Nesreća na radu

Svjedok na suđenju čelnicima Rijekatanka: Poslovođa je vikao "Ode mi i drugi radnik"

Slavica Kleva

Radnici Rijekatanka stradali su u krugu tvornice Zvijezda u ožujku 2012. godine / Snimio Nenad REBERŠAK / NL arhiva

Radnici Rijekatanka stradali su u krugu tvornice Zvijezda u ožujku 2012. godine / Snimio Nenad REBERŠAK / NL arhiva

Zbog smrtnog stradanja dvojice radnika prilikom čišćenja kanalizacije u krugu zagrebačke tvornice Zvijezda optuženi su direktor Milorad Šmitran i poslovođa Delal Demirov



RIJEKA  Kad se to dogodilo radio sam u »Ri plus tanku« kao običan radnik, bio sam na kamionu koji vozi baje. U pogonu Zvijezda radili smo na čišćenju kanalizacije koja skuplja otpadne vode i taj petnaesti bio nam je zapravo posljednji radni dan kada su moja dvojica kolega smrtno stradala. To vam je posao čišćenja s cijevima pod tlakom i ispiranje. Ono što bi se zadržalo u šahtama iznosili bi u kantama.


   Tako je pred vijećem kojim predsjeda sutkinja Damira Delost ispričao radnik koji je svjedočio trenutku kada su njegovi kolege Božidar Gravara i Muriz Šumar smrtno stradali u ožujku 2012. godine prilikom čišćenja interne kanalizacije u krugu zagrebačke tvornice Zvijezda.


Za tešku nasreću na radu i dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom optuženi su Milorad Šmitran, direktor i odgovorna osoba Rijekatanka, koji se tereti da nije izradio procjenu opasnosti za ovaj posao, a Đelal Demirov, poslovođa, kao njihov neposredni voditelj se tereti da nije radnicima dao pisanu uputu o radu, a prije silaska u okno nije provjerio razinu plinova.




  


Vadili nečistoće


– Božidar i Muriz vadili su nečistoće, pomagao im je Demirov. Kako su se cijevi pod tlakom znale »zalijepiti« za dno, uvijek je netko morao paziti i ukoliko bi se to dogodilo, spustiti se u kanal i ponovo namjestiti cijevi, pojasnio je svjedok.   

– Ne baš, uslijedio je odgovorio svjedoka na pitanje sutkinje Delost da li su radnici stalno nosili zaštitne maske pa i u trenutku kada su se spustili u kanal. Nije bilo potrebe tih petnaest dana nositi maske jer je bilo prirodne ventilacije, to znači da su kanali plitki i nije bilo duboko. Je, Demirov je i tog dana upozoravao kolege da se maske prilikom spuštanja u kanalizaciju stavljaju na lice, ali dodao je, zbog vrućine nisu. Dionica koju smo očistili bila je dužine 80 metara, sve su šahte bile otvorene, crijevo smo stavili u zadnje okno. Gravara je sišao u okno i stavio cijev i izašao iz okna. Kolega koji je vozio cisternu pustio je crijevo, povukao nazad, ali je izašla »glava« kojom se usisava nečistoća. Zato je Božidar sišao i drugi put u okno da namjesti »glavu« i u trenutku kada je pokušao izaći, naslonio se rukama na rub i tu je klonuo. Za njim je krenuo Muriz, ali sam tada čuo Demirova kako viče: »Ode mi i drugi radnik!«. Dok sam se snašao i trknuo po masku u kamion, Demirov je već ušao s maskom u okno premda mu je pala s lica jer je zapela, no ništa mu se nije dogodilo. Tada sam i ja pokušao pomoći Murizu kojeg sam, za razliku od Božidara zatečenog na leđima, zatekao u položaju između sjedećeg i ležećeg, ali na žalost nije mu bilo pomoći, prisjetio se svjedok mučnih trenutaka smrti svojih kolega.


   Na pitanje Marka Kuvača, odvjetnika Delala Demirova, koliko je vremenski prošlo od trenutka kad su radnici ostali u oknu i kad je Demirov ušao za njima, svjedok je odgovorio da je prošla možda minuta.   

Vanjske tvrtke


Ispitan je i direktor općih i pravnih poslova u Rijekatanku, koji je u međuvremenu dao i otkaz, no izradu procjene i reviziju opasnosti kaže nije sačinio on, već je taj dokument zatekao kad se zaposlio, 2009. godine. Svjedok je također pojasnio da su zaštitu na radu kao i poslove sigurnog rada na čišćenju kanalizacije radili angažirajući vanjske tvrtke i to temeljem ugovora o poslovanju.


Prema tada važećem zakonu, procjenu opasnosti nije moglo napraviti samo trgovačko društvo koje se bavilo tim poslovima, već vanjska tvrtka, ovlaštena od ministarstva, pojasnio je svjedok, dodavši na kraju da je sve zaposlene strahovito potresla činjenica da su ostali bez dva radnika te da su učinili sve kako bi se tim obiteljima olakšao život. Rekao je da je plaćen sprovod stradalima i prikupljan novac za obitelji unesrećenih te da je najviše za obitelji učinio Milorad Šmitran.    I treći svjedok, glavni inženjer za postrojenja zaposlen u Rijekatanku, nije imao direktnih saznanja o nesreći na radu, ali je siguran da je posljednja revizija obavljena 2005. godine te da su pisane upute o radu na siguran način redovito izrađivane.   

Na sljedeću raspravu pozvat će se vještaci i ispitati na okolnosti uzroka smrti, od čega su zapravo smrtno stradala dvojica radnika prilikom čišćenja kanalizacijskog sustava Zvijezdinog pogona od neopasnog otpada.