Zbog nedostatka dokaza, na koncu je protiv Šošića ublažena optužnica
RIJEKA Zbog spolnog odnosa s nemoćnom djevojčicom, na četiri godine zatvora osuđen je Enis Šošić (42) iz Cresa. Ovu kaznu mu je nakon podužeg suđenja izreklo vijeće riječkog Županijskog suda kojim je predsjedala sutkinja Ika Šarić. Šošiću se sudilo pod optužbom da je u više navrata seksualno iskoristio djevojčicu koja se zbog svoje duševne nerazvijenosti i općeg stanja nije mogla suprotstaviti.
Djelo za koje je na kraju terećen blaže je u pogledu kazne i predviđa sankcije od tri do osam godina zatvora
U konačnici je optuženi još dobro prošao, jer je na jučerašnjoj raspravi – zbog nedostatka dokaza – optužnica morala biti ublažena. Dosad je bio optužen da je iskoristio nemoć djeteta mlađeg od 14 godina, za što je predviđena još mnogo teža kazna. U tom slučaju kazne su u rasponu od pet godina do čak dugotrajnog zatvora.
Labavost dijela dokaza
Međutim, njegov odvjetnik Slobodan Večerina je kroz postupak uspio iskoristiti okolnosti i labavost nekih dokaza o točnom vremenu događaja. Točno vrijeme se nije moglo utvrditi jer se žrtva tek mnogo kasnije povjerila jednoj osobi, a i podaci o tom vremenu nisu bili pouzdani.
U odnosu na prvotnu optužnicu vrijeme ključno za optužbe ipak je moralo biti pomaknuto za gotovo dvije godine unaprijed. Žrtva je u to vrijeme već navršila 14 godina pa je otpala ta dodatna teška okolnost. Djelo za koje je na kraju terećen blaže je u pogledu kazne i predviđa sankcije od tri do osam godina zatvora.
S druge strane, Šošić tvrdi da to nije ni učinio i da takvo što ne bi mogao napraviti jer i sam ima sličnih teških bolesti u svojoj obitelji pa ne bi mogao nikog nemoćnog iskorištavati. Ponovio je to i u svojoj završnoj obrani, tvrdivši da je krivo optužen.
Ovo suđenje je specifično po još jednoj raritetnoj okolnosti: među glavnim podupiračima optužnice bili su zatvorenici s kojima je jedno vrijeme Šošić dijelio ćeliju. Nakon što je izašao iz pritvora i bio kod istražnog suca, zatvorenici su saznali da je istražiteljima poricao krivnju. Zato su napisali pismo istražnom sucu i tvrdili da je Šošić njima u ćeliji sve priznao i da su spremni o tome svjedočiti, pa su neki od njih to potvrdili na sudu.
Šošić je sucima tvrdio da su ga u zatvoru »cimeri« maltretirali i iznuđivali, da su to opasni ljudi i da je bio zlostavljan
Pravila šutnje
Slučaj da zatvorenici prijavljuju kolegu suprotan je uobičajenim nepisanim zatvorskim pravilima šutnje. Zatvorenici su rekli da oni nisu neko cvijeće, ali i da se njima toliko gadi to nedjelo da ne mogu šutjeti i ne žele da se takvi izvlače.
Šošić je sucima tvrdio da to nije istina, da su ga u zatvoru »cimeri« maltretirali i iznuđivali, da su to opasni ljudi i da je bio zlostavljan te da su napisali lažno pismo istražnom sucu, da su poslije i samo lagali na sudu.
Suđenje je bilo zatvoreno za javnost zbog zaštite žrtve, no općeniti dio koji nam je poznat o slučaju svjedoči o prizemnoj, strašno tužnoj i zamršenoj životnoj priči aktera. Ona je isprepletena nestvarnim odnosima, toliko da je gotovo nevjerojatno što se sve događa u svijetu pored nas.
O tome svjedoči dosta već i to da takve stvari ne mogu podnijeti ni ljudi koji u zatvorima leže zbog kriminala i koji su svašta vidjeli i čuli.
