ZAGREB  Teško bolesna Ivana Štabi, 21-godišnjakinja s invaliditetom koja se uzdržava od socijalne pomoći već je 15 mjeseci bez vode, struje i plina u gradskom stanu od 30 četvornih metara i to zbog više tisuću kuna dugova prethodnih najmoprimaca koje Grad Zagreb odbija podmiriti ili pak stornirati u dogovoru s distributerima. Birokratsku lakrdiju zasjenio je i očajnički čin nesretne djevojke krajem prošle godine – pokušala se ubiti prekomjernom dozom tableta i kako kaže »skratiti sebi i drugima muke«. Na našu adresu stiglo je potresno Ivanino pismo u kojem nas upoznaje s agonijom kroz koju prolazi od travnja prošle godine.

O Ivani smo pisali krajem 2013. kada je dobila dugoočekivani socijalni stan za zaštićenom najamninom u donjogradskoj Vojnovićevoj ulici. Nažalost, u to vrijeme potpuno devastiran i bez sanitarija zbog provalnika koji su se iživljavali na neuseljenoj gradskoj imovini. Nakon napisa našeg lista, reagirali su građani i pomogli donacijama, a Grad Zagreb, iako ljut na Ivanin javni istup i napis u Novom listu, konačno je obnovio stan, uostalom, vlastitu imovinu za koju se puno ranije trebao pobrinuti.

Ivanino pismo

Iako je Ivana s bolesnom majkom Nadom zbog radova morala ponovno izbivati iz stana trebala je to biti jedna priča sa koliko-toliko sretnim završetkom. Nažalost, na njihovu adresu počeli su stizati enormni računi za vodu i struju zaostali od prethodnih najmoprimaca, ali i od korištenja komunalija tijekom građevinskih radova! Ivana je uporno dolazila na vrata gradske uprave. Bližila se hladna jesen i zima.

»Otišla sam u Poglavarstvo s tim računima i pitala sam ih kako je moguće da sam ja to utrošila. Rekli su mi da su to dugovi od bivših stanara i da će dolaziti meni. Meni i mojoj majci nije ništa drugo preostalo nego da odemo iz stana. Moja majka otišla je u bolnicu jer je tamo toplije, a ja sam išla od prijateljice do prijateljice. U stan sam dolazila samo po poštu. Ništa drugo nije bilo unutra osim računa i ovrha. Doznali smo iz Poglavarstva da taj stan žele dati nekome drugome dubljeg džepa. Kada sam im rekla da to znam, iznenadili su se jer je na njihovim licima bio vidljiv strah. Otišla sam kod gospođe Željke Kobetić Misir da je pitam što ću s računima, a ona me poslala Damiru Biliću i rekla da se on bavi time. Prvi račun bio je 860 kuna i Grad je doista podmirio račun. No, meni su počele stizati opomene i ovrhe od struje koju su radnici trošili u iznosu od 1.044 kuna. Ponovno sam došla kod njega i rekao je da se to ne može podmiriti i da se ja koja živim od socijalne pomoći »snađem« kako god znam, da što ja želim koja sam dobila stan, da mi još plaćaju i račune. Ja sam se rasplakala i otišla do Željke Kobetić Misir koja je sa mnom otišla do svoje šefice koja se počela derati na mene. Rekla je da joj je svejedno za mene i da se snalazim kako znam. Ja sam tako uplakana otišla u stan i popila tablete. Sljedećeg čega se sjećam je to da sam se probudila u bolnici Merkur… Htjela sam to i htjela sam da uspije, no, očito ima Boga koji me čuva i koji me dalje drži na nogama«, dio je potresnog Ivaninog pisma potkrijepljeno i medicinskom dokumentacijom.

Službenici odsutni

U razgovoru Ivana nam je spomenula da su joj u travnju spomenuli mogućnost zamjenskog stana u Novom Zagrebu. S obzirom na dosadašnja iskustva, pravo je pitanje u kakvoj je stanju taj zamjenski prostor i ima li i tamo hrpa nekih nepodmirenih dugova. Zadnja uplatnica od struje datirana je na 28. svibnja – račun iznosi 3.101 kunu, za prostor u kojem Ivana silom prilika ne boravi od travnja prošle godine. Ivana se od pete godine života bori s rijetkom i znanosti nedovoljno poznatom bolešću degeneracije kostiju morbus blount. Dosad je imala dvadesetak operativnih zahvata. Suočava se s lomovima kostiju i čestim bolovima. Ostali su joj samo vapaji u pomoć.

Iz nadležnog Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove tek su nam poručili kako su upoznati s problemom no da su službenici koji se bave ovim predmetom odsutni i da pismenim putem potražimo odgovor. Uspjeli smo kontakirati i jednu od nadležnih stručnih referenata, Željku Kobetić Misir pa smo saznali da su na godišnjem odmoru. Među ostalim htjeli smo saznati ime nadređene osobe u ovom predmetu kako bi nam objasnila po kojoj osnovi osoba ovisna o socijalnoj pomoći treba se »snaći« i platiti tuđi dug:

– Oprostite, ne mogu vam ništa reći, ja ću obavijestiti svoju nadređenu da ste nazvali i tražili informacije, ali ništa više od toga ne mogu. Uostalom, na godišnjem odmoru smo, kazala nam je naša sugovornica žureći završiti razgovor.