Država je, stavljanjem prijedloga Zakona o izgradnji Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada u javnu raspravu, koja je trajala do 26. srpnja, odlučila konačno riješiti problem star koliko je i sama moderna Hrvatska.

U obrazloženju predlagatelja, u ovom slučaju Ministarstva gospodarstva, kaže se da Hrvatska ima obvezu zbrinuti radioaktivni otpad i iskorištene izvore ionizirajućeg zračenja koji su nastali na njenom teritoriju primjenom izvora ionizirajućeg zračenja u medicini, industriji, znanosti, vojnoj i javnoj uporabi, a također ima obvezu zbrinuti i polovinu nisko i srednje radioaktivnog otpada (NSRAO) iz Nuklearne elektrane Krško, sukladno obvezama preuzetim Ugovorom sklopljenim između Vlade RH i Vlade Republike Slovenije o uređenju statusnih i drugih pravnih odnosa vezanih uz ulaganje, iskorištavanje i razgradnju Nuklearne elektrane Krško.

Detaljna istraživanja

Nacionalni program provedbe Strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva navodi bivšu vojarnu Čerkezovac kao preferentnu lokaciju za izgradnju Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada. U razdoblju između 2018. i 2023. godine obavljena su detaljnija istraživanja mikrolokacije Široko Osoje na Čerkezovcu gdje će se izgraditi nova građevina za skladištenje radioaktivnog otpada iz NE Krško, odnosno rekonstruirati postojeće skladišne građevine za skladištenje institucionalnog radioaktivnog otpada nastalog na teritoriju Hrvatske. Dobiveni podaci omogućili su i ponovnu usporedbu razmatranih mikrolokacija u sklopu izrade studije utjecaja na okoliš te je mikrolokacija Široko Osoje, temeljem usporednih kriterija, ocijenjena s najvećim brojem bodova. Ovim prijedlogom zakona omogućit će se izgradnja centra u dogovorenom roku, stoji u objašnjenju predlagatelja.

Također se navodi kako će se donošenjem navedenog zakona, osim osiguranja pravovremene izgradnje Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada i ispunjenjem svih obveza Hrvatske vezanih uz zbrinjavanje radioaktivnog otpada iz NE Krško, otvoriti mogućnost dizanja kvalitete života lokalne i regionalne samouprave kako zbog naknada koje će lokalna zajednica dobivati, tako i zbog otvaranja više mogućnosti poslovanja tijekom rada Centra. U obrazloženju se još tvrdi da će tijekom i nakon izgradnje Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada lokalnoj i regionalnoj samoupravi biti plaćana naknada namijenjena njezinu razvoju, ali i razvoju civilnog društva, malog poduzetništva, turističke ponude, obrazovanja, socijalne skrbi, zdravstva i slično. Od negativnih učinaka u prijedlogu zakona se kaže da se njegovim donošenjem djelomično derogira format prostornih planova.

Premda država cijelo vrijeme poručuje kako mjesta za zabrinutost i strah nema jer neće biti gotovo nikakvih utjecaja na kvalitetu zraka, klimatske promjene, bioraznolikost, krajobraz, tlo, podzemne i površinske vode, kao ni na sigurnost i zdravlje onih u neposrednoj blizini, lokalno stanovništvo, mještani Dvora i ekološke udruge već više od desetljeća prosvjeduju protiv izgradnje Centra samo dva kilometra dalje od tog mjesta.

Još 2016. godine članovi Regionalne grupe za okolišnu sigurnost i suradnju, zaposlenici i volonteri Udruge IKS sa sjedištem u Petrinji sudjelovali su na prosvjedu protiv odlaganja radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori. Tada su ironično govorili kako je to mjesto »zapravo savršeno mjesto za skladištenje radioaktivnog otpada, i to ne samo hrvatskog već i EU smeća!?«

– Naša Banija kao jedna od rijetkih oaza iskonske prirode ne samo u Hrvatskoj, nego u svijetu, je najpogodnija destinacija za odlaganje nuklearnog otpada? Zaista neobičan izbor, zar ne? Još ako uzmemo u obzir da stanovništvo ovog područja napaćeno ratom i vrlo sporom regeneracijom zapravo većinom preživljava upravo od poljoprivrede i stočarstva, čini se još neobičnijim ovaj izbor lokacije »nuklearnog smetlišta«!?, poručivali su tada protiveći se izgradnji Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada.

Da bismo doznali što planiraju činiti danas, dogovorili smo razgovor s izvršnom direktoricom Udruge IKS Tamarom Jovičić od koje, međutim, unatoč danom obećanju, nismo dobili nikakav odgovor niti nakon višestrukih poziva i poruka do zaključenja ovog teksta. Isti je slučaj bio i s udrugom Zelena akcija od koje nakon prvotnog dogovora više nije bilo odgovora.

Nije slučajan odabir

Doktor znanosti iz područja nuklearne fizike Tonči Tadić upozorava da se iz određenih krugova za tu lokaciju uporno koristi termin nuklearni otpad, iako tamo nikada neće biti istrošeno nuklearno gorivo.

– Tamo će biti nisko i srednje radioaktivni otpad, dakle ne nuklearno gorivo koje treba posebno hladiti i koje iziskuje posebnu lokaciju koja bi, kada bi bilo nuklearno gorivo, u pitanju bila klasificirana kao nuklearno postrojenje. Na Čerkezovcu neće biti nuklearno postrojenje, već će biti odlagalište nisko i srednje radioaktivnog otpada. Mnogi ljudi misle da se radi o nekom radioaktivnom Jakuševcu gdje se na ledinu odbacuje radioaktivni materijal. To nije točno, naime radioaktivni materijal se odlaže u inox cijevi koje se zavaruju i nakon toga zalivaju u betonske kocke, blokove koji se slažu kao lego kocke u suhom hangaru pod posebnom skrbi i zaštitom čuvarske službe, objašnjava Tadić.

Upozorava također da je Hrvatska jedina članica Euratoma koja do danas, »na svoju civilizacijsku sramotu«, nema riješeno trajno odlaganje nisko i srednje radioaktivnog otpada, nego se on skladišti u raznim priručnim privremenim skladištima u ustanovama koje su ga proizvele – u institutima, bolnicama ili tvornicama. Podsjeća da lokacija na Čerkezovcu nije slučajno odabrana, niti je o njoj odlučeno preko noći.

– O toj lokaciji se deset godina izrađivalo studije i istraživale su se raznovrsne moguće lokacije na razini čitave Hrvatske. Ova je odabrana zato što je u njoj najmanja vjerojatnost potresa za čitav teritorij Hrvatske, čak i onih potresa s povratnom periodom od 10.000 godina. Drugo, ta lokacija je najdalje od bilo kojeg geološkog rasjeda, ima granitno gorje i nema podzemnih voda, osim toga je udaljena od naselja. I uza sve to skupa ima dobru prilaznu cestu, tvrdi Tadić.

Građanima koji žive u tom području preporuča da ne rade grešku pokušavajući od toga napraviti slučaj, nego da prihvate tu lokaciju takva kakva je, ali da se izbore za čim veću ekološku rentu.

– Ta lokacija je ujedno dovoljno dobra da se na njoj može zbrinuti polovica nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Krškog. Govorimo s jedne strane o komunalnom radiootpadu, javljačima za požar u uredima, o špricama i dozama za radiomarkere na CT-u, o rukavicama i kombinezonima ljudi koji su radili u bolnicama na postupcima zračenja bolesnika ili koji su davali radioaktivne markere za CT, govorimo o raznim industrijskim izvorima zračenja ili izvorima zračenja iz instituta, govorimo jednako tako, iz Krškog, o kombinezonima, čizmama, rukavicama, maskama, cijevima, pumpama, kablovima, motorima, čeliku koji je bio izložen zračenju. Sve se to ne može i ne smije staviti na odlagalište klasičnog, običnog komunalnog otpada, nego mora biti posebno zaštićeno u inox cijevima zaliveno u beton, poručuje Tadić.

Ekološka renta

Na upit kako gleda na reakcije ekoloških udruga, Tadić odgovara kritikom na njihov račun.

– Mene je svojedobno zaprepastilo kada su udruge tvrdile kako bi bilo najbolje da to sve bude u krugu Instituta »Ruđer Bošković«. Dakle da bude usred milijunskog grada, na kilometar i pol od geološkog rasjeda, umjesto najdalje moguće od svih geoloških rasjeda na lokaciji na kojoj je najmanja vjerojatnost za potres, bez podzemnih voda kojih je Zagreb krcat, upozorava.

Dodaje da će se, naravno, ljudi boriti svim silama da taj centar ne bude na Čerkezovcu »jer je to u njihovoj naravi, jer ne razumiju da cilj borbe nije maknuti se od tamo jer bolje lokacije nema, nego je cilj da se od toga dobije ekološka renta«.

– Postoje naravno i oni koji smatraju da bi to Hrvatska morala izvesti u Sloveniju. Slovenija je takvu mogućnost kategorički odbila, smatrajući da Hrvatska svoj komunalni radioaktivni otpad mora riješiti sama. Ako se pak radi o otpadu iz Krškog, ne nuklearnom gorivu, ponavljam još jednom, nego o nisko i srednje radioaktivnom otpadu, onda je posve logično da Hrvatska za razgradnju Krškog treba dati polovicu, odnosno 500 milijuna eura. Dakle, nagradno pitanje je zašto bi Hrvatska pola milijarde eura dala Sloveniji, umjesto da taj novac usmjeri jednoj svojoj općini, zaključuje Tadić.

Općini Dvor godišnje
1,5 milijuna eura

Predviđeno je da se zakon usvoji u hitnoj proceduri, a izgradnja Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada započne iduće godine. Poznato je već da bi na račun Općine Dvor, na čijem se području nalazi vojarna Čerkezovac u kojoj će se zbrinjavati i skladištiti otpad, iz državnog proračuna do kraja godine trebalo sjesti 750.000 eura. To je, naime, iznos odštete definiran u prijedlogu »Uredbe o visini naknade i načinu financiranja jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave na čijem području se uspostavljaju ili nalaze građevine za zbrinjavanje radioaktivnog otpada«. Država bi taj iznos isplatila Općini Dvor poslije donošenja Uredbe, a toliki bi se iznos godišnje isplaćivao dok se ne ishodi suglasnost za početak rada Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada. Od tada bi se godišnja naknada udvostručila i iznosila 1,5 milijuna eura.