Maksimir se raspada? Krenula je gradnja nove Kranjčevićeve. Poljud je oštećen u groznom nevremenu koje je haralo Dalmacijom? Iz splitskog su kluba odmah grunuli: »Sramota je grada i države da Hajduk nema novi, moderni stadion«. Štetu na Poljudu sanirat će Vlada RH. Dakle, porezni obveznici iz cijele Hrvatske.

Put prema privilegijama

Spomenuta elementarna nepogoda na Poljudu je oštetila krov na spoju južne i zapadne tribine, nedavno zamijenjeni travnjak je potpuno oštećen i poplavljen, a voda je prodrla u nekoliko uredskih prostora i dvoranu u unutrašnjosti stadiona. Osim toga, došlo je do privremenog prekida opskrbom električne energije. Prve procjene kažu da je tog 8. srpnja nastala šteta u iznosu od dva milijuna eura.

– Bez obzira na iznos, Vlada Republike Hrvatske financirati će cijeli taj trošak. Novac je već osiguran, istaknuo je 9. srpnja Tonči Glavina, ministar turizma i sporta, tijekom službenog posjeta Tomislavu Šuti, novopečenom gradonačelniku Splita i svojem stranačkom kolegi. Prema tome, jasno je da su unutar jednog dana pronađena pozamašna sredstva za saniranje nastale štete koja bi Grad Split, koji je vlasnik Poljuda, teško namaknuo u tako kratkom roku. Za pretpostaviti je da bi za Hajduk, kao vlasnika koncesije na stadion za idućih dvadeset godina, to bilo još teže.

Prema objašnjenju koje je na naš upit dalo Ministarstvo turizma i sporta, Vlada RH je odlučila reagirati zato što Poljud ima status sportske građevine od nacionalnog interesa, uz napomenu da ta sredstva ne ulaze u 25 milijuna kuna za temeljitu obnovu Poljuda. Naime, u veljači ove godine Vlada RH je najavila da je toliko novca pripremljeno za tu svrhu, s time da je tada izdvojeno 597.586,25 eura javnog novca za studijsku i projektno-tehničku dokumentaciju.

Za pretpostaviti je da bi reakcija bila podjednako brza i u slučaju da neka slična sila prirode pohara još jednu, jedinu preostalu sportsku građevinu od nacionalnog interesa – stadion Maksimir u Zagrebu. Ministarstvo nam nije moglo odgovoriti što bi se dogodilo da neki drugi sportski objekt na hrvatskom tlu, naprimjer Kantrida ili Rujevica, ili Opus Arena u Osijeku, doživi takvu sudbinu jer takve odluke su isljučivo u domeni Vlade.

Put prema privilegiranom statusu Poljuda i Maksimira otvoren je 1. siječnja 2023. godine, kada je na snagu stupio novi Zakon o sportu. Zatim su Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski paraolimpijski odbor i Hrvatski sportski savez gluhih predložili kriterije potrebne za stjecanje statusa sportske građevine od nacionalnog interesa, s time da je sportske kriterije za nogomet predložio Hrvatski nogometni savez. Vlada je 6. srpnja iste godine stavila splitski i zagrebački stadion u tu kategoriju.

Pri tome je Poljud imao dodatni adut, Z-6644. Naime, pod tim brojem je od 30. studenog 2015. godine službeno upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštićenih kulturnih dobara. Upis je izvršen temeljem rješenja Ministarstva kulture, nakon što je Stručno povjerenstvo za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra, na sjednici održanoj sedam dana ranije, utvrdilo da splitski stadion ima svojstvo kulturnoga dobra, u smislu članka 7. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.

Zaboravljena inicijativa

Tu je ključan čimbenik imala činjenica da je Poljud djelo uglednog hrvatskog arhitekta Borisa Magaša, izgrađeno 1979. godine za potrebe VIII. Mediteranskih igara u Splitu, koje, kako tvdi struka, predstavlja jedinstveno arhitektonsko ostvarenje, poznato po svojoj karakterističnoj formi i skladnom uklapanju u okoliš, što ga čini simbolom vremena u kojem je nastao. Nije na odmet istaknuti da je i Maksimir imao status kulturnog dobra sve do 2000. godine, kada se utvrdilo da je prvi pokušaj rekonstrukcije izbrisao trag podjednako uglednog arhitekta Vladimira Turine.

Prije tridesetak godina postojala je inicijativa da se na Listi zaštićenih kulturnih dobara nađe jedan drugi stadion, 66 godina stariji od Poljuda, smješten na mjestu nekadašnjeg kamenoloma. Međutim, prijedlog da Kantrida bude proglašena zaštićenim kulturnim dobrom nije dobio podršku zbog nedostatka političkog konsenzusa tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća. Naime, tada je u Rijeci pokrenuta inicijativa da se stadion Kantrida – jedan od najoriginalnijih sportskih objekata u Europi – proglasi kulturnim dobrom. Iako se tada o tome govorilo uglavnom unutar lokalnih kulturnih i sportskih krugova, ideja je bila jasna: zaštititi jedinstven spoj stijena, mora i stadionske infrastrukture od moguće neprimjerene modernizacije koja bi ugrozila njegov izvorni ambijent. Stadion Kantrida, izgrađen 1912. godine, više je od sportskog objekta. Njegova iznimna lokacija – uvučen među kamene litice, tik do mora – dovela ga je na popise najljepših stadiona svijeta prema izborima medija poput CNN-a, Eurosporta i FourFourTwoa. Upravo iz tih razloga, još tada se rodila ideja da bi Kantrida trebala dobiti formalni status kulturnog dobra, što bi joj osiguralo dugoročnu zaštitu. No, inicijativa nikada nije zaživjela u formalnom postupku, a stadion je u međuvremenu zatvoren, čekajući obnovu.

Danas, više od dva desetljeća kasnije, ponovno se aktualizira pitanje sudbine Kantride. Prema nedavno predstavljenom projektu Konzorcija, planira se izgradnja novog stadiona uz prateće sadržaje poput hotela, poslovnih zgrada i podzemne garaže. Investicija je teška više od 100 milijuna eura, a investitori obećavaju da će zadržati »duh Kantride« te stadion integrirati u urbanu strukturu s naglaskom na očuvanje stijena i otvorenost prostora građanima.

Snađite se sami!

No, Rijeka za sada dobiva samo jednu poruku: snađite se sami! Kako je u intervjuu za Novi list u večeri osvajanja titule rekla Snježana Mišković: »Mi nemamo vrata na koja možemo pokucati ako se dogodi problem. Za sve što imamo, moramo se snaći sami. Sami zaraditi pa investirati ili posegnuti u vlastiti džep«. Nema nikoga tko novu Kantridu želi više od onoga koji ju jedini može i sagraditi, klupskog predsjednika Damira Miškovića. Zasad je, umjesto na pomoć, nailazio samo na prepreke.

Na nedavnim izborima Rijeka je dobila novu gradsku vlast. Klupska je delegacija bila jedan od prvih gostiju i nakon višesatnog razgovora iz Korza 16 išetala puna osmijeha, neskriveno zadovoljna onime što se čulo u izravnom kontaktu s novom gradonačelnicom Ivom Rinčić i njezinim suradnicima. »Stadion Kantrida nije samo mjesto sporta – on je simbol grada, emocija i zajedništva. U tom procesu Grad će biti aktivan partner: radit ćemo u zaštiti interesa građana i javnog dobra, ali isto tako učiniti sve što je moguće kako bi se ovaj projekt pomaknuo s mrtve točke«, poručila je nakon sastanka gradonačelnica Rinčić, naglašavajući da se zalaže i za snažnije uključivanje države u projekt izgradnje Stadiona Kantrida. Na žalost, realnost je takva da se ne može ni zamisliti kako netko iz državne vlasti ili HNS-a javno konstatira kako je i Rijeka od državnog interesa pa onda iza toga kao strateški partner djelatno stane uz HNK Rijeka kad su infrastrukturalne investicije u pitanju. Za Rijeku nema novca. Sve će to Mišković sam. Samo natkrivanje dviju tribina, rujevičkog sjevera i istoka, bilo bi fenomenalna stvar.

No, priča je tu zapravo koliko žalosna, toliko jednostavna. Vrlo rijetko koincidira da su riječka gradska i državna vlast dio iste političke opcije pa državni vrh nema političkog interesa fokusirati se na nogometni Kvarner jer iz Primorsko-goranske županije ionako ne računaju na značajniji broj glasova. I kad je Hrvatskom i Rijekom vladala ista stranka, nije bilo državnih investicija u riječke sportske objekte. Prije ulaska privatnog kapitala u klub, HNK Rijeku vodili su HDZ-ovi kadrovi, npr. Hrvoje Šarinić i Robert Ježić. Svejedno, nije se mogao/smio ni osvojiti naslov, a kamoli sanjati o državnom ulaganju u sportsku infrastrukturu. Dvorana na Zametu, bazen i atletska dvorana na Kantridi sagrađeni su gradskim novcem. Nova Kantrida eventualno može biti sagrađena jedino kroz privatnu, Miškovićevu inicijativu i investicije njega i poslovnih partnera koji će on sam pronaći. Zasad nema naznaka da bi od države mogla dobiti pomoć niti za dva krova na Rujevici.

Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL

Čohar: Nemam ništa protiv da država pomogne Splitu, ali nadam se da bi i drugima

– Slažem se da se u iznimnim slučajevima, kao što su potres ili poplava, država uključi u saniranje štete na sportskim objektima. I nemam probem što je Vlada RH odlučila pomoći Hajduku, odnosno Splitu, jer očito da grad, a Hajduk još teže, mogu takvu štetu sami sanirati. Zašto odmah negativa i propitkivanje takve odluke, zar bi trebalo stadion zatvoriti i ne igrati nogomet na njemu. Samo se nadam i vjerujem da bi država isto tako reagirala u slučaju da katastrofa pogodi stadion u Varaždinu, Puli ili Koprivnici, ili stadione koji su sagrađeni privatnim investicijama kao što je naša Opus Arena ili riječka Rujevica, kaže član Uprave i direktor NK Osijek Vladimir Čohar. I dok u ostatku države mnogi propitkuju i ljute se na odluku Vlade za izdvajanje državnog novca za Poljud ili Maksimir koji su gradski stadioni, Čohar nema problema s tim. Zna da se njegovo razmišljanje neće mnogima svidjeti, ali ne želi se udvarati masama, pa kaže:

– Koliko god se mi voljeli ili ne, koliko god nam bilo krivo zbog nekih stvari, moramo biti svjesni da su Hajduk i Dinamo nacionalni nogometni klubovi, dva najveća u Hrvatskoj, koji nisu vezani samo za svoj grad. Neki će sada sigurno kazati »zašto država ne sanira Gradski vrt ili Kantridu«, ali činjenica je da ta dva stadiona nisu nacionalna. Zašto? To pitanje nije za mene. Ponavljam, samo se nadam i vjerujem da bi država reagirala isto kao u slučaju Poljuda da se, ne daj Bože, u ostalim dijelovima Hrvatske dogodi prirodna katastrofa i da treba sanirati stadion. To su iznimni slučajevi i treba pomoći. Nama ostalima ostaje nada da će se država »nježnije« ponašati prema nama kad se dijele sredstva za neke druge namjene, da se ne dodijele samo Hajduku ili Dinamu, nego i ostalima. I takvih sredstava ima i dijele se ravnomjerno, ali o tome se ne priča puno. Čohar je tu mislio na novi Program potpore sustavu sporta u ekipnim sportovima vrijedan sedam milijuna eura koji je usmjeren na stabilniji i održiviji razvoj ligaških natjecanja, selekciju i razvoj talenata te jačanje stručnih i administrativnih kapaciteta klubova. Novac se usmjerava na troškove utakmica, opreme i rada s mlađim dobnim kategorijama.