– Bili smo kućni prijatelji s optuženom 15 godina. Razboljela se i tražila je uslugu – objasnio je Krčanin na čije je ime, kao i članova njegove obitelji, glasi čak 150 putnih naloga
RIJEKA “Optužena Lidija Klarer mi je prijateljica. Jednom prilikom zamolila me za uslugu, da li bi mogla na moje ime poslati novac oko putnih troškova. Objasnila je da je nekoj gospođi muž pijanac, da je tuče, uzima joj sav novac, pa bi na moje ime i adresu poslala novac. Novac je stizao poštom, donosio ga je poštar. Ne znam o kojim se iznosima radilo, novac je uplaćivan desetak puta. Lidija me prva dva puta pitala može li meni slati novac, poslije više nije ni tražila dozvolu. Uglavnom, Lidija bi došla i preuzela novac. To je trajalo neko vrijeme, dok je nisu otkrili. Od novca za sve te putne naloge ja nisam dobila ništa.”
Izjavila je to danas u svom svjedočenju žena iz Omišlja na otoku Krku, u nastavku sudskog procesa Lidiji Klarer (62) iz Petrinje, bivšoj šefici krčke ispostave Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, optuženoj da je makinacijama s lažnim putnim nalozima oštetila državni proračun za oko 344 tisuće kuna. Klarer, sada u mirovini, optužena je za zlouporabu položaja i ovlasti te krivotvorenje službene isprave. Prema optužnici, u razdoblju od 1. listopada 2008. godine do 31. svibnja 2010. godine sačinila je čak 477 lažnih putnih naloga. Izvorne putne naloge je kopirala i printala, pa dijelove izrezivala i na računalu upisivala druge podatke pa opet printala. Nakon toga bi odobrila obračun prijevoza, a poslije obračuna bi se odobrila isplata navodnim korisnicima. Oni bi joj poslije predavali novac neposredno ili preko posrednika.
– Primao sam novac na tekući račun, ne znam od koga, valjda od HZZO-a – konstatirao je jedan od osmero svjedoka saslušanih danas. – Prijatelju sam dao broj mog tekućeg računa. Pitao me bih li primio uplatu i dao novac njemu, jer je njegov račun blokiran. Na bankomatu bih podignuo novac i predao mu ga. Bilo je tako pet-šest puta, a radilo se o svotama od 500 do 1.000 kuna. Prijatelj nije objašnjavao zašto je te novce uplaćivao HZZO. Uplate su jednostavno prestale nakon pet-šest mjeseci. Optuženicu uopće ne poznajem, ništa nije tražila od mene. Nisam dobio nikakvu nagradu za ovo što sam činio – naglasio je Krčanin.
Svjedokinja iz Omišlja rekla je da nije bila bolesna te da nije išla na fizikalnu terapiju i ambulatno liječenje u Rijeku, kako je bilo navedeno u dvama putnim nalozima na njeno ime.
– Bili smo kućni prijatelji s optuženom 15 godina. Razboljela se i tražila je uslugu – objasnio je Krčanin na čije je ime, kao i članova njegove obitelji, glasi čak 150 putnih naloga.
– Moja supruga dignula je kredit za optuženu, radilo se o 50 tisuća kuna, i isplatila taj novac Lidiji. Podignuli smo kredit za nju jer je bila bolesna, u teškom zdravstvenom stanju. Ja i supruga dali smo Lidiji brojeve naših tekućih računa, a ona je obećala da će nam vraćati kredit. Lidija je tražila i broj mog tekućeg računa, ne samo ženinog, objasnila je da joj treba kako bi joj jedna osoba vraćala dugove. To je trajalo godinu-dvije. Ne znam tko se u prvom i drugom slučaju navodio kao uplatitelj. Od banke bih dobio SMS poruku da je uplaćen novac – kazao je svjedok. Upitan kako je znao koliko se novca odnosi na ratu kredita, a koliko na ime duga nepoznate osobe Lidiji, Krčanin je rekao da bi se optužena javila i specificirala uplatu.
– Pitate me je li optužena vratila kredit? Zatvorio sam ga prošle godine: otišao sam u banku i uplatio koliko je još trebalo. Da, ostala je nam je dužna… Prodao sam komad zemlje i zatvorio taj kredit – prisjetio se svjedok, priznavši da je putne naloge znao koristiti za odlazak na preglede i drugo u Rijeku, nakon što je imao nesreću na radu. – Ali nisam sigurno išao 64 puta liječniku u Rijeku – ustvrdio je Krčanin, nakon što mu je sutkinja Jesenka Kovačić ukazala da samo na njegovo ime glase 64 putna naloga. Suđenje u riječkom Županijskom sudu se nastavlja.
