foto: Davor Kovačević
Blago narodu koji ima visokomoralne ljude u Vladi i dosljedne institucije koje su u svakom trenutku spremne stati na branik prava ljudi
Blago narodu koji ima visokomoralne ljude u Vladi i dosljedne institucije koje su u svakom trenutku spremne stati na branik prava ljudi.
Uzet ćemo za primjer prvog ministra financija i potpredsjednika Vlade Zdravka Marića. Vrlo odgovoran ministar financija, u ova zla vremena opterećena pandemijom koronavirusa koja je izazvala financijsku krizu, svojim je primjerom htio pokazati da se može jeftino ljetovati ako je čovjek spreman na odricanje.
Jer, kakav bi to primjer poslao ministar Marić da je uplatio ljetovanje u nekom ekskluzivnom hotelu u nekoj ekskluzivnoj hrvatskoj destinaciji do koje običan hrvatski puk koji zavisi od državnih poticaja ne može ni doći, a kamoli popiti kavu od 30 kuna ili pojesti srednju pizzu za 150 kuna, makar je dijelio na četiri komada.
Skroman, kakvog ga je Bog stvorio, ministar Marić odlučio se ogrebati kod svog prijatelja Blaža Pavičića za nekoliko dana ljetovanja na skromnoj jahti koju od sramote obitelj Pavičić ne želi privezati na riječku rivu među one morske grdosije vrijedne milijune eura.
Nije ni čudo da su se ova dva skromna čovjeka sprijateljila prije pet godina jer ih je valjda povezao istančani osjećaj za socijalnu pravdu. Blaž Pavičić sin je Mirka Pavičića kojega u Rijeci od milja zovu kralj Korza zbog toga što u zakupu njegove tvrtke imaju niz ekskluzivnih poslovnih prostora, a broj nekretnina u obiteljskom vlasništvu je tolik da obitelj Pavičić vjerojatno ni sama ne zna što je sve u njihovom vlasništvu.
Pa su mudro odlučili krenuti s investicijama u Zagrebu. Što je jako dobro jer će sada dva prijatelja, Zdravko i Blaž, biti u prilici da se češće viđaju.
Ministar Marić, nakon što su dosadni novinari tražili odgovore na pitanja tko je čovjek na čijoj je jahti proveo odmor, pokazao je ljudsku dimenziju, kao što je za vrijeme cijepljenja pokazao savršeno isklesanu figuru. I poslao jasnu poruku narodu da onaj tko ne drži do svoga tijela teško može držati do duha, a posljedično i do naroda.
– Prijatelj s kojim dijelim puno vrijednosti nas je pozvao i proveli smo neko vrijeme zajedno. Unatoč tome što mi je rekao da javno kažem njegovo ime, ja to neću učiniti. Svjestan sam da ćete vi novinari to htjeti otkriti…
Nikad se neću odreći svoje obitelji i prijatelja kao neki drugi. On nema poslova s poreznom upravom i HBOR-om, izjavio je junački Marić. Znao je da će biti pribijen na križ, ali odlučio je odlučno braniti prijatelja Blaža, princa Korza, koji je samozatajan kao i njegov otac Mirko i ne bahati se javno svojim bogatstvom koje je obitelj stjecala desetljećima.
Osim što se ponekad izloži pogledima javnosti kada sjedne s prijateljem Veljkom Miškulinom koji je predsjednik Županijskoga suda na terasu na Korzu. A kada se dio javnosti zgraža zbog toga, Mirko i Veljko stoički podnose kritike i ne odriču se prijateljstva.
A što bi se i odricali kada to nikome tko je nadležan za potencijalni sukob interesa nikada nije zasmetalo. Svi oni koji su očekivali da bi ministar Marić, po uzoru na neke zapadne demokracije, bio predmet i te kako ozbiljne istrage, a vjerojatno bi zbog jasnih pravila obnašanja javnih funkcija podnio ostavku, nakon gotovo mjesec dana od ljetovanja dva dobra druga moraju se pomiriti da se ništa neće dogoditi i da će Blaž i Zdravko nastaviti razvijati prijateljstvo, Pavičić kao uspješan riječki tajkun, a Marić kao ministar financija.
Primjer drugi su guverner Boris Vujčić i Hrvatska narodna banka. Oni su odlučili reći dosta pohlepi nezasitnih banaka koje su derale hrvatske građane odobravanjem minusa na tekućem računu i zaračunavajući gotovo pa lihvarske kamate očajnicima čiji su se računi crvenjeli godinama.
Eto, nakon što pljačka traje dulje razdoblje, HNB je odlučio promijeniti zakonski okvir kako bi onemogućio da banke i dalje deru kožu građanima i ostvaruju ekstra zaradu na račun onih koji više nemaju nego što imaju.
Pitanje zašto HNB nije reagirao puno prije i hoće li kažnjavati pohlepne bankare koji su zarađivali na egzistencijalnoj muci građana koji su prisiljeni pretakati iz šupljeg u prazno je u potpunosti deplasirano.
Kao recimo pitanje zbog čega je HNB godinama tolerirao kreditiranje u švicarskim francima koji su upropastili brojne hrvatske obitelji. Dakle, blago narodu koji ima visokomoralne pojedince u Vladi i na čelu HNB-a.