Aleksandar Cupać (na slici s odvjetnikom Goranom Marjanovićem) tereti se za smrt dvojice pješaka / V. KARUZA/Arhiva NL
Policajci su potvrdili da su pratili audi koji se nije zaustavio na njihov znak »stop«, a za čijim je upravljačem, pokazalo se kasnije, bio Aleksandar Cupać. Prijatelji poginulih pješaka, Darija Krbavca iz Opatije i Marka Bunoze iz Rijeke, stigli su iz Norveške i potvrdili da su prelazili preko pješačkog dok je bilo zeleno svjetlo
Tog petka radili smo u užem centru grada, kontrolirali smo odvijanje prometa nakon ponoći na raskršću Wenzelove ulice. Iz pravca Demetrove ulice uočili smo vozilo koje se brzo kretalo, i dok sam postavio znak STOP i počeo mahati rukama, on je dodao gas i krenuo u smjeru Jelačićeva trga. Prošlo je možda pola minute dok je i kolega vježbenik sjeo u automobil s obzirom da je od drugog vozača uzimao podatke, te sam mu rekao da idemo za tim vozilom, odnosno vozačem. Zapamtio sam početak tablice, broj je bio 250, možda broj T, ali nisam bio siguran, a prepoznao sam i da je riječ o audiju A6.
U nastavku suđenja bit će ispitana još četiri svjedoka, čija bi svjedočenja trebala pomoći rasvjetljavanju svih okolnosti teške prometne nesreće koja se dogodila u samom središtu Rijeke. Optužnica je podignuta protiv vozača audija A6 Aleksandra Cupaća. Tužilaštvo tvrdi da je vozač upravljao automobilom »na granici pijanog stanja« s koncentracijom od najmanje 1,48 promila alkohola u krvi, te da je vozio brzinom od 95 kilometara na sat. Pješaci su, prema optužnici, prelazili cestu na znak zelenog svjetla, a Cupać, uslijed prevelike brzine i smanjene samokritičnosti, unatoč crvenom svjetlu na semaforu za njegov smjer kretanja, nije zaustavio vozilo ispred pješačkog prijelaza i udario pješake.
Pratili vozilo
Od raskršća Ulice Ivana pl. Zajca, Ribarske i Wenzelove krenuli smo za njim bez sirena. Uočili smo ga u cik-cak vožnji na početku Adamićeve ulice, na raskršću s Henckeovom ulicom. Imao je prednost, ali smo odjednom ugledali dim, nešto se dogodilo. Usporili smo i upalili zvučne signale. Audi A6 bio je udaljen od nas nekih 300 do 400 metara. Svjetla na semaforu nisam vidio – ponovio je svjedočki iskaz policijski službenik Prometne policije pred vijećem kojim predsjeda sutkinja Vedrana Barbalić Biasiol. Gotovo identičan iskaz ovaj je policajac dao i na tužilaštvu odmah nakon jezive prometne nesreće 12. srpnja 2014. godine u Adamićevoj ulici u kojoj je 37-godišnji Aleksandar Cupać na pješačkom prijelazu usmrtio dvoje pješaka.
– Dolaskom do Belgijskog puba, na drugom pješačkom prijelazu, vidjeli smo da je vozač udario pješake. Obavijestili smo telefonom šefa smjene, pozvali Hitnu pomoć, a mi nastavili voziti za audijem. Prvo smo pomislili da je krenuo prema Mlaki, češljali smo teren kada smo obaviješteni da je automobil pronađen blizu zgrade Luke – ispričao je dalje policajac, te na pitanje o tome je li vidio tijela poginulih ili svjetlo na semaforu odgovorio niječno.
– Bio sam koncentriran na vožnju za odbjeglim vozačem automobila, znam da je na raskršću Ivana Zajca, Ribarske i Wenzelove netom prije bilo crveno svjetlo, zbog čega smo i krenuli za dotičnim vozačem, s obzirom da je vozio na crveni svjetlosni signal, odgovorio je policijski službenik. Slično je iskazao i njegov kolega, tada policijski vježbenik, ali se njemu učinilo da je kod Pošte bio zeleni signal otvoren za prolaz automobila. Potvrdio je i da je u desnom traku, u smjeru Žabice nedaleko podvožnjaka, bilo zaustavljeno vozilo Čistoće.
– A kada smo stigli do ovog drugog pješačkog prijelaza, vidio sam jednog pješaka koji je ležao uz sam rub lijevog kolnika – kazao je svjedok. Prijatelji poginulih pješaka, Darija Krbavca iz Opatije i Marka Bunoze iz Rijeke, stigli su jučer iz Norveške. Pozvani su da na sudu svjedoče o okolnostima teške prometne nesreće.
– Izašli smo iz lokala Pommery netom prije nego smo stigli do pješačkog prijelaza. Par koraka ispred mene nalazili su se Darijo i Marko. Odjednom sam osjetio udar zraka vozila koje je prošlo velikom brzinom, meni se učinilo bez svjetala, ali nama pješacima na zeleni signal jer sam provjerio. Iza nas je bilo još ljudi. Bunoza se našao pola metra od lijevog ruba kolnika, a mi na sredini pješačkog. Tijelo mog prijatelja Darija nalazilo se dvadeset metara dalje ispod jednog vozila, Marko na nogostupu, jednim dijelom na kolniku. Brzina? Nije bila ispod 150 kilometara na sat – procijenio je svjedok.
Potvrdio je svjedok i da je zamijetio vozilo koje je bilo parkirano između prvog i drugog pješačkog prijelaza, a jedan od drugog udaljeni su tridesetak metara.
Kamion Čistoće
Na pitanje odvjetnika Gorana Marjanovića, koji zastupa optuženog Cupaća, sjeća li se kamiona Čistoće, privremeno zaustavljenog nadomak prvog prijelaza zbog odvoza smeća, svjedok je negativno odgovorio.
– Auto smo parkirali na obali pa kad smo odlučili krenuti kući, krenuli smo ravno na prvi pješački prijelaz – kazala je svjedokinja, supruga prethodno ispitanog svjedoka, koja također živi u Norveškoj.
– Došli smo do semafora i čekali da se upali zeleno svjetlo. Kad se upalilo, krenuli smo. Ispred mene, korak naprijed bili su Marko i Darijo. U tom trenutku sam glasno čula neki zvuk, jak udar hladnog vjetra koji je oblio cijelo moje tijelo. Stajala sam na polovini pješačkog i osjećala vjetar od auta. Kao u magli, sjećam se i nekog auta sa strane, možda kombija, nisam sigurna. Čujem zvuk, taj udar, ništa više, prešla sam cestu, auto je prošao. Bila sam svjesna da su ispred nas Darijo i Marko. Okrenula sam se prema suprugu koji je imao crvenu majicu i tada sam se srušila na kolnik, baš kada sam čula suprugu prijatelja koja je vrisnula »Maaaaarko!«. Sljedeće čega sam svjesna bila su pitanja koja mi je netko postavljao u kolima Hitne pomoći, pa su nas i odveli u kuću prijatelja Bunoze. Oštećene nisam vidjela, nisam znala je li još netko bio s njima – kazala je svjedokinja.
