ZAGREB – Rastuće cijene benzina i ostalih naftnih derivata, koliko god neugodne, samo su manji dio nevolja koje je potaknula pandemija. Daleko više poskupjeli su plin, ugljen i struja, jer njihovi proizvođači u svijetu ni izbliza ne mogu namiriti nezapamćenu glad za energijom potaknutu oporavkom gospodarstva. Dok se nafta prodaje za oko 84 dolara po barelu, ili 100 posto skuplje nego prije godinu dana, cijena plina u Europi skočila je od početka godine za nevjerojatnih 600 posto, ugljena za 400, a električne energije za vrtoglavih 500 posto.

Podivljale cijene

Zbog neočekivanih i dosad nezamislivih nestašica izvora energije od Ujedinjene Kraljevine preko Europske unije do Kine, istaknuti mediji poput Bloomberga i Financial Timesa pišu da su Europa i svijet već zakoračili u energetsku krizu, koja bi se ove zime mogla pogoršati. Nikoga ne bi trebalo iznenaditi, kažu, ako ove zime kućanstva i industrijski pogoni u pojedinim državama povremeno ostanu u mraku, bez grijanja ili goriva.

U Europi je trenutačno najteže pogođena Velika Britanija, kojoj uz nestašice benzina na crpkama prijeti i zatvaranje dijela industrije. Podivljale cijene plina bacaju u gubitke proizvođače umjetnih gnojiva, keramike, čeličane i ostala poduzeća koja ovise o tom energentu. Ugrožene tvrtke svakodnevno javno zapomažu tražeći od vlade financijsku pomoć kako bi opstale.

Cijeli Libanon je prošlog vikenda ostao bez struje, a nestašica goriva u elektranama privremeno je riješena angažiranjem vojnih zaliha. U Kini je čak 44 posto industrije izloženo povremenim isključenjima struje, dok u sjeveroistočnom dijelu zemlje i kućanstva ostaju u mraku. U dijelovima Indije već su uvedene redukcije struje, a vlasti čine kolosalne napore kako glavni grad New Delhi ne bi potonuo u mrak. Oko 70 posto struje u Indiji proizvodi se u elektranama na ugljen, kojima su presahnule zalihe goriva.

Europska unija je zasad pošteđena redukcija, ali je problem što je njezina proizvodnja energije iz gotovo svih izvora smanjena, a zalihe plina pale su na najnižu razinu u povijesti. Energetska kriza u Europi posljedica je dviju osnovnih stvari, tvrde stručnjaci. Jedna je povećanje potražnje zbog naglog oporavka gospodarstva, a druga je odluka EU-a da zbog zabrinjavajućih klimatskih promjena ubrza prelazak na čiste izvore energije. Primjerice, Španjolska i Njemačka poput mnogih zemalja zatvaraju rudnike ugljena, s planovima za obustavu rada termoelektrana koje koriste to fosilno gorivo.

Neočekivani poremećaji

Usporedno s time države masovno povećavaju proizvodnju struje iz obnovljivih izvora. No, okrenule su se i upotrebi plina koji atmosferu zagađuje ugljikovim dioksidom upola manje od ugljena i nafte, pa služi kao premosnica do željenog prijelaza na čistu energiju.

Međutim, tu je došlo do neočekivanih poremećaja. Tijekom ove godine proizvodnja struje iz europskih vjetroelektrana podbacila je oko 15 posto, jer vjetra nije bilo dovoljno. Istodobno, nalazišta zemnog plina u Europi brzo presušuju, a uskoro će se zatvoriti i ono najveće, u nizozemskom Groningenu. Dakle, pala je i proizvodnja plina, a usto je smanjen i njegov uvoz, bilo da je riječ o ukapljenom plinu (LNG) iz SAD-a i Katara, ili o zemnom plinu iz Rusije. Američki i katarski proizvođači preusmjerili su se na izvoz u Kinu i istočnu Aziju, gdje je potražnja za plinom ove godine skočila barem 30 posto, znatno više nego u Europi, jer tamo imaju još veću zaradu. Istodobno, Rusija je ove godine povećala isporuke plina Europi, ali u nedostatnoj količini koja je i dalje manja nego prije pandemije.

Budući da su cijene plina u jednom trenutku skočile na gotovo 2.000 dolara za tisuću prostornih metara, što je ekvivalentno cijeni nafte od oko 200 dolara po barelu, članice Unije su se poput Kine i ostalih zemalja naglo okrenule jeftinijim izvorima energije, ugljenu i nafti. To je dovelo i do drastičnog poskupljenja ugljena u Europi s 50 na 230 dolara po toni te električne energije s 50 na 300 dolara po megavatsatu, a sada potiče i poskupljenje nafte. Ukratko, u prvih devet mjeseci ove godine cijene gotovo svih izvora energije otišle su u nebo.

I što sada? Nestašica plina u Europi, tvrdi kuća S&P Global Platts, može se uvelike ublažiti puštanjem u promet druge cijevi plinovoda Sjeverni tok 2, koji povezuje obale Rusije i Njemačke. Gradnja plinovoda je završena, ali godinu dana kasnije od predviđenog roka, zbog sankcija koje je bivša američka vlada uvela svim poduzećima uključenima u taj projekt, tvrdeći da će Europa zbog toga postati energetski previše ovisna o Rusiji. Međutim, sad kad je američki pritisak na sporni plinovod popustio, mediji pišu da su potrebni mjeseci za pribavljanje svih nužnih dozvola europskih regulatora za puštanje Sjevernog toka 2 u pogon.

Spas u Rusima

Rusija bi, kažu promatrači, mogla već sada znatnije povećati izvoz plina u Europu, ali ga dozira kako bi pritisnula EU te od njega dobila neke političke koncesije.

U svakom slučaju, opskrba Europe energijom ove će zime biti vrlo neizvjesna. Europska unija je nespremno dočekala energetsku krizu i nemoćna je da je riješi u kratkom roku. Stoga su oči članica EU-a uprte u nebo, sa željom da zima ne bude previše hladna, i u Rusiju, očekujući veće i stabilne isporuke plina. Neke članice EU-a pritišću Bruxelles da nađe rješenja za energetske nevolje, a Europska komisija najavljuje da će uskoro izaći s prijedlogom mjera.

Kako stvari stoje, divljanje cijena energenata moglo bi se zaustaviti najkasnije idućeg proljeća, kada zatopli. Međutim, većina stručnjaka u svijetu vjeruje da će cijene energenata, i kada se smire, ostati još dugo povišene, veće nego prije pandemije. Naime, glad za plinom, ugljenom i naftom posvuda se naglo povećala, dok za gradnju i puštanje u pogon novih izvora energije trebaju proći godine, uz goleme investicije.