Dvorski, koji leži u posebno čuvanom dijelu zatvora u Lepoglavi, u Hrvatskoj više nema pravnih mogućnosti za promjenom kazne, ali se nada da bi se nešto moglo promijeniti na međunarodnom sudu
Dvorski je lani osuđen i na godinu dana zatvora zbog napada na pravosudne policajce u riječkom zatvoru, kada je prijetio da će i njih pobiti. Na suđenju na koje je bio doveden iz Lepoglave rezignirano je rekao: »Znate koliku kaznu služim. Godina gore, godina dolje, stvarno mi ništa ne znači. Samo zato što mi se više ne da voziti gore-dolje sve sam priznao. Ionako neću stići odslužiti sve što sam dobio, rekao je rezignirano i samo čekao da ga odvezu natrag u Lepoglavu.
Vrhovni sud mu je odbio obje žalbe u kojima je tvrdio da on nije ubio Mirjam Švaljek, njenog nevjenčanog supruga Đanija Vukošu (42) i njegovog oca Benita (74). Saznajemo da se još uvijek nije pomirio s tim da bi na slobodu mogao izaći tek kao 60-godišnjak. U Hrvatskoj više nema pravnih mogućnosti, ali doznajemo da sad priprema tužbu za međunarodni sud u Strasbourgu i nada se da bi se tamo nešto moglo promijeniti.
Dvorski je u Rijeci osuđen da je s dvojicom kompanjona, Lukom Obrovcem (24) i Reneom Ljubojevićem (22), razvalio vrata i usred noći upao u stan Đanija Vukoše, tražeći drogu i novac. Na koncu je bezumno pobio Đanija Vukošu, njegovu suprugu i njegovog oca te zapalio stan. U početku su svi bili optuženi za razbojstvo i ubojstvo, ali je na koncu tužiteljstvo promijenilo optužnicu. Dvorski je osuđen za ubojstva, a ostala dvojica za sudjelovanje u razbojstvu: Obrovac je dobio osam, a Ljubojević šest godina zatvora.
U žalbama je obrana Dvorskog tvrdila da on ima alibi koji potvrđuje da u vrijeme ubojstva nije bio u stanu žrtava te da je njegovo priznanje policiji lažno. Pozivali su se na snimke nadzorne kamere na Vežici na kojoj je navodno snimljen auto s optuženima. Obrana se pozivala na izračune vještaka o tome kada je izbio požar i kada je snimljen auto kako dolazi na Vežicu. Po njihovim izračunima, u vrijeme snimke dolaska žrtve su već ubijene i podmetnut požar. Smatrali su da to dokazuje da oni ne bi mogli počiniti zločin, već je obitelj Vukoša ubio netko tko je u stan stigao prije njih.
U sjećanju je i incident u zatvoru u Lepoglavi kojeg Dvorski poriče. Postojala je priča da je pripremao napad na policajce improviziranim nožem i palicom te da je nakon toga namjeravao oteti zatvorsku medicinsku sestru. Medicinsku sestru je, kao u filmovima, namjeravao u dogovoru s policijom razmijeniti za helikopter i kovčeg novca. Kaže se da je to čuvarima priznao jedan zatvorenik. Kod Dvorskog su, navodno, nađena neka prerađena oružja, ali on tvrdi da je to imao za osobnu obranu jer se u zatvoru ne osjeća sigurno.
No, te su priče propale na riječkom, ali i na Vrhovnom sudu. Ika Šarić i njeno sudsko vijeće, a poslije i Vrhovni sud, zaključili su da nema drugih ubojica. Protiv teorije o drugom ubojici je ključno priznanje Dvorskog koje je iznio uz odvjetnika odmah nakon uhićenja. Tada je detaljno opisao kako se sve odigralo i kako je ubijao, a to se, tvrde suci, poklapa s drugim dokazima. Poslije je priznanje u više navrata, pa i na suđenju, pokušao poreći, ali bilo je prekasno. Čak je tvrdio da na priznanju nije njegov potpis, no grafološki vještak je utvrdio da je priznanje potpisao sam Dvorski.
