Nepravomoćna presuda

Za mučko ubojstvo ljubavne partnerice u Baški Krasniqi dobio 12 godina zatvora. On je u bijegu već 17 godina

Šarlota Brnčić

NL arhiva

NL arhiva

U obrazloženju presude sutkinja Despot navela je da je sudsko vijeće utvrdilo da je optuženi Alajdin Krasniqi počinio ubojstvo na način kako je to opisano. Također, i da to proizlazi iz sudsko-medicinskih i bioloških vještačenja te tragova.



Proglašen je krivim i nepravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu od 12 godina 56-godišnji državljanin Srbije i Crne Gore, Alajdin Krasniqi, protiv kojeg se u riječkom Županijskom sudu vodio postupak pod optužbom da je još davne 2004. godine na otoku Krku mučki ubio tada 47-godišnju Slavicu Dankić iz Đakova.


Žrtva, koja je u hotelu u Baški radila kao sobarica i sezonska radnica, bila je sa svojim ubojicom u ljubavnoj vezi. Krasniqi je nakon ubojstva pobjegao i još je nedostupan državnim tijelima Republike Hrvatske pa mu se sudilo u odsutnosti.
Vijeće kojim je predsjedala sutkinja Ksenija Iva Despot proglasilo ga je krivim da je noću, 15./16. travnja 2004. godine između 22 i 7 sati ujutro na neutvrđenom mjestu na otoku Krku, u cilju da liši života Slavicu Dankić, rukama je stezao oko vrata, pa je uslijed gušenja preminula. Potom da je njezino mrtvo tijelo ostavio na predjelu Zarok u Baški.


U obrazloženju presude sutkinja Despot navela je da je sudsko vijeće utvrdilo da je optuženi Alajdin Krasniqi počinio ubojstvo na način kako je to opisano. Također, i da to proizlazi iz sudsko-medicinskih i bioloških vještačenja te tragova. Isto tako, da iz iskaza svjedoka proizlazi da je Slavica Dankić bila s njime u ljubavnoj vezi, a da je on osoba čiji su tragovi pronađeni proizlazi iz biološkog vještačenja.


Kako je ubojica pobjegao



Nakon što je žrtva bila nestala, od tog trenutka niti okrivljeni Krasniqi nije više viđen u Baški. Pregledom apartmana koji je bio koristio pronađena je njegova odjeća i svi rekviziti za osobnu njegu, a iz čega su istražitelji zaključili da je mjesto napustio “glavom bez obzira”, s ciljem da ga se ne uhvati i kazneno goni.


Na to upućuje i činjenica da je 17. travnja 2004. godine, dakle dan kasnije, zatečen prilikom napuštanja Hrvatske te kažnjen zbog prekršaja iz Zakona o boravku stranaca. Izrečena mu je zaštitna mjera protjerivanja iz RH u trajanju od godinu dana. No, u to vrijeme još se nije znalo da je ubojica jer je tijelo žene pronađeno tek nekoliko dana kasnije. Protiv njega je tada određen pritvor te raspisana međunarodna tjeralica koja do današnjeg dana, nažalost, nije dala rezultata.

– Okrivljeni je nedostupan i nije mu bilo moguće uzeti uzorak krvi, no promjenama u kaznenom zakonu bilo je moguće uzeti uzorak krvi od njegove majke. Neosporno je utvrđeno da je Gjyla Krasniqi majka osobe čiji su tragovi pronađeni, a da je Gjyla Krasniqi majka Alajdina Krasniqija utvrdila su nadležna tijela. Neosporno je utvrđeno da je Alajdin Krasniqi počinitelj ubojstva te je oglašen krivim. Jedina olakotna okolnost pri izricanju kazne jest njegova dotadašnja neosuđivanost, no, s druge strane, protok vremena od počinjenja djela, ocijenjen je otegotnim, navela je obrazlažući presudu sutkinja Despot.


Krucijalni nalaz DNK vještačenja

Sumnja da je upravo Krasniqi čovjek koji je oduzeo život Slavici Dankić bila je potvrđena tek 14 godina nakon ubojstva, kada je stigao krucijalni nalaz DNK vještačenja. Protiv ubojice je podignuta optužnica, no obrana je potom na optužnom vijeću zatražila da se vještačenje DNK izdvoji kao nezakonit dokaz. Kako je sud to odbio, obrana se žalila Vrhovnom sudu koji je žalbu uvažio.


U siječnju prošle godine izmijenjene su neke odredbe Kaznenog zakona vezano uz izuzimanje bioloških tragova pa je sada bilo moguće uzeti krv najbližeg srodnika osumnjičene osobe i provesti vještačenje kako bi se potvrdio identitet. Ponovljenim DNK vještačenjem, a nakon što su Krasniqijevoj majci uzeti brisevi i krv, potvrđeno je da je ona majka osobe čiji su biološki tragovi pronađeni na mjestu zločina.

Predsjednica vijeća je također istaknula kako je Krasniqi nakon počinjenja djela napustio teritorij RH i time definitivno otegnuo trajanje čitavog postupka. Sudsko vijeće je stoga optuženikov odnos prema kaznenom djelu cijenio otegotnom okolnošću, njegov bijeg i činjenicu da je ostavio žrtvu koju su doslovno izglodale životinje.