Divljanje cijena – od hrane pa do najma stanova – neminovno utječe i na studentski standard. Kako bi ga se očuvalo, Vlada je krajem rujna ove godine donijela deveti paket mjera pomoći građanima i gospodarstvu, a među njima se našla i mjera potpore studentima vrijedna 8 milijuna eura. Tako će za 102.000 studenata cijena obroka u menzama ostati nepromijenjena i iznositi 0,86 eura. No, iako je cijena prehrane u studentskim menzama povoljna, rast troškova stanovanja i prijevoza mnoge studente prisiljava da uz studij rade kako bi pokrili osnovne životne troškove. Studentska satnica od početka ove godine je rasla i sada iznosi 6,06 eura, a predviđa se i njezino moguće povećanje od 1. siječnja iduće godine, ali ni to nije dovoljno da bi se pratilo rast cijena najma stanova, prijevoza, hrane i namirnica koje studenti, činjenica je, kupuju i prodavaonicama i restoranima izvan sustava studentskih menzi.

Nedostupni »kvadrati«

S obzirom na to da je u većini hrvatskih sveučilišnih gradova kroničan manjak kapaciteta u studentskim domovima, mnogi studenti prisiljeni su tražiti skuplji privatni smještaj tijekom studiranja. Cijene najma na tržištu naglo su porasle, što dodatno otežava studiranje i opterećuje obiteljske budžete. Novi podaci portala Nekretnine.hr pokazuju da su cijene najma stanova u najvažnijim sveučilišnim središtima u Hrvatskoj nastavile rasti u kolovozu 2025., u usporedbi s istim razdobljem prošle godine. Najveće povećanje cijena bilježe Dubrovnik, Rijeka i Zadar. U Dubrovniku povećanje iznosi rekordnih 51,3 posto, pa je trošak najma stana od 40 »kvadrata« skočio s 358 na 541 euro mjesečno. U Zadru se također bilježi rast od 14,2 posto, pa stanarina za 40 »kvadrata« iznosi 639 eura. U Rijeci je taj rast u odnosu na prošlu godinu i veći te iznosi 15,6 posto. Za jedan »kvadrat« u Rijeci se plaća 14,07 eura, odnosno 563 eura za 40 »kvadrata«. Najveći sveučilišni centar, Zagreb, dosegnuo je prosječnu cijenu najma od 15,08 eura po metru četvornom, što je za 4,7 posto više nego prošle godine. Jednosoban stan od 40 četvornih metara u glavnom se gradu tako iznajmljuje za oko 603 eura mjesečno.

Iz studentskih zborova Zadar, Pula i Rijeka tvrde kako na visoke cijene najma u njihovim gradovima neminovno utječe i turistička sezona kad najmodavci vrata svojih stanova zaključavaju za studente i otvaraju, po puno višim cijenama, za turiste.

– Cijene najma stana u Zadru trenutno su jedan od najvećih problema za studente s obzirom na drastičan porast, a ponuda povoljnih stanova u blizini Sveučilišta se sužava. Poseban je izazov što se većina stanova iznajmljuje tijekom sezone pa je i sam boravak u njima ograničen. Većina studenata rješenje prolazi u dijeljenju stana s cimerima ili smještajem u studentskom domu, objasnila je predsjednica Studentskog zbora u Zadru Marina Parčina. U Puli slična situacija. Kako zabrinuto ističe v.d. predsjednika Studentskog zbora Sveučilišta u Puli Zlatko Nikolić, studenti se iz iznajmljenih stanova izbacuju već od 1. lipnja.

– Ako se taj proces nastavi, nažalost, doživjet ćemo da nam mnogi gradovi postanu turistički resorti u kojima nema stalnih stanovnika, navodi Nikolić. ​​Pula je inače jedini veći sveučilišni grad koji bilježi pad cijena najma stanova. Prosjek od 14,85 eura po metru četvornom niži je za 5,4 posto, pa se tako stan od 40 »kvadrata« ondje može naći za oko 594 eura mjesečno.

Najpovoljniji sveučilišni grad, kada je riječ o cijeni najma stanova, i dalje je Osijek. Unatoč rastu od 14,35 posto, prosječna cijena po »kvadratu« iznosi 10,28 eura. Najam stana od 40 četvornih metara u Osijeku tako iznosi oko 411 eura mjesečno, što je gotovo upola manje nego u Splitu.

Nedovoljne potpore

No, predsjednik osječkog Studentskog zbora, a ujedno i Hrvatskog studentskog zbora, Mirko Vukoja, tvrdi da su cijene stanova najveći problem onih koji odluče studirati u tom gradu te kao primjer navodi da cijene najma garsonijere koje su ranije bile 150 eura, sada prelaze 250 eura.

– Studenti koji ne uspiju dobiti dom nalaze se u vrlo teškoj situaciji jer je privatni smještaj gotovo nedostupan. Mnogi studenti teško pronalaze stan po prihvatljivoj cijeni, što im dodatno otežava studiranje i povećava pritisak na obiteljski budžet, rekao je Vukoja.

Vukoja smatra da bi trebalo razvijati modele potpore privatnog najma. To u Hrvatskoj već postoji, ali je novac, očito, nedostatan da bi se zadovoljile potrebe studentske populacije. Naime, s ciljem olakšavanja financijske situacije studentima koji nisu dobili mjesto u studentskom domu, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih i ove je godine objavilo kvotu za subvencije kod privatnih stanodavaca. U Zagrebu je može dobiti 1.000 studenata, u Splitu 450, Rijeci 315, Osijeku 175, Puli 60, Varaždinu 100, Zadru 50, Petrinji 70, a primjerice u Dubrovniku, gradu s najvećim poskupljenjem najma stanova – 0. Državna subvencija iznosi 60 eura za cijelu Hrvatsku, ali mnogi smatraju da je to premalo.

Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu zbog toga je nedavno Gradu Zagrebu predstavio prijedlog za razmatranje i usvajanje mjere uvođenja dodatne subvencije za troškove smještaja studenata koji borave kod privatnih stanodavaca, počevši od ove akademske godine. Grad Zagreb prijedlog je odbio, a kako su nam obrazložili u odgovoru iz ureda Grada Zagreba za obrazovanje, sport i mlade, smatraju da bi subvencioniranje najamnina dovelo do porasta cijena stanova, pri čemu bi korist imali stanodavci, a ne studenti. Kao održivije rješenje vide povećanje broja stanova za najam i kapaciteta studentskih domova. Ovaj je prijedlog bolje prošao u ostalim gradovima i županijama pa je tako Grad Split prvi odlučio studente s prebivalištem u Gradu Splitu koji studiraju u ostalim dijelovima Hrvatske, potpomoći s dodatnih 60 eura, uz 60 već ostvarenih subvencijom Ministarstva. Ti će se novci dodijeliti onim najpotrebitijim studentima te iz Zbora tvrde kako su sigurni da subvencija neće otići nekome tko će tu mjeru iskorištavati. Isti je prijedlog upućen svim županijama, kako bi studenti u svim sveučilišnim centrima bili pokriveni ovom mjerom. Predstavništvo Karlovačke županije prijedlog je oduševio, a uspješno je prezentiran i u Krapinsko-zagorskoj te u Istarskoj županiji.

Skupi prijevoz

Nemali trošak u studentskom budžetu čine i troškovi javnog prijevoza. Naime, mnogi studiraju izvan mjesta stanovanja, a osim što novac moraju trošiti na prijevoz do mjesta studiranja, u većim gradovima značajnije iznose izdvajaju i za javni gradski prijevoz. U Zagrebu je cijena mjesečnog studentskog pokaza 13,27 eura, odnosno nekadašnjih 100 kuna. Tolika je cijena za sve studente, neovisno iz kojeg mjesta dolaze. Za umirovljenike i učenike do 18 godina javni prijevoz, odnosno ZET, besplatan je. Na pitanje zašto ista mjera ne vrijedi i za studente, iz Zbora odgovaraju – mi smo sljedeći na redu.

– Iz uprave ZET-a i iz gradskih ureda koji su za to zaduženi dali su nam odgovor da će studenti biti prva iduća skupina koja će biti zahvaćena proširenjem. To je svakako za pozdraviti i to je zaista dobra mjera za koju se nadamo da će se što prije ostvariti, rekao nam je Kragić. U Osijeku cijena javnog prijevoza varira jer ovisi o različitim zonama, no samo Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku sufinancira prijevoz redovitih studenata s 30 posto od siječnja do srpnja i od rujna do prosinca. Tako studenti tamošnjeg Sveučilišta za mjesečnu kartu moraju izdvojiti između 10 i 20 eura.

– Svaka dodatna mjera koja bi olakšala financijski teret prijevoza studentima bila bi dobrodošla, jer upravo prijevoz često predstavlja značajan mjesečni izdatak. U drugim europskim gradovima studenti imaju i veće popuste ili besplatan prijevoz, pa bi to bio smjer kojem bi i Osijek mogao težiti, istaknuo je Mirko Vukoja. Kad je riječ o Rijeci, cijena studentske mjesečne karte iznosi 22 eura bez subvencija, no Sveučilište u Rijeci redovitim studentima sufinancira pokaznu kartu s 27 posto od njezinog ukupnog iznosa, a jedinica lokalne samouprave s 33 posto.

Grad Split je od 2025. omogućio besplatan prijevoz za redovne studente i učenike s prebivalištem, odnosno boravištem na području Grada Splita te oni ne moraju plaćati kupon za prijevoz.

Posao ispred fakulteta

Uza sve navedene troškove, mnogi studenti primorani su uz studiranje i raditi. Nekima odgovara samo rad vikendom, drugima samo u popodnevnim satima, dok treći upisuju apsolventsku godinu kako bi još jednu godinu produžili studiranje, zadržali studentska prava, a radili puno radno vrijeme i tako si uspjeli zaraditi. Dok je ponuda studentskih poslova očekivano najbolja u Zagrebu, predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku Mirko Vukoja prokomentirao je ponudu poslova u tom gradu.

– Ponuda studentskih poslova u Osijeku relativno je široka, posebno u ugostiteljstvu, trgovini i administrativnim poslovima. No, studenti bi voljeli vidjeti više poslova u struci, kako bi već tijekom studija stjecali praktična znanja i iskustva koja će im koristiti nakon diplome. Upravo povezivanje studenata i poslodavaca kroz stručne prakse, karijerne dane i specijalizirane platforme smatram jednim od ključnih koraka naprijed, kazao je. U Zadru i Puli ponuda studentskih poslova očekivano je veća tijekom turističke sezone.

– Poslodavci u gradu jako ovise o studentskoj radnoj snazi u sektorima turizma, trgovine i usluga. Poznato je i da pulska bolnica zapošljava velik broj studenata, ali i mnogi drugi poslodavci iz javnog sektora, objasnio je Nikolić, v.d. predsjednika SZ-a u Puli. V.d. predsjednice SZ-a u Rijeci Petra Gudović istaknula je da je ponuda studentskih poslova ondje zadovoljavajuća, no ipak postoji prostor za napredak.

– Ono što je trenutno očekivano i prihvatljivo jest priznavanje rada preko studentskog ugovora u radni staž, te podizanje limita neoporezivih primitaka. Prijedlozi su to o kojima studentski predstavnici diljem Hrvatske raspravljaju, ali ipak nedovoljno, kaže Gudović. No, iz Studentskog zbora u Zagrebu upozoravaju da studenti nisu radnici te da sva sveučilišta u Hrvatskoj funkcioniraju po Bolonjskom procesu, zbog čega su studenti vremenski jako vezani za fakultet.

– Tjedno moraju na fakultetu biti između 30 do 35 sati. To znači da im do punog radnog tjedna, od 40 sati, ostane pet do deset sati te da bi studenti objektivno, da se izjednače s radnom osobom, trebali raditi samo pet do deset sati tjedno. To prvenstveno ne dopušta tržište, smjene su duge i fiksne, a i nije dovoljno za pokrivanje studentskih troškova s obzirom na cijene svega ostalog, istaknuo je donedavni predsjednik zagrebačkog Studentskog zbora Gordan Kragić, dodajući da će student prosječnih sposobnosti dobro raditi onoliko koliko će loše studirati te da studenti koji su primorani raditi najčešće zapostavljaju svoje fakultetske obaveze koje bi trebale, barem po Bologni, biti u prvome planu.

Studentski domovi povoljni, ali premali

Kada je riječ o stanovanju, u većini velikih hrvatskih sveučilišnih gradova problem je manjak kapaciteta u studentskim domovima. Baš zato što su znatno jeftiniji od privatnog smještaja, svake godine na njih je »navala« i mnogi studenti ostanu bez željenog smještaja. Dok cijene stanova u nekim gradovima dosežu i do 700 eura, smještaj u Studentskom domu »Ivan Goran Kovačić« u Rijeci mjesečno studenta košta oko 50 eura, ovisno o objektu. Na Trsatu je cijena smještaja nešto viša i iznosi 74 eura. U osječkim se studentskim domovima cijene smještaja kreću od 70 eura za mjesto u trokrevetnoj sobi, 99 eura za dvokrevetnu sobu te 130 eura za jednokrevetnu. U zagrebačkim studentskim domovima cijene variraju ovisno o kategoriji smještaja i vrsti sobe. U Studentskom domu »Stjepan Radić«, u starijim paviljonima koji pripadaju petoj kategoriji, mjesečna stanarina iznosi 40 eura. U trećoj kategoriji cijena je 62 eura, dok u prvoj kategoriji dvokrevetna soba stoji 99 eura, a jednokrevetna 120 eura. U Studentskom domu Cvjetno naselje, koji je u drugoj kategoriji, dvokrevetna soba mjesečno košta 77 eura, a jednokrevetna 102 eura, dok se u domu »Dr. Ante Starčević«, svrstanom u četvrtu kategoriju, dvokrevetna soba plaća 50 eura, a jednokrevetna 72 eura. Najpovoljniji smještaj nudi Studentski dom Lašćina, gdje su šesta i sedma kategorija najjeftinije: u šestoj kategoriji jednokrevetna i dvokrevetna soba stoje po 45 eura, dok u sedmoj kategoriji cijena iznosi svega 35 eura. U Splitu su cijene soba u studenskim domovima nešto više te se kreću između 70 eura za trokrevetnu sobu, do 118 eura za jednokrevetnu.

Hrvatske menze kao primjer dobre prakse u Europi

Da ipak nije sve tako crno, i da ima i pozitivnih pomaka, dokaz su studentske menze. Prilikom donošenja novog paketa Vladinih mjera, premijer Andrej Plenković je istaknuo da je posebno ponosan na mjeru koja omogućava pristupačne cijene obroka u studentskoj menzi jer je, kako je rekao, druge europske zemlje nemaju za svoje studente. Da smo u tome bolji od ostatka Europe potvrdili su na i predstavnici zagrebačkog Studentskog zbora, ali i hrvatski studenti koji su studirali ili bili na razmjeni u nekim drugim europskim gradovima.

Naime, naši susjedi Slovenci u Ljubljani ni nemaju menze, već kupone koje zovu »studentski boni«, a s kojima studenti mogu jesti povoljnije u određenim restoranima i fast foodovima, no cijene su s bonovima i dalje skuplje nego u našim menzama. U Pragu u Češkoj također menze ne postoje, a sistem je sličan onom slovenskom. Studenti preko x-ice imaju popuste u određenim restoranima. U Španjolskoj pak postoje menze na fakultetima koje su cjenovno povoljnije od drugih restorana, no cijene su im znatno više nego u hrvatskim menzama. Primjerice, za ručak studenti u Španjolskoj moraju izdvojiti oko 6 eura. Slične su cijene i u mađarskim menzama, s cijenom obroka između 5 i 6 eura. U Njemačkoj, Francuskoj i Finskoj, ovisno o gradu i menzi, cijene se kreću oko 3 eura.

– Po mojem mišljenju, najveći benefit cijele studentske prehrane je što student u bilo kojem trenutku u kojem se želi prehraniti taj iznos može istresti iz novčanika i pojesti jedan topli obrok s predjelom, glavnim jelom i još sve zasladiti desertom, pohvalio je Gordan Kragić. Iz Studentskog zbora u Zagrebu nastavljaju kako je najbitnije da ta cijena ne raste drastično, odnosno, ne više od 20 do 25 posto, ali da u tom slučaju mora rasti i kvaliteta ponuđenog.

– Ono čega se ja bojim kao studentski predsjednik, kao onaj koji mora gledati prvenstveno interese studenata, jest da se ne dogodi izgledna situacija kod poskupljenja, odnosno da velika cijena nastupi odmah, a da kvaliteta nastupi tek kasnije, s vremenskom odgodom. Kvaliteta bi trebala porasti odmah, s prvim danom poskupljena cijena, objasnio je Kragić. Ono što su iz Zbora istaknuli kao nedostatak studentskih menzi jest pravilnikom onemogućena raznolikost ponude jela. Prema njihovom mišljenju, trenutačna ponuda hrane u menzama ne prati suvremene načine prehrane. Studenti s kroničnim bolestima, poput intolerancije na gluten ili laktozu, nemaju mnogo izbora i često se ne mogu hraniti u menzi koja ne nudi opcije za njih.

Cijena najma
(40 m²) s postocima promjene

SPLIT
➠ 706 € (+9 %)
ZADAR
➠ 639 € (+14,2 %)
ZAGREB
➠ 603 € (+4,7 %)
PULA
➠ 594 € (-5,4 %)
RIJEKA
➠ 563 € (+15,6 %)
DUBROVNIK
➠ 541 € (+51,3 %)
OSIJEK
➠ 411 € (+14,35 %)