Zakonodavstvo o pobačaju se veoma razlikuje diljem Europske unije, od vrlo liberalnog do vrlo strogog.

Španjolska je početkom listopada predložila da se pravo žene na prekid trudnoće uvrsti u ustav, čime je postala druga zemlja članica Unije nakon Francuske koja se odlučila na taj korak. S druge strane, Malta i Poljska, također zemlje članice EU-a, imaju gotovo potpune zabrane pobačaja.

Mnoge zemlje su negdje između, no žene često nemaju pristup pravima koja postoje samo na papiru. Pitanje prava na pobačaj nije vezano isključivo za zakonodavstvo ili javne politike, već i za praktične aspekte pristupa i dostupnosti zdravstvene skrbi.

Europski parlament zatražio je da se pravo na pobačaj uvrsti u Povelju Europske unije o temeljnim pravima, no o tome se i dalje raspravlja, a to bi iziskivalo i jednoglasje država članica.

Ustavna zaštita: Francuska i Španjolska

Francuski parlament u ožujku 2024. izglasao je uvrštavanja prava na pobačaj u ustav te je Francuska postala prva zemlja u svijetu s toliko nedvosmislenom zaštitom pobačaja. Prema raznim anketama, otprilike 80 posto stanovništva podržava taj korak. Predsjednik Emmanuel Macron se također zalagao za to da se pravo na prekid trudnoće unese u temeljne sporazume EU-a.

U Europi, “ništa više nije uklesano u kamenu i sve se mora braniti”, rekao je na svečanosti o ustavnoj zaštiti. “Stoga želim da ova zajamčena sloboda na pobačaj bude upisana u Povelju Europske unije o temeljnim pravima”.

Pobačaj na zahtjev je legalan u Francuskoj do 14 tjedana i mogu ga obaviti liječnici opće prakse i primalje.

Ljevičarska vlada u Španjolskoj želi uvrstiti pravo na pobačaj u ustav kako bi zaštitila žene od “reakcionarnog vala” za koji vjeruje da su ga započela krajnje desna i konzervativna oporba.

Do inicijative je došlo nakon što su neke regionalne vlade predvođene konzervativnom, oporbenom Narodnom strankom (PP) odbile u potpunosti implementirati postojeći zakon o pobačaju. Naime, odbili su stvoriti registar osoba koje ulažu prigovor savjesti koji medicinskim centrima omogućava da znaju koji su im djelatnici dostupni za obavljanje pobačaja.

Ipak, vlada je priznala da neće biti lako izmijeniti ustav jer joj je potrebna tropetinska većina u oba doma parlamenta, što je nemoguće ostvariti bez PP-a.

Španjolska dozvoljava pobačaj na zahtjev do 14 tjedana i 22 tjedna u slučajevima opasnosti za majku ili anomalija ploda.

Liberalan pristup: Nizozemska, Švedska…

Skupina uglavnom sjevernih europskih zemalja ima liberalan pristup, pri čemu se većina razlika odnosi na razdoblje u kojem je pobačaj na zahtjev zakonit.

Nizozemska je država s najliberalnijim zakonodavstvom u EU-u te je pobačaj na zahtjev tamo legalan do između 22 i 24 tjedana trudnoće. Proceduralnih prepreka je malo, postoji petodnevno razdoblje čekanja te je zahvat opće dostupan, zbog čega onamo dolaze i žene iz drugih zemalja.

U Švedskoj, pobačaj na zahtjev je legalan do 18 tjedana trudnoće, a nakon toga je potrebno ishoditi posebnu dozvolu. Ne postoji obavezno razdoblje čekanja ni savjetovanje te je usluga uvelike dostupna.

Prekid trudnoće na zahtjev zakonit je do 10 tjedana trudnoće u Portugalu, 12 u Finskoj ili 18 u Danskoj. Nakon toga, pobačaj je dozvoljen zbog medicinskih ili pravnih razloga.

Liberalan, ali s preprekama

U Austriji, Njemačkoj, Češkoj, Luksemburgu, Irskoj, Grčkoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Bugarskoj, Rumunjskoj, Sloveniji, Slovačkoj i Cipru, pobačaj je u pravilu moguć do između 10 i 14 tjedana ovisno o zemlji. Međutim, postoje različite razine proceduralnih uvjeta i nije jednako prihvaćen. Zbog zdravstvenih razloga ili slučajeva silovanja ili incesta, moguće je prekinuti trudnoću i u kasnijem razdoblju.

Pobačaj je u Njemačkoj tehnički nezakonit, ali se ne kažnjava ako se obavi unutar prvih 12 tjedana i nakon obaveznog savjetovanja i trodnevnog razdoblja čekanja. Kasniji pobačaji su također dekriminalizirani u slučaju medicinskih indikacija ili silovanja.

Pristup pobačaju nije jednak u svim dijelovima zemlje. Najteže ga je dobiti u južnim i tradicionalno katoličkim saveznim pokrajinama, a najlakše na sjeveru i u krajevima koji su činili bivšu Istočnu Njemačku.

Napori prethodne vlade lijevog centra da se pobačaj legalizira zasad su prekinuti.

Irska, dugotrajan bastion katoličanstva, 2018. legalizirala je pobačaj nakon referenduma kojim je ukinuta ustavna zabrana.

U Rumunjskoj pobačaj na zahtjev je zakonit do 14 tjedana trudnoće, a nakon toga u izvanrednim slučajevima kada je ugrožen život majke ili djeteta, no to iziskuje stroge i dokumentirane medicinske procedure.

Iako je legalan, zahtjev nije uvijek dostupan u javnim bolnicama jer država ne pokriva troškove u potpunosti, a cijena može predstavljati prepreku.

Prema bugarskom zakonodavstvu, pobačaj na zahtjev, odnosno prekid trudnoće iz razloga koji se ne smatraju medicinski nužnima za spašavanje života trudnice, može se izvesti do 12. tjedna. Kasnije je moguć u situacijama gdje bi nastavak trudnoće ugrozio život ili zdravlje majke ili ako fetus ne bi preživio izvan maternice. Nakon 20 tjedana, pobačaj je dozvoljen samo kako bi se spasio život majke ili u slučaju dokazanih većih morfoloških promjena ili teške genetske anomalije ploda.

Članak 55. slovenskog ustava ističe da svatko smije slobodno odlučiti hoće li rađati. Međutim, to je pitanje nedavno postalo predmet sve usijanijih rasprava.

Protivnici pobačaja vjeruju da bi se ovaj članak ustava trebao ukloniti jer uskraćivanje prava na život nerođenoj djeci također doprinosi padu nataliteta. Također, tvrde da je validan jedino “život od začeća do prirodne smrti” dok druga strana brani društvo u kojem “reproduktivna prava, socijalna infrastruktura i zdravstvena skrb nisu privilegije, već temeljna javna dobra”.

Slovenska nevladina organizacija “Inštitut 8. marec” bila je jedna od ključnih organizatora kampanje “My Voice, My Choice” (Moj glas, moj izbor), koja traži financijsku podršku Europske unije za siguran i dostupan pobačaj. Za to je prikupljeno 1,1 milijun potpisa.

Otežan pristup i priziv savjesti

U Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim zemljama, pitanje pobačaja izaziva duboku raspravu i podjele u javnosti. Pobačaj je legalan u Hrvatskoj i može biti obavljen na zahtjev do 12. tjedna od prvog dana posljednje mjesečnice ili do kraja desetog tjedna od začeća djeteta. Nakon toga, samo u posebnim, opravdanim okolnostima i uz odobrenje medicinskog povjerenstva.

Pristup pobačaju varira ovisno o regiji i dostupnosti zdravstvenih usluga. Gradovi često imaju bolji pristup tim uslugama od ruralnih krajeva. U praksi, pristup pobačaju je otežan jer mnogi liječnici ulažu prigovor savjesti i ne izvode pobačaje. U nekim javnim bolnicama svi liječnici koriste pravo na prigovor savjesti.

Situacija je u slična u susjednoj Bosni i Hercegovini, zemlji kandidatkinji za članstvo u Uniji. Tamo je ženama zakonski dozvoljeno prekinuti trudnoću na vlastiti zahtjev do 10. tjedna trudnoće, a nakon toga zbog zdravstvenih rizika ili ako je do trudnoće došlo nezakonitim djelom.

Iako je pravni okvir relativno liberalan u usporedbi s regijom, izvješća nevladine organizacije Sarajevo Open Centre (SOC) naglašavaju da žene u Bosni i Hercegovini često nailaze na prepreke kada koriste svoje pravo, uključujući manjak medicinskih centara koji pružaju uslugu pobačaja i različite cijene zahvata koje nisu medicinski opravdane i mogućnost priziva savjesti liječnika.

Nadalje, sredstva za medikamentozni pobačaj (misoprostol) nisu registrirana za tu svrhu u Bosni i Hercegovini, što značajno smanjuje dostupne metode.

Za razliku od zemalja članica EU-a koje započinju inicijative o ustavnoj zaštiti prava na pobačaj, sličnih kampanja koje bi to pitanje diglo na razinu nacionalnog prioriteta u Bosni i Hercegovini još nije bilo. Organizacije koje se bave analizom naglašavaju da je fokus i dalje na praktičnoj dostupnosti i jednakosti pristupa, a ne na novim legislativnim reformama.

Mađarska je postrožila svoj zakon o pobačaju 2022. pa žene koje razmatraju taj zahtjev najprije moraju promatrati “vitalne znakove” fetusa poput otkucaja srca. Vlada također promiče pronatalitetne politike.

U Italiji, pobačaj na zahtjev je zakonit do 90 dana (oko 12 tjedana), ali postoje praktične prepreke kako bi ga se obavilo jer je broj medicinskih djelatnika koji ulažu prigovor savjesti visok. Prema statistikama, njihov udio se kreće od 63 do 80 posto.

Zagovaratelji prava na pobačaj traže reforme, među kojima je uklanjanje obaveznog sedmodnevnog razdoblja čekanja i uvođenje pobačaj za žene nakon 90 dana u slučaju da im je ugroženo zdravlje. Također, u nekim regijama su u javne zdravstvene centre uključeni pokreti za zabranu pobačaja, što je izazvalo kontroverze.

Najstroži zakoni o abortusu

U Malti su zabranjene sve vrste pobačaja osim u slučajevima kada je život majke ugrožen ili fetus nema izglede za preživljavanje. Unatoč prosvjedima, Malta je 2023. postrožila pravila.

Jedna od zemalja gdje je rasprava o pobačaju među najglasnijima jest većinski katolička Poljska. Prava na pobačaj su ograničena od siječnja 2021. nakon presude ustavnog suda kojom je uklonjena mogućnost prekida trudnoće zbog teških ili nepovratnih malformacija fetusa. Pobačaj je trenutno legalan samo kada trudnoća predstavlja rizik za život ili zdravlje majke ili kada do trudnoće dođe silovanjem ili incestom.

Kada je riječ o društvenim i političkim inicijativama, pitanje i dalje izaziva velike podjele. Feministički pokreti poput OSK-a zagovaraju liberalizaciju zakona o pobačaju i poboljšanje pristupa reproduktivnoj zdravstvenoj skrbi. Konzervativne skupine, pak, i dalje traže strožu regulaciju.

Vlada je u razdoblju između 2024. i 2025. najavila određene proceduralne izmjene kao što su smjernice kako bolnice ne bi odbijale obavljati legalne pobačaje, no samo zakonodavstvo je i dalje veoma restriktivno.

Talijanska bioetičarka Chiara Lalli iz udruge Luca Coscioni je pozvala društva da prestanu tretirati pobačaj “samo kao moralnu dilemu”.

“Očito, pitanje ima moralnu dimenziju, no dobrovoljan prekid trudnoće je prije svega medicinska usluga”.

Rasprava se nastavlja, pri čemu se konzervativne, katoličke i desničarske organizacije protive pravu na pobačaj i liberalnijem zakonodavstvu.