U riječkom Županijskom sudu do samoga kraja došlo je suđenje 56-godišnjem Riječaninu Željku Budimu, optuženom za pokušaj ubojstva 43-godišnjeg poznanika Predraga Jakovljevića. Objava presude zakazana je za srijedu popodne. Okrivljeniku se stavlja na teret da je u popodnevnim satima 18. rujna 2015. godine na Kalvariji u Rijeci, u zgradi u kojoj stanuje, nakon verbalnog i fizičkog sukoba, 43-godišnjaku, u namjeri da ga liši života, nožem zadao ubodnu ranu na lijevoj strani abdomena. Žrtvi je život bio spašen zahvaljujući hitnoj medicinskoj intervenciji, a u svojoj daljnjoj namjeri okrivljenik je spriječen dolaskom susjeda koji su mu uzeli nož.

Na raspravi saslušani su još vještaci sudske medicine, psihijatrijske i psihologije struke, a vezano uz težinu zadobivenih ozljeda te psihološko stanje u kojem se nalazio optuženi u vrijeme počinjenja djela.

Teška ozljeda

– Radi se o osobito teškoj tjelesnoj ozljedi. O penetrantnoj ozljedi s otvorenom trbušnom šupljinom, pri čemu je došlo i do ozljede želuca, a takva ozljeda i zbog krvarenja te kasnije infekcije predstavlja realnu opasnost po život. Neposredna opasnost po život otklonjena je kirurškim zahvatom u hitnoći. Došlo je do oštećenja ošita. Neposredno po operaciji bila je postavljena drenaža lijevog prsišta, a treći dan nakon operacije utvrđen je minimalni pleuralni izljev. Na snimku grudnih organa i dalje je perzistirao pleuralni izljev, a mišljenja sam da se radilo o komplikaciji nakon operacije – kazao je vještak sudske medicine dr. Dražen Cuculić.

– U vrijeme učina kaznenog djela sposobnost shvaćanja bila je smanjena. Bio je bitno smanjeno ubrojiv. Ne postoji opasnost da bi u budućnosti mogao počiniti teže kazneno djelo. Okrivljeni je postupke oštećenika percipirao kao napad na sebe, stanje egzistencijalne i fizičke ugroženosti te je svakako bio u strahu. Radilo se o mješavini afekata, ali je na kraju bio dominantan osjećaj straha. U početku se osjećao povrijeđeno pa čak i ljutito. Kao dokaz intenziteta visokog straha razvila se akutna reakcija na stres, primjerice šok i drhtanje tijela. U trenutku učina djela on je bio u stanju prepasti. To bi više bio kao osjećaj obrane. U ranijim pokušajima okrivljeni je uspijevao odmaknuti oštećenika, ali u tom krajnjem pokušaju zbog osjećaja straha od oštećenika, dolazi do sloma. Više nije uspijevao racionalno shvatiti postupke niti održati kontrolu svoje volje. Oštećeni je pokazivao ustrajnost u postupcima prema okrivljeniku pa se u dijelu kad su došli na vrata kod okrivljenog razvio strah. Čak je i oštećeni iskazivao da je tada primijetio strah kod okrivljenika – detaljno je o optuženikovu stanju iskazivala vještakinja psihijatrijske struke dr. Klementina Ružić.

Pretjerana reakcija

Zamjenica Županijskog državnog odvjetnika Barbara Sandalj u svom završnom govoru istaknula je da smatra da je optuženi ubo oštećenog s namjerom da ga usmrti. Navela je da na to ukazuje postupanje okrivljenika, kao i da je oštećeni zadobio osobito tešku tjelesnu ozljedu opasnu po život. Također, i da je okrivljeni pretjerano reagirao i da se ne radi o nužnoj obrani, kao i da je oštećeni već izlazio uz stana kada je uboden. Budimova braniteljica, riječka odvjetnica Ksenija Lučić, u završnim je riječima kazala da ovakva optužnica apsolutno ne može stajati te da suprotno tvrdnjama optužbe, smatra, kao i vještaci, da šamaranje od strane oštećenika predstavlja ozbiljnu prijetnju.

Istaknula je da njezin branjenik tvrdi da se sve dogodilo u samoobrani te da i danas smatra da je bio izazvan.