Lihvari su u pritvoru, imovina im je blokirana, ali njihove tvrtke i dalje rade, odnosno izvlače novac od svojih žrtava. Tako 57-godišnja udovica i majka troje djece strahuje da će ostati bez kuće koju je bila prisiljena založiti kod istih onih kamatara od kojih je posudila novac
ZAGREB Toliko sam posramljena i ponižena, ali ne želim se predati niti im dozvoliti da mi uzmu krov nad glavom. Tim riječima svoju priču zapčinje 57-godišnja udovica domovinskog rata, majka troje djece koja bi mogla ostati bez kuće zbog dugova prema kamatarima.
Ovrha joj i dalje prijeti iako je riječ o dugovima što ih ima prema lihvarskim tvrtkama raskrinkanima lani u velikoj policijsko-uskočkoj akciji.
Protiv prvoosumnjičenog u ovom slučaju Slovenca Marka Romaniča i njegovih 15-ak »suradnika«, koji su od svibnja prošle godine u pritvoru istraga još traje. Iako im je i dio imovine blokiran to očito ne predstavlja baš nikakvu prepreku da njihove tvrtke i dalje izvlače novac od svojih žrtava.
– Sve mi se zakompliciralo nakon što me prevario jedan od majstora koji su radili na mojoj kući. Zbog toga, te bolesti djeteta odlučila sam u travnju 2007. posuditi novac u kreditnom uredu u Gundulićevoj ulici 15 u Zagrebu. Na ugovoru je kao zajmodavac bila navedena tvrtka »Vesta Velvet«, a u pitanju je bio iznos od nešto više od 11 tisuća kuna. Radilo se o devet čekova s iznosima od po 1.313 kuna. Nekoliko rata uspjela sam platiti, no čim sam zastala s vraćanjem duga uputili su me u drugi kreditni ured, kako bih uzela novi kredit i zatvorila tu prvu pozajmicu, priča nam vidno potresena 57-godišnjakinja koju su pritisci kamatara doveli do lošeg psihičkog stanja.
Silan strah
U nekoliko je navrata čak tražila liječničku pomoć u Vrapču.
– Taj drugi kreditni ured zvao se »Ekonomska analiza« i bio je u Ulici Frane Petrića 2. S njima sam potpisala ugovor o zajmu na 18 rata po 1.671 kunu odnosno ukupno 31.250 kuna što je trebalo uklučivati i zatvaranje zajma »Vesti Velvet«. Kako nisam uspjela podmiriti dvije rate za redom, poslali su mi prijedlog za novi zajam. U lipnju 2008. godine potpisala sam novi ugovor na 24 rate, s ovoga puta zajmodavac je bila tvrtka »Izuzetak«, prisjeća se 57-godišnjakinja koju su zbog neredovitog plaćanja rata kamatari tada, krajem 2008. počeli i telefonski uznemiravati.
– Zvali su me uporno, prijetili i meni i mojoj djeci. Čak se nisu ustručavali razgovarati ni s mojim maloljetnim unucima, sa suzama opisuje 57-godišnjakinja oko koje se očito u to vrijeme »plelo klupko« ne bi li ju se uvjerilo da konačno u zalog za kredit kamatarima ponudi svoju kuću.
– Posudili su mi novac za procjenu kuće, no na kraju nisam doznala koliko njezina vrijednost iznosi. Tada me obišao jedan vrlo uglađeni mladi gospodin koji mi je rekao »Ako se ikome od nas kuća dopadne mi ćemo ju prodati!«. To me silno uplašilo, jer sam na kraju mogla ostati bez krova nad glavom. Zato sam u međvuremenu tražila da se na nekretninu stavi sudska plomba, te sam pokrenula postupak za utvrđivanje ništavnosti tog posljednjeg ugovora.
Jučer smo komentar slučaja dobili od javnog bilježnika Igora Martinovića, čiji se u ured nalazi u Petrinjskoj ulici.
– Nisam surađivao ni s »Kaligrafijom« ni s »Ekonomskom analizom« ni s ostalim tvrtkama koje spominjete. U mom javnobilježničkom uredu ne biramo klijente, odnosno stranke kojima ćemo ugovore ovjeravati, kratko nam je jučer rekao javni bilježnik Martinović.
Perfidne igre
Koliko su perfidno kamatari uvlačili ovu udovicu u sve veće dugove govori i scena kada ju je izvjesna Sandra Brundić zagrlila uz riječi: »Sve će biti u redu! Ništa ne brinite!«, no tu Sandru nikada više nije vidjela.
– Baš uvijek su me na potpisivanje ugovora o zajmu vodili k istom javnom bilježniku. Pa zar nemaju ti ljudi obvezu provjeriti što se kod njih potpisuje i ovjerava, pita se 57-godišnjakinja koja je s kupcem svoje kuće, a riječ je o tvrtki »Kaligrafija d.o.o.« iz Rijeke potpisala ugovor o najmu vlastite nekretnine na rok do 20 godina.
– Iskoristili su i činjenicu da imam jako loš vid, pa nisam ni razaznala što sam zapravo potpisala. Tek sam kasnije uvidjela da se kuća prema tom ugovoru prodaje za 200.000 kuna, i to za podmirenje prethodnog zajma. Odmah sam javnom bilježniku Igoru Martinoviću objasnila kako nisam potpisala nikakav kupoprodajni ugovor, na što mi je on uzvratio da sam trebala ranije o tome razmišljati i bolje čitati, opisuje 57-godišnjakinja koja je nakon tog kontakta s javnim bilježnikom završila na psihijatrijskom liječenju.
Da tortura nad žrtvom ne prestaje ni nakon što je većina kamatara upletenih u slučaj završila iza rešetaka potvrđuje i prava pravcata rođendanska čestitka što ju je 57-godišnjakinja dobila od kreditnog ureda.
