ostatkom svijeta, kad su hrana i piće u pitanju, u plusu čak 37,8 milijardi eura, što je sedam milijardi eura više nego u isto vrijeme prošle godine. Još je to jedna potvrda zajedničke poljoprivredne politike koja je prije 60 godina nastala s ciljem da Europljani imaju dovoljno hrane po pristupačnim cijenama, a da njihovi poljoprivrednici imaju zadovoljavajući životni standard.


Ambiciozni ciljevi


Skupile su se u proteklim godinama brojne primjedbe na proizvodnju hrane u Europskoj uniji, nisu zajednička politika i tržište uvijek u praksi doista značili ista pravila za sve, ponekad se išlo u krajnosti, pa se propisivala zakrivljenosti krastavaca, nisu baš svi poljoprivrednici imali zavidan standard, a pogotovo ne radnici koji su radili u europskim pogonima za proizvodnju hrane. Ipak, zajednička poljoprivredna politika značila je desetljeća bez nestašica hrane i koliko-toliko stabilan položaj poljoprivrednika. Sada bi se u poljoprivredi Europske unije trebala dogoditi jednako snažna promjena, kao i 1962. godine kad su udareni temelji zajedničkoj politici.


U sklopu Zelenog plana, koji bi do 2050. godine Europu trebao pretvoriti u klimatski neutralan kontinent, Europska komisija iznjedrila je Strategiju »Od polja do stola« čiji je cilj do 2030. godine za 50 posto smanjiti upotrebu pesticida i antibiotika u proizvodnji hrane, povećati poljoprivredne površine pod ekološkom proizvodnjom na 25 posto, prepoloviti gubitke hrane, jer se u članicama EU-a godišnje baci 20 posto hrane, od čega više od polovice u domaćinstvima. Pri tome bi se više trebalo voditi računa o radnicima u poljoprivredi, ali i dobrobiti životinja i biljaka. Ambiciozni su to ciljevi, koji bi proizvodnju hrane u Europi trebali značajno, ako ne u potpunosti promijeniti. A, opet u Komisiji su uvjereni da bi neke važne stvari trebale ostati iste, jer je i dalje jedan od glavnih ciljeva osiguranje dostatne i cjenovno pristupačne hrane za stanovnike Europske unije. Hrana bi, uz to što će ostati cjenovno pristupačna, morala biti i svježa i visoke hranjive vrijednosti.


(Ne)održivost lanca




Podrška ciljevima Europske komisije stiže sa svih strana, nitko ozbiljan ne spori potrebu da se proizvodnja hrane u Europi bude klimatski neutralna, da se, ako je moguće, smanji potrošnja vode i iskorištavanje tla. Strategiju je prošli tjedan podržao i Europski parlament, ali oni trezveniji, posebice oni na koje se najviše promjena i odnosi jer se bave proizvodnjom hrane, upozoravaju da je nužno imati i jasne analize kakve će posljedice za poljoprivrednike, ali i potrošače, pa i za one izvozne rezultate s početka teksta, donijeti prilagodba novim pravilima u zadanim rokovima.


Tako je 26 međunarodnih organizacija iz agro-prehrambenog sektora, a među njima i Udruga proizvođača i zastupnika sredstava za zaštitu bilja iz Hrvatske, zajedničkom izjavom upozorila na posljedice koje bi primjena strategije trebala imati na održivost poljoprivrede. Da se proizvođači zaštitnih sredstva ne žele preko noći prilagoditi smanjenju upotrebe svojih proizvoda ne čudi, ali se rad toga ne smije zanemariti njihovo upozorenje, a pozivaju se na nekoliko studija, da će implementacija strategije utjecati na održivost čitavog lanca u proizvodnji hranom. Oni se tako u svojoj izjavi pozivaju na studija Sveučilišta Kiel o tome da bi Europa mogla postati neto uvoznik hrane, što je izravno u suprotnosti s otvorenom strateškom autonomijom koju je, kako podsjećaju, Europska komisija promicala u vrijeme koronakrize. Upozoravaju i na to da smanjenje poljoprivrednih proizvoda u biti znači povećanje uvoza poljoprivrednih proizvoda, a ovisnost EU-a o uvozu kako bi prehranila svoje stanovništvo, stvorit će, procjenjuju europske poljoprivredne udruge, nekoliko političkih i sigurnosnih rizika za europske potrošače. Pozivaju se i na to da je Zajednički istraživački centar EU (JRC) u svojoj studiji predvidio da bi primjena Strategije smanjila između 40 i 60 posto emisija stakleničkih plinova iz europske poljoprivrede, ali da će to dovesti do prepuštanja europske poljoprivredne proizvodnje proizvođačima iz trećih zemalja. Na kraju će smanjenje emisija u EU-u u konačnici biti neutralizirano, jer će proizvođači iz trećih zemalja povećanjem proizvodnje za potrebe Europske unije, povećati i emisije stakleničkih plinova. Uz to, navodi se i procjena iz analize USDA da bi ciljevi postavljeni u strategiji »Od polja do stola« mogli dovesti do nesigurnosti u dostupnosti hrane za 22 milijuna ljudi.


Cjenovna pristupačnost


Ako su te projekcije točne, one dovode u pitanje jedan od glavnih ciljeva, a to je osiguranje dostatne i cjenovno pristupačna hrane. Promjene će, kako to obično biva, jače pogoditi manje i slabije, a to hrvatska poljoprivreda jest, jednako kao što je hrvatski potrošač znatno slabije kupovne moći nego onaj u razvijenijim europskim državama. Što cjenovno dostupna hrana znači, posebice za hrvatska kućanstva koja na hranu potroše najmanje 27 posto svog budžeta, odnosno koji su kriteriji kojima se Komisija vodi kad procjenjuje je li Europljanima hrana cjenovno dostupna, pitali smo u resornom Ministarstva poljoprivrede. Čini se da Komisija zasad te kriterije nema, kao ni jasnu podlogu da će promjene u poljoprivrednoj politici biti moguće uz cjenovno dostupnu hranu većini građana EU-a.


Trošak bacanja hrane veći od trogodišnjeg BDP-a Hrvatske

Ciljevima iz Strategije najbrže bi se i najlakše moglo pomoći manjim bacanjem hrane. Procjena je da se u EU-u godišnje baci najmanje 88 milijuna tona hrane, a uz potpuno nepotreban loš utjecaj na okoliš, stvara se i trošak od 143 milijarde kuna, što je više od trogodišnjeg BDP-a Hrvatske. Najviše se baci voća i povrća, a procjene kažu da se u razvijenijim zemljama baci i do 40 posto hrane. Zasad je plan u sljedećih devet godina prepoloviti te brojke prepoloviti. To bi za Hrvatsku značilo da se umjesto sadašnjih 400 tisuća tona hrane koje završe u otpadu, u 2030. godini baci oko 200 tisuća tona. Ministarstvo kaže da je u 2020. godini za 13 posto povećana količina donirane hrane, a početkom sljedeće godine bit će objavljen Program potpore za infrastrukturno opremanje banke hrane i posrednika u lancu doniranja hrane.

– Ne postoje kriteriji o dostatnoj i cjenovno pristupačnoj hrani, radi se jednostavno o formulaciji koju koriste autori strategije »Od polja do stola« kojom žele naznačiti da cilj klimatske neutralnosti ne bi trebao biti suprotan interesu potrošača da imaju na raspolaganju dovoljne količine hrane po prihvatljivim cijenama, odgovorili su nam iz Ministarstva poljoprivrede. Kažu i to da su predstavnici država članica, a među njima i predstavnici hrvatskog Ministarstva poljoprivrede, iskazali rezerve prema ovoj tvrdnji, ukazujući na činjenicu da prijelaz na klimatsku neutralnost zahtijeva dodatna znatna ulaganja te da će predloženo smanjeno korištenje pesticida i gnojiva, za koje trenutno nema odgovarajućih alternativa, rezultirati smanjenjem proizvodnje hrane ili povećanjem cijena za potrošače.


​Ekologija da, ali…


– Ovaj navod naknadno je potvrđen studijom koju je na zahtjev Europske komisije izradio Zajednički istraživački centar i objavio. Studija ukazuje na to da će predložene mjere za postizanje klimatske neutralnosti u sektoru poljoprivrede rezultirati smanjenom proizvodnjom i povećanjem cijena, s time da doseg ovih promjena ovisi o analiziranom scenariju, navode iz Ministarstva.


​Ističu da su zbog toga od samog početka rasprava o strategiji »Od polja do stola« zauzeli stav da okolišne i klimatske ambicije trebaju biti realne, da ne smiju ugrožavati ciljeve vezane uz dostatnu proizvodnju hrane te dovesti do smanjenja konkurentnosti poljoprivrede EU-a u odnosu na konkurentne na globalnom tržištu.


– Ovo stajalište zastupat ćemo i u predstojećim raspravama o tome kako poljoprivredni sektor može doprinositi ciljevima klimatske politike EU-a, kao i da o okolišnoj ambiciji pojedinih zemalja treba suditi pojedinačno, s obzirom na to da je hrvatska poljoprivredna proizvodnja u manjoj mjeri ostavlja trag na okolišu nego što je to slučaj kod većih zemalja, uz činjenicu da se u Hrvatskoj koriste pesticidi ispod prosjeka Europske unije, najavljuju iz Ministarstva. No i za Hrvatsku kao i za članice koje koriste pesticide više od prosjeka EU-a postavljen je isti cilj – smanjenje pesticida za 50 posto.


Što se tiče plana da do 2030. godine 25 posto poljoprivrednog zemljišta u EU-u bude pod ekološkom poljoprivrednom, u Ministarstvu smatraju da je taj cilj dostižan i najavljuju da će mehanizme za njegovo ostvarenje razraditi u Nacionalnom akcijskom planu ekološke poljoprivrede, koji je u izradi. U Hrvatskoj je trenutno 7,18 posto poljoprivrednih površina pod ekološkom proizvodnjom, a iz Ministarstva poljoprivrede ističu da ta površina kontinuirano raste.


Raspodjela potpora


Strategija »Od polja do stola« znači, između ostalog, i promjene u potporama koje dobivaju poljoprivrednici, a namjera je da se povećaju poticaji što ih dobivaju manji poljoprivrednici, a Ministarstvo poljoprivrede kaže da će većina vrsta potpora poljoprivrednicima koje se trenutno primjenjuju biti na raspolaganju i u budućnosti, ali će u skladu s ciljevima EU-a biti jače vezane uz okolišna i klimatska pitanja, pa će poljoprivrednici morati ispuniti dodatne okolišne zahtjeve i klimatske zahtjeve kao uvjet za stjecanje prava na potporu.


​Do kraja godine Hrvatska će Europskoj komisiji dostaviti strateški plan za provedbu zajedničke poljoprivredne politike i u njemu će biti detaljno navedene mjere hrvatske poljoprivredne politike.


– Jedan od elemenata prijedloga hrvatskog strateškog plana je i preraspodjela izravnih plaćanja u korist malih i srednjih poljoprivrednih gospodarstava, uzimajući u obzir njihov značaj za poljoprivredni sektor i ruralni prostor i činjenicu da oni dominiraju u strukturi hrvatske poljoprivrede, najavljuje Ministarstvo poljoprivrede.