Za prvu eksploziju pročitao sam na teletekstu, a onda sam čuo na Radiju 101 – ispričao je Blažević o slučaju u kojem su vlakovođa i još četiri osobe iz vlaka prošli bez ozljeda nakon što se aktivirao eksploziv i uništio manji dio pruge i prozorska okna na okolnih kućama. Bilo je to jedan dan ranije prije nego što je na vlastitoj koži osjetio drugu eksploziju.

– Sjedio sam na autobusnoj stanici i čekao svoju prijateljicu Renatu. Ponudila se doći do mene jer sam već ionako kasnio. Dogovorili smo se ići u Austriju i Njemačku i naći se s našim paraglajderima. Primijetio sam sijaset žica u grmlju između dva betonska zidića. Htio sam vidjeti o čemu se radi. Dodirnuo sam ih i u tom trenutku pomaknuo neki predmet jajastog oblika nalik na rugby loptu. Žice su bile povezane s tim predmetom. Pomislio sam da je bomba. Još me neka cura s kojom sam popričao pitala jesam li čuo za onu eksploziju na pruzi. Još jedna cura i dečko bili su u blizini. Povikao sam im: “Ljudi, mislim da je ovdje bomba!”. Nisu me ozbiljno shvatili, mislili su da je loša šala, pa sam povikao jače, ne mareći ako se uspostavi da sam pogriješio. Krenuo sam prema njima, a onda su otišli prema pothodniku. Ja sam se vratio do zidića jer sam ostavio torbu s hranom za put. U jednom trenutku naišao je noćni bus i vozač je kroz otvoreni prozor meni dobacio: “Bum!” Ja to ne mogu objasniti. Kakva je to bilo dobacivanje? Kako je on znao što je posrijedi? Došao je s ceste, i nije čuo moje povike! Imao sam mobitel u rukama i nazvao Gorsku službu službu spašavanja, po nekoj paraglajderskoj navici, umjesto policiju. Ipak, javio se policajac i ja sam mu sve rekao. Okrenuo sam se i to je bilo zadnje čega se sjećam – svjedočio je Blažević trenutku prije same detonacije.

Sutkinju je zanimalo gdje je nestalo 16 tisuća eura koje je Blažević imao sa sobom radi kupnje u inozemstvu paraglajderske opreme za svoje klijente. Novac je imao kod sebe u maloj torbici, no, misteriozno su nestali, ali ne u eksploziji.    

Potencijalni je svjedok obrane i Tomo Horvatinčić optuženik u poznatom procesu za smrt dvoje talijanskih turista na Jadranu. Obrana u potpunosti osporava optužnicu tražeći puno blažu kaznu upozoravajući da nema elemenata za oba kaznena djelo zbog činjenice da nema ozlijeđenih, osim samog optuženika, te da je činjenica njegovog prisustva na autobusnoj stanici poslužila tužiteljstvu da mu pripiše i prvo kazneno djelo podmetanja bombe pod vlak. U iznošenju svoje obrane na petosatnom ročištu Blažević je imao šokantan iskaz o tretmanu u zatvorskoj bolnici kada je štrajkao glađu:

– U zatvorskoj bolnici su me tukli, dobio sam batine. Jedna medicinska sestra mi je rekla da stanem na vagu ili će mi polomiti obje noge. A ja nisam mogao hodati. U sobi su mi zatvorenici prilazili i govorili da policija ima sve dokaze protiv mene, da sam postavljao bombe u Francuskoj i Italiji. Jedan mi je rekao kako znaju da sam bacio bombu na Horvatinčićev restoran “Babilon” 90-tih, a ja sam s tim čovjekom bio u dobrim odnosima i on je bio fer prema meni kad sam obavljao radove za njega.

U bolnici su se ljudi izmijenjivali a jedan me je posebno uzrujao. Obraćao mi se riječima: “Hajde priznaj, snimile su te kamere, imamo svjedoke koji su te vidjeli, bit će ti puno bolje, dobit ćeš manju kaznu, nađen je kod tebe eksploziv”. Drugi mi je govorio da su mi pregledali kompjuter, našli čvrste dokaze, da ću imali jako malo prostora za obranu. Mene su te riječi pogodile. Odlučio sam da neću piti i jesti, neka me vrag odnese ako su me već osudili.

U KBC Rebro su me držali vezanog a doktor je obećao da će odvezati ako ne budem radio probleme. Doista, nisam radio probleme. Ako je bilo problema onda znam samo za jednog pacijenta, narkomana koji je kopao po ormarićima i urinirao po krevetu – ispričao je sutkinji optuženik na prvom ročištu kojem su prisustvovali Blaževićeva nevjenčana supruga Ljiljana Škreblin, sestra Bojana Blažević, stric Ante i bliski prijatelji s kojima dijeli strast za paraglajdingom. Na upit sutkinje o prihvatljivosti kazne zatvora od sedam godina koliko predlaže tužiteljstvo, optuženi se, očekivano, negativno izjasnio:

– Radije me streljajte – dometnuo je optuženi koji se u sudnici pojavio vidno smanjene kilaže i sa oštećenim sluhom kao posljedica eksplozije na autobusnoj stanici u kojoj je lakše ozlijeđen.

Požalio se da je tijekom ispitivanja imao problema u raspoznavanju zbilje i da mu je puno toga izgledalo kao ružan san. Psihološkim vještačenjem utvrđeno je da Blažević pati od psihološkog poremećaja ličnosti narcisoidnog tipa. Pozivanje psihijatrijskih vještaka na sud, sutkinja je odbila uz argument da obrana nije osporila njihov nalaz u predkaznenom postupku.

Sud je prihvatio da se na idućim ročištima sasluša njegova nevjenčana supruga, ali ne i policajci koji su izvršili pretres automobila i stana supruge s kojom je optuženi živio u Gospodskoj ulici, na oko 300 metara od mjesta eksplozije na autobusnoj stanici. Tužiteljstvo naglašava da su tragovi eksploziva pronađeni na sjedištu automobila i u kutiji s alatom. Prihvaćeno je i dodatno saslušanje kemijskih vještaka, no, ne i saslušanje kombiniranog sudsko-medicinskog i kemijskog tima stručnjaka koji su, po zahtjevu obrane trebali objasniti zašto nije došlo do nikakvih ozljeda osoblja vlaka ili prolaznika na bus-stanici ako su u svom nalazu naveli da je spomenuta količina eksploziva “fatalna” za ljude u neposrednoj blizini. Sud je napomenuo da vještaci nisu mjerodavni tumačiti pravni akt i klasifikaciju kaznenog djela.