STRUČNJAK ZA BLISKI ISTOK

Vedran Obućina: Afganistan je poraz svega u što Zapad vjeruje, pad Kabula doista podsjeća na pad Saigona

Zlatko Crnčec

Foto Arhiva/NL

Foto Arhiva/NL

Pad Kabula 2021. doista podsjeća na pad Saigona 1975. godine, doduše u različito vrijeme i pod drugačijim okolnostima, no oboje je bilo rezultat arogantnih imperijalnih poduhvata »izgradnje nacije« kao copy-paste metode diljem svijeta. Ovaj unaprijed zamišljen institucionalni dizajn Zapada je u Afganistanu doživio jednaku propast kao što je to slučaj i s Irakom, Libanonom, Ciprom, Makedonijom, Bosnom i Hercegovinom.



Politolog i stručnjak za Bliski Istok Vedran Obućina u razgovoru za naš list analizira situaciju u svijetu nakon iznenađujuće brzog talibanskog osvajanja vlasti u Afganistanu i kaotičnog povlačenja NATO-a.


Zbog čega je Amerika donijela odluku o povlačenju iz Afganistana?


– Godinu dana je Washington javno pregovarao s talibanima oko njihovog preuzimanja vlasti preko njihovog političkog predstavništva u Dohi, čak i iza leđa afganistanskog predsjednika. I sada se čudimo onome što je posljedica upravo onoga što je Washington najavljivao duže od godinu dana. Slike stotina ljudi koji jurišaju na pistu zračne luke Kabul dok vojni zrakoplovi pokušavaju poletjeti i napustiti zemlju dugo će progoniti američku vojsku i definirat će veći dio predsjedništva Joea Bidena. To su prizori očaja, trenuci koje svijet neće uskoro zaboraviti. Kaotični izlazak iz Kabula posljednjih nekoliko dana sada je čvrsto ukorijenjen u povijest američkog vojnog poniženja.


Republikanci neće propustiti priliku usporediti Kabul 2021. sa Sajgonom 1975., a naglašena kritika izrečena je čak i unutar same Bidenove stranke. Bilo bi pogrešno prikazati Bidena isključivo odgovornim. Njegov prethodnik Donald Trump bio je taj koji je odlučio brzo okončati rat u Afganistanu. No, politička odgovornost za kaos koji smo vidjeli posljednjih dana leži na sadašnjoj američkoj administraciji. Uspješna provedba domaće agende sada je kritičnija za Bidena nego ikad. Ako tamo može postići bodove, postoji šansa da će biračko tijelo brzo okrenuti stranicu o Kabulu.


Nepouzdana vojska


Zbog čega je došlo do tako naglog kolapsa dosadašnje prozapadne afganistanske Vlade?




– Ashraf Ghani je vjerovao Sjedinjenim Državama i nakon preuzimanja dužnosti se distancirao od neovisne i nesvrstane politike Afganistana. Tijekom njegova mandata afganistanska vlada, vojna i sigurnosna struktura, osobito vojna i obavještajna služba, došle su pod američku kontrolu i temeljile su se na stavovima Bijele kuće. U potrazi za američkom politikom, Ashraf Ghani oslobodio je zarobljenike talibane pod krinkom normalizacije odnosa s njima i prihvatio uklanjanje talibana s terorističkih popisa, pa čak i pristao na njihovo pregovaranje sa Sjedinjenim Državama. Za vrijeme njegova predsjedništva u Afganistanu, Tadžici, Hazari, Uzbeci i drugi ne-Paštuni izgubili su svoju političku ulogu i bili su potpuno marginalizirani. Ne treba se skanjivati upozoriti na ovu pogubnu politiku.


Foto Marko Gracin


Kako je moguće da se raspadne prozapadna afganistanska vojska? Ipak je u ovih 20 godina uložen veliki novac u njenu obuku, a ima i oružje bolje od onog kojeg imaju talibani?


– Iako je istina da je mnogo novaca potrošeno na afganistansku vojsku i policiju, njihova spremnost za služenje državi je bila podvojena. Mnogi su sudjelovali u njoj kao dodatni izvor prihoda, a kada je stiglo ljeto, velik broj je dezertirao i vratio se na selo kako bi zaradili od poljoprivrede. Ova »sezonalnost« posla je ozbiljno naštetila trajnim naporima za formiranje državne vojske i policije, a pitanje je koliko su oružane snage doista bile lojalne Kabulu. To se može vidjeti i u pojedinim slučajevima kod obrane afganistanskih regionalnih središta, gdje su guverneri i ministri morali zaustavljati ili čak tražiti vojnike da se vrate na obrambene položaje. Zašto su položili oružje grad po grad čim su stigle talibanske trupe? Vjerojatno zato što zapravo nisu znali što bi trebali braniti. Država Afganistan jednostavno više ne postoji, osim kao međunarodni projekt za sprječavanje terorizma i pokušaj izgradnje demokratskih institucija


Nekadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj William Montgomery u nedavnom je intervjuu među ostalim govorio o brojnim progreškama američke vanjske politike od Vijetnama od BiH. Je li jedan od problema u tome što Sjedinjene Države ne razumiju dovoljno društva u državama u kojima se angažiraju?


– Kad su Sjedinjene Države napale i okupirale Afganistan, zemlja je već bila u ruševinama jer su njezine društveno-političke i gospodarske strukture uništene godinama građanskog rata i talibanskom vladavinom. Sjedinjene Države su obećale uspostavu stabilnog, prosperitetnog i demokratskog Afganistana. No, nakon dva desetljeća okupacije i sudjelovanja u svom najdužem ratu u povijesti, Sjedinjene Države nisu uspjele u svojoj navedenoj misiji i bile su prisiljene prihvatiti žurno povlačenje. Pad Kabula 2021. doista podsjeća na pad Saigona 1975. godine, doduše u različito vrijeme i pod drugačijim okolnostima, no oboje je bilo rezultat arogantnih imperijalnih poduhvata »izgradnje nacije« kao copy-paste metode diljem svijeta.


Ovaj unaprijed zamišljen institucionalni dizajn Zapada je u Afganistanu doživio jednaku propast kao što je to slučaj i s Irakom, Libanonom, Ciprom, Makedonijom, Bosnom i Hercegovinom. Iako je Afganistan ekstreman slučaj, načelo je isto. Nepoštivanje Zapada prema lokalcima i želja za izgradnjom nacije bile su velike pogreške. Moć u Afganistanu oduvijek je bila lokalna; slaba središnja moć sastojala se samo od sporazuma među plemenima. Sada su pokušali uspostaviti državu sa jakim središnjim autoritetom kao što su to činili Britanci i Sovjetski Savez u prošlosti. Rezultat je isti. Plemena koja su međusobno u sukobu ne mogu se umjetno podrediti središnjoj vlasti.


Poraz Zapada


Zbog čega je Amerika ostala čak 20 godina u Afganistanu, s obzirom na to da je Al Quaidina struktura zbog koje je formalno došlo do intervencija bila jako brzo razbijena?


– Afganistanu bi više koristilo mirovni sporazum s rekonstrukcijskom misijom pod vodstvom Ujedinjenih naroda nego ovakav oblik intervencije, ali Amerikanci i Europljani imali su 20 godina da postignu konsenzus o tome u Vijeću sigurnosti jer stalne članice Kina i Rusija također imaju interes za stabilan Afganistan. No, nažalost, velike sile neće si dati prostora za natjecanje u sirovinama – uključujući one u Afganistanu. Posljedica ovog rivalstva je da će se uskoro morati pozabaviti stvaranjem sigurnosnih zona za prognanike i izbjeglice iz Afganistana, a možda čak i novim ratom protiv terorizma. Na sjecištu važnih puteva i s potencijalima zaustavljanja drugih rivala, SAD je jednostavno imao interes ostati tamo. Misija koju je predvodio SAD u Afganistanu obuhvaćala je više republikanskih i demokratskih predsjedništva. S obzirom na to da su ključni izbori uvijek pred vratima, iznenađujuće je što je Bidennovom predsjedništvu trebalo da Bijela kuća igra na kartu »dovedi trupe kući«.


Kako je moguće da su se talibani uspjeli održati svih ovih 20 godina?


– Zapad je precijenio sebe, uvjerivši se u neodoljivost svojih vrijednosti i da svi žele biti poput nas, bez obzira na povijest, kulturu i identitet. U Kabulu trenutno vlada panika. Zapadne zemlje napuštaju svoja veleposlanstva. To je poraz za sve u što mi na Zapadu vjerujemo. Nažalost, otkriva i našu opadajuću sposobnost da branimo ono u što vjerujemo. Međunarodna zajednica je u međuvremenu bila previše zauzeta poteškoćama stvorenim zbog pandemije COVID-19, kao i iznalaženjima novih totalitarnih rješenja kao odgovora na te poteškoće. Zbog tih preokupacija, nitko više ne mari za išta što se događa u svijetu. Izgleda da je međunarodna zajednica više zainteresirana za uvođenje nedemokratskih i drakonskih mjera u Australiji zbog 40 zaraženih nego zbog tisuće poginulih u Etiopiji, Ugandi, Kamerunu, Afganistanu.


Multietničko i višejezično društvo

Možete li pojasniti sastav stanovništva u Afganistanu?
– Stanovništvo Afganistana broji oko 37 i pol milijuna ljudi 2021. godine, što uključuje otprilike tri milijuna afganistanskih građana koji žive kao izbjeglice u Pakistanu i Iranu. Nacija se sastoji od multietničkog i višejezičnog društva, što odražava njegov položaj uz povijesne trgovačke i invazijske rute između središnje Azije, južne Azije i zapadne Azije. Etničke skupine u zemlji uključuju Paštune, Tadžike, Hazare, Uzbeke, Nuristance, Aimake, Turkmene, Baluče i niz drugih koji su manje poznati.

Zbog svih ovih okolnosti, talibani su uspjeli se očuvati putem svoje gerilske taktike, zaštitnih područja na poroznoj afganistansko-pakistanskoj granici, ali i zbog njihovog pristupa stanovništvu. Elite koje su vladale zemljom nisu imale društvenu bazu i nisu imale veze s velikim dijelom stanovništva. Nasuprot tome, talibani, iako nipošto nisu predstavljali većinu afganistanskog stanovništva, imali su bliske veze s velikim dijelovima paštunske etničke skupine i imali su duboke korijene u određenim regijama i društvenim klasama, posebno putem plemenskog koda Pashtunwali. Dakle, s jedne strane imamo vladu i državu koja je izgrađena isključivo na temelju američke vojne prisutnosti, a s druge strane imamo popularan pokret koji je možda barbarski i ima ekstremističke stavove, ali koji ipak je temeljni pokret koji se borio i opstao 20 godina.


Gospodari ratova


​​Je li moguće da vidimo nekakve reformirane talibane koji bi bili umjereniji nego oni iz devedesetih?


– U današnje vrijeme postoje dva različita stava prema talibanima. Neki optimistički vjeruju da se današnji talibani razlikuju od skupine koja je postojala prije dva desetljeća, a drugi pesimistično vjeruju da su postojeće promjene ponašanja talibana samo taktika za osvajanje vlasti u zemlji, a današnji talibani se ne razlikuju od prijašnjih. Naravno, prerano je znati kako će talibani djelovati kada potpuno preuzmu kontrolu nad afganistanskom vladom. Talibani su možda naučili neke lekcije iz svoje prethodne vladavine Afganistanom, ali ne vide se nikakvi konkretni dokazi da su drugačija skupina od one prije dva desetljeća. U ovom trenutku sam osobno i dalje pesimističan u pogledu dugoročnog domaćeg i regionalnog utjecaja talibanske vladavine.


Izbjeglice iz Afganistana ne smiju iznenaditi Europu, kao one iz Sirije

Je li moguće da dođe do velikog izbjegličkog vala iz Afganistana koji bi mogao doći do Europe?
– Nedvojbeno će doći do velikog priljeva izbjeglica iz Afganistana. Posebno ako se situacija razvije u građanski rat, neki promatrači kažu kako bi se priljev mogao mjeriti s onom u Siriji. Prve zemlje koje će biti pogođene bit će Iran i Turska. Ako val izbjeglica nastavi rasti, bit će pogođena i Europa. Ovaj humanitarni problem mora se rješavati osjetljivo i metodično. Zid koji je Turska izgradila na granici s Iranom nije dovoljan da se suoči s tim pitanjem. Europska unija ne smije dopustiti da bude iznenađena, kao što je to bilo sa Sirijom. No, sve te odluke donose naše vlade, tako da je na njima da se ponašaju koliko trezveno i racionalno, toliko i moralno. Pakistan, Indija i Iran, a zatim i Turska će biti pogođeni. Čak i ako SAD i njihovi saveznici organiziraju boravke u SAD-u, Kanadi i Velikoj Britaniji za Afganistance koji su radili za njih i njihove obitelji, također se mora računati s protokom izbjeglica u Tursku tijekom prijelazne faze. Erdoğan bi također mogao pokušati izbjeglice zadržati na stolu kao adut za pregovore s Washingtonom.

U najgorem slučaju, talibani će pokušati nametnuti drakonski sustav u Afganistanu, što će dovesti do daljnjeg pogoršanja života u zemlji i dugoročno ugroziti sigurnost afganistanskih susjeda i šire središnje Azije. To bi izazvalo odgovor Kine i Rusije, koji su već izravno rekli talibanima da će biti uništeni čim se približe tadžikistanskoj granici. U najboljem slučaju, talibani će moći provesti ono što su rekli da namjeravaju učiniti, naime normalne odnose sa susjedima Afganistana i ne dopuštajući da se zemlje koriste kao odskočna daska za skupine koje ugrožavaju sigurnost regije.


Postoji li mogućnost građanskog rata u samom Afganistanu? Gdje su nestale oružane postrojbe takozvanih warlordova koju su vodili bitku protiv sovjetske okupacije?


– Građanski rat nikad nije prestao u Afganistanu. Iako je Afganistan tisućljećima bio toliko raznolik, ujedinili su vojsku. No, budući da nisu govorili jezik, tadžikistanske i uzbekistanske vojnike u paštunskim selima doživljavali su kao okupatore koje plaćaju stranci. Tisućama godina Afganistanci su samostalno i neovisno o Kabulu vodili svoja sela, gradove, plemena i nacije. Ako bi vladar iz Kabula poslao svoje izaslanike u pokrajinu, izaslanik bi pao na koljena pred provincijskim vladarom – za razliku od Europljana. Ukratko, zapadne države doživjele su još jedan težak poraz jer su pokušale provesti svoje imperijalističko ili kolonijalno razmišljanje, baš kako su to radili i Sovjeti. Gospodari ratova bi se mogli ponovno uzdignuti, uz neki oblik suradnje s talibanima.


Afganistanci nemaju povjerenja u svoju vladu, a to znači da dvadeset godina velike inozemne pomoći nije bilo dovoljno da izazove odbacivanje ekstremizma u zemlji. Trebamo imati na umu snažnu pouku onoga što se dogodilo u Kabulu: terorizam i ekstremizam se mogu iskorijeniti samo ako stanovnici u pojedinim zemljama nađu snage i hrabrosti da ga odbace iz vlastitog izbora i uvjerenja. To je moralna i politička snaga koja mora doći iz njih samih i koju niti najmoćnija vojska nikada neće zamijeniti.


Popunjavanje vakuuma


Jesu li točne tvrdnje da su Pakistan i njegova obavještajna služba stvorili talibane?


– To je vrlo plauzibilna tvrdnja. Naime, država Pakistan, njegova vojska, a osobito obavještajna zajednica su novčano, oružano i teritorijalno podržavali talibane, bili su rijetka država na svijetu koja je priznala Islamski Emirat u devedesetima, a porozna granica je ustupak koji je Islamabad dao tim formacijama.


Kako tumačite teorije zavjere da su se Sjedinjene Države povukle kako bi kroz destabilizaciju Afganistana destabilizirali Kinu i Rusiju?


– Nakon povlačenja SAD-a, utjecaj Pakistana, Irana i Kine zasigurno će se povećati. Rezultirajući vakuum netko će ispuniti. Pakistan je dugo čekao odlazak SAD-a i nikada nije krio svoju simpatiju i podršku talibanima. Pogoršanje situacije u Afganistanu znači i veći broj izbjeglica u Pakistanu. Potpuni povratak talibana u zgrade vlade Kabula mogao bi potaknuti ekstremiste u Pakistanu da preuzmu vlast u Islamabadu. Do sada je Kina mogla biti ekonomski aktivna u Afganistanu bez snošenja političke odgovornosti za tu zemlju. To će se sada promijeniti. Kad vlada u Pekingu najavi pomoć za obnovu Afganistana i želi zemlju snažnije integrirati u svoj projekt Puta svile, svjesna je opasnosti ovog pothvata. Moskva i Teheran također su na oprezu. Drago im je što vide neuspjeh SAD-a, ali se boje rezultirajućeg vakuuma u snazi. Protivnici Zapada samo oprezno pobjeđuju. Američki poraz na njih stavlja odgovornost i teret koji nisu željeli.


Lokalni pokret


Je li osnovan strah nekih zapadnih zemalja da bi Afganistan mogao ponovo postati utočište za islamističke teroriste?


– Što se tiče utjecaja talibanskog osvajanja Afganistana na regiju, važno je shvatiti da talibani nisu eksteritorijalni islamistički pokret. Oni nisu Al-Qaeda, niti su IS, koji sebe vide kao neku vrstu islamskog međunarodnog pokreta koji želi uspostaviti šerijatski zakon u cijelom svijetu i proglasiti kalifat na Bliskom istoku. Talibani su lokalni afganistanski pokret. Da, nadahnuti su ekstremnim idejama i još uvijek žive u srednjem vijeku, ali ovaj pokret je lokalni.


Koliko Afganistanci uopće imaju osjećaj da pripadaju državi koja se zove Afganistan, a koliko se radi o plemenskom društvu kojem je pojam države jako apstraktan?


– Danas Afganistan, zemlja s različitim etničkim skupinama od kojih niti jedna nema apsolutnu većinu, prolazi kroz složeno i osjetljivo razdoblje. Nema sumnje da su talibani dio afganistanskog naroda i da se njihova uloga u formiranju buduće vlade ne može poreći. Ne treba zaboraviti da su inzistiranje Talibana na povlačenju stranih trupa iz Afganistana i praktične akcije skupine protiv stranih snaga bili glavni razlog povlačenja Sjedinjenih Država i NATO-a iz Afganistana. Istodobno, druge etničke skupine, uključujući Tadžike, hazarske šiite i Uzbeke, moraju sudjelovati u budućoj sudbini zemlje kako bi se postigao pravedan i trajan mir.


Ne treba zaboraviti borbu ovih skupina protiv okupacije Afganistana od strane Sovjetskog Saveza, kao ni njihove ustrajne borbe protiv stravičnog talibanskog režima koji je nastao kao posljedica pakistanskog projekta. Apsolutna dominacija talibana nad vladom i narodom Afganistana i stvaranje nove diktature nije u interesu naroda ove zemlje i regije i ne ispunjava težnje afganistanskog naroda da ima prosperitetan i stabilan zemljište. Naravno, formiranje vlade koja se sastoji od svih sekti i etničkih skupina radi stvaranja stabilnosti i sigurnosti u Afganistanu bit će prihvatljivo za stanovnike ove zemlje i imati će određen međunarodni legitimitet.