Piškulić (33) je izazvao dvije tragične nesreće u razmaku od dvije i pol godine, a za posljednje u studenom 2007. ostavio je auto i otad mu se gubi trag. U odsutnosti je dobio i zabranu vožnje auta na deset godina
Piškulić je 5. srpnja 2005. godine u Sušačkoj Dragi, upravljajući »fordom ka« u smjeru Svetog Kuzma, zbog neprilagodene brzine, ulaskom u oštar lijevi zavoj, izgubio kontrolu nad autom. »Ford« je udario u kameni zid, odbio se na suprotnu stranu, pritom su otpala vrata suvozača, a nesretni Spomenko Mirić (51) ispao je iz auta. U rotiranju auto je prešao preko suvozača koji je preminuo na mjestu nesreće. Piškulić je upravljao autom bez vozačke dozvole i pijan.
Dvije i pol godine kasnije, 12. studenoga 2007. godine, Piškulić je ponovo za upravljačem bez vozačke; vozeći prekomjernom brzinom »golf« Ulicom Janka Polića Kamova usmrćuje pješakinju Branku Ivanac (54). Nakon što je srušio pješakinju, Piškulić je pobjegao glavom bez obzira, ostavivši auto nasred ceste.
Kako se nalazi u bijegu od dana kada je skrivio smrt pješakinje na Pećinama 2007. godine, sudilo mu se u odsutnosti u objedinjenom postupku za obje teške nesreće.
U završnim riječima Piškulićev branitelj, odvjetnik Saša Jelušić, pozvao se na odluku Suda za ljudska prava prema kojoj se ne može suditi dva puta za isto djelo; naglasio je da je na Prekršajnom sudu postupak, s identičnim opisom događaja, pravomoćno obustavljen.
– Vožnja pod utjecajem alkohola, neprilagođena brzina, izostanak opreza u odnosu na pješakinju, neki su od elemenata kaznenog djela, a kršenjem prometnih propisa nisu obuhvaćena sva obilježja kaznenog djela, kazneni postupak se ne preklapa s prekršajem, obrazložila je sutkinja Sršen.Obrana je naglašavala da Piškulićev suvozač Spomenko Mirić nije bio vezan. No, sudsko vijeće je, s druge strane, istaknulo da je Piškulić vozio pod utjecajem 2,3 promila alkohola u krvi, bez vozačke dozvole i prekomjernom brzinom: umjesto dopuštenih 40 km/h, Piškulić je u trenutku udara vozio 108 km/h. U odnosu na nepružanje pomoći pješakinji i napuštanje mjesta nesreće, odvjetnik je kazao da je pješakinji odmah podvrgnuta reanimaciji od strane medicinske sestre koja je bila očevidac nesreće. Sud to nije smatrao spornim, ali je naglasio da to ne znači da ne postoji kazneno djelo; ostavljanje bez pomoći znači i da okrivljenik nije zvao Hitnu pomoć, policiju obavijestio o nesreći te osigurao lice mjesta radi zaštite stradale osobe.
