ZAGREB -  Dijana Čuljak bila je “mozak” operacije, a prvooptuženi “gazda” Vladimir Šelebaj Sellier bivši vlasnik tvrtke Core Media puki izvršitelj koji nije imao pojma o televiziji i medijima, govorili su u svojoj obrani drugo i trećeoptuženi Vlado Bućan i Igor Šumaković na nastavku suđenja u slučaju Core Media ovog četvrtka na Županijskom sudu u Zagrebu.

Riječ je o dvojici od trojice optuženika koji ranije priznali svoju krivnju u slučaju izvlačenja višemilijunskih sredstava 2007. i 2008. godine iz producentskih tvrtki Core Media i Media Spot preko fiktivnih računa za nepostojeće poslove, ilegalne zarade koju Tužiteljstvo procjenjuje na 24 milijuna kuna. Uz prvooptuženog Šelebaja, šestooptužena Čuljak bivša urednica i voditeljica na HRT-u našla se na meti novih teških optužbi koje bi mogle bitno utjecati na daljnji tijek procesa. Bućan tvrdi kako se bojao iznijeti svoja saznanja i spominjati zvučna medijska imena, pogotovo dok je bio u pritvoru. Bućan je zajedno s Šumakovićem i Banjolučaninom stanovitim Borislavom Ivoševićem bio dio ekipe “tekliča” koji podizali veće količine novaca i u kuvertama s lažnim fakturama nosili Šelebaju i ekipi. Za takvu rabotu otvorili su i tzv. fikus firmu, jednu od onih koje su dostavljale lažne fakture za nikad obavljene poslove. Novac se potom isplaćivao “na ruke”: 

– Šumaković me 2007. godine pitao imam li ideju kako oprati veću količinu novaca. Otišli smo na sastanak kod Šelebaja u Gundulićevu ulicu koji je rekao da je moja provizija pet posto a da za sve ostalo kontaktiram Šumakovića. Ivošević je radio fakture, podizao i zadržavao dio novca kao troškove i nagradu, a ja, dogovoreni postotak. Igoru je predavao ostatak gotovine. Računam da je Ivošević ukupno zaradio oko 200 tisuća kuna, a ja 450 tisuća kuna. Kad su iznosi još porasli dometnuo sam Šumakovcu kako gazdi posao dosta dobro ide. Šumakovac se samo nasmijao i rekao mi da gazda nema pojma o televiziji i da ne bi bilo nikakvog posla da mu nema Dijane Čuljak mozga cijele operacije. Krajem 2007. počeli su sjedati milijuni. Rekao sam da bi bilo pametno otvoriti neku novu tvrtku. Šelebaju je bilo svejedno, bilo mu je samo važno da priljev novaca ide bez problema. Početkom 2008. otvorili smo novu tvrtku a fakture su išle Core Mediji, Media Spotu i Siesti kojoj je Igor bio vlasnik. Igor mi je ubrzo potom rekao:”Vlado, pipa se zatvara”- ispričao je sudu Bućan epilog “operacije” tvrdeći da ga je bilo strah govoriti o detaljima i osobama prije nego što je pušten iz pritvora:

– Čuljak je kotirala visoko kao medijska ličnost. Nisam se usudio spomenuti to ime. Nakon njezinog uhićenja smatrao sam da je najpametnije sve reći. Žao mi je da sam u svemu tome sudjelovao i napravio štetu ovom društvu. U 62 godine života nisam zaradio ni prekršajnu kaznu, a zbog svega ovoga razorila mi se obitelj, uništio brak, a završio sam na birou bez posla. Ostao sam bez ikoga. Svi su me napustili osim rođene majke – požalio se Bućan tvrdeći kako je bio uvjeren da se veliki novac vrtio zbog plaćanja izvođača i ekipe emisija koje je i sam gledao na Novoj TV.

Šumaković, bivši izvršni producent Core medije u svojoj obrani kazao je kako Šelebaj nije imao potrebnog televizijskog znanja i da je on bio samo operativni izvršitelj. Šestooptužena bila je u inkriminirano vrijeme na stalnoj plaći javne televizije, no, to je nije sprječavalo raditi još “sa strane”:  

– Iz razgovora sa Čuljak zaključio sam da je ona ta koja osmišljava posao. Kad sam Šelebaja trebao za bilo kakvu informaciju morao sam ga čekati iduće ujutro kako bi se on s Čuljak konzultirao. No, ona mi nikad nije dala zadatak. Čuo sam kako su je računovođa Tonček Mandić i blagajnica oslovljavali sa “šefice”. Jednom prilikom kad sam htio napustiti posao, baš me Čuljak tražila da ostanem – kazao je Šumaković koji je sudu, slično kao i Bućan rekao kako je bio uvjeren da je keš koji su izvlačili iz Core medije i Media spota služio za gotovinsko plaćanje suradnika u tv- emisijama, pretpostavljajući da je Čuljak i ugovarala prodaju tv-emisija Novoj TV. Čuljak, na optuženičkoj klupi nije krila zgražanje ovom pretpostavkom. Ukoliko bude osuđena zajedno s bivšim suprugom Šelebajom, svaki ponaosom morat će platiti 11,5 milijuna kuna. Oboje su optuženi da su s još jednim suradnikom sklopili ugovor o tajnom društvu kako bi prikrili stvarnu vlasničku strukturu i međusobno dijelili dobit.

Rukovodeći dvjema tvrtkama za ispostavljene fiktivne račune plaćali su proviziju od pet do sedam posto.