Svjedočio je fra Petar Vrljičak, nasljednik fra Šime na mjestu župnika u Baškoj Vodi, ali koji mu je svojedobno bio i odgajatelj u Sinju, dok je mladi fra Šime tek pohađao škole. Govorio je o tijeku pruezimanja župe kroz kolovoz 2012. godine. Nikad nije službeno obavljena primopredaja jer fra Šime nije potpisao dokumente
SPLIT Svašta se u ponedjeljak moglo čuti na splitskom Županijskom sudu, gdje su ispitivani svjedoci u nastavku suđenja fra Šimi Nimcu i negdašnjoj privatnoj bankarici Jasmini Bilonić zbog »nestanka« desetak milijuna kuna od prodaje crkvenog zemljišta. Fra Šime, kao župnik u Baškoj Vodi u vrijeme prodaje zemljišta, tereti se za zlouporabu položaja i ovlasti, a Bilonić na poticanje – stav je tužilaštva da mu je savjetima pomogla »skloniti« novac na sigurno nakon prodaje terena u Baškoj Vodi.
Bez primopredaje
Svjedočio je fra Petar Vrljičak, nasljednik fra Šime na mjestu župnika u Baškoj Vodi, ali koji mu je svojedobno bio i odgajatelj u Sinju, dok je mladi fra Šime tek pohađao škole. Govorio je o tijeku preuzimanja župe kroz kolovoz 2012. godine. Nikad nije službeno obavljena primopredaja jer fra Šime nije potpisao dokumente. Zanimljivo, u ladici stola u župi fra Vrljičak nije našao ni župni pečat ni blagajničke dnevnike! Tek kasnije ih je dobio poštom od fra Nimca. Kazao je svjedok i kako je fra Šime bio ogorčen premještajem, a posebno je bio zanimljiv razgovor između njih dvojice (koji se odvijao ispred dekana don Pavla Banića i gvardijana fra Ante Čove), kada se fra Šime konačno pojavio.
Spektakularno dobra zabava, pogotovo po standardima notorno dosadnih sudskih postupaka, ponovno je bila zagarantirana! I ovaj put je »kolovođa« zaslužan za pomalo opuštenu atmosferu bio sudac Slavko Lozina, nedovoljno skoncentriran prilikom unošenja iskaza u zapisnik. Optuženog je tako »prekstio« u Franu Šimca (dva puta), što možda i nije najčudnije, ali je ovaj put i drugooptuženu prozvao – Balonić. Radno mjesto »privatne bankarice« unutar Splitske banke zamijenio je za poziciju »blagajnice«, a osim toga je unošenje riječi svjedoka i pitanja stranaka u zapisnik bilo u najmanju ruku nepotpuno. Često su uskakali u pomoć i tužiteljica i branitelji, ispravljajući pojedine dionice, što je sve skupa stvorilo pravu kakofoniju u sudnici. Sudac Lozina je međutim pokazao i veličinu – nije nastupao bahato poput nekih svojih kolega (što ne bi prošlo da su stranke bile iole »zlobnije«), dao je prilično slobode svima, a pri kraju se gotovo i ispričao te pustio da stranke same unose odgovore u zapisnik. »Da je ne bih što pogriješio«, obrazložio je Lozina.
U takvim uvjetima nije čudno da su šale počeli zbijati i branitelji. Nešto ranije se doznalo da su jedan od uvjeta za privatno bankarstvo i značajna sredstva na računu, preko dva milijuna kuna. Odvjetnik Joško Čeh (brani Jasminu Bilonić) pitao je potom svjedokinju, privatnu bankaricu, koje su još prednosti privatnog bankarstva »u odnosu na obične građane poput mene«. Nije izdržala odvjetnica Nela Pedišić (brani fra Šimu) pa je šaleći se dobacila »hajde, imaš ti više od dvije milje«. Svi su čuli i nasmijali se na primjedbu, čak je i poslovično profesionalnom Čehu zatitrao osmijeh, ali samo sekundicu, brzo se pribrao i uzvratio »nemojmo banalizirati«, dok su se u sudnici još oporavljali od šale.
– Gdje je novac od prodaje bratinskog zemljišta?
– Novac je na računu – odgovorio je fra Šime, koji ništa nije slagao; novac je doista bio na njegovom privatnom računu.
– Ovdje su izlisti stanja na svim župnim računima – fra Petar Vrljičak pokazivao je kako nigdje nema milijuna.
– Novcem je upravljao tadašnji župnik – ponovno je kratak bio fra Šime, referirajući se pri tome na samoga sebe.
– Gdje je novac i gdje će ti duša?! – sad se već uzrujao novi župnik u Baškoj Vodi.
– Gdje će duša drugima.
Nakon posljednjeg odgovora fra Šime je napustio taj sastanak, svjedočio je fra Petar Vrljičak. Imao je za njega nekoliko pitanja optuženi, fra Šime je očigledno uvjeren da je potpisao sve dokumente nakon premještaja, no posebno zajedljivo je bilo posljednje pitanje, kako glasi osma zapovijed. Nije na to odgovorio fratar na klupi za svjedoke, a čak je i fra Šimina braniteljica dobacila svom klijentu »daj, dosta«.
Zaposlenica »Splitske banke« Tamara Pletikosić radila je u Sektoru privatnog bankarstva gdje joj je šefica bila Jasmina Bilonić. U pitanju je bio tim bankarica koje su zadužene za »poslovanje s građanstvom i upravljanje imovinom klijenata sa značajnijim sredstvima«. Znala je da fra Šime ima više od dva milijuna kuna na računu, jer je to uvjet da bi klijent završio u njihovom sektoru. No, koncem kolovoza, kada je fra Šime predigao milijune, Jasmina Bilonić nije radila u poslovnici pa ga je isplatila bankarica Ivana Pavić. Nju je pak obavijestila Bilonić da fra Šime dolazi podignuti novce. Svjedokinja pak to zna jer su na zahtjev interne revizije nekoliko puta gledali snimak nadzornih kamera za taj datum.
Bankarski standardi
– Novac je stavio u torbu poput onih za laptope te je s gotovinom izašao iz poslovnice. Uredno je potpisao preuzimanje novca. – izjavila je svjedokinja, koja je također dodala da je u banci sve obavljeno po bankarskim standardima u smislu spriječavanja pranja novca ili financiranja terorizma. No, s obzirom da su se milijuni nekim čudom stvorili na privatnom računu fra Šime Nimca, a prethodno su bili na računima Župe, što nije izazvalo »alarme«, očigledno odvjetnik Željko Ćapin (zastupa crkvu u ovom slučaju) planira prebaciti dio odgovornosti i na – banku.
Saslušani su i vlasnici tvrtke »Sunčani Bast« koja je kupila zemljište od fra Šime. Lidija i Mario Mikulić nisu vidjeli u poslu ništa sporno. Fra Šime im je pokazao dokument po kojem ima sve potrebne ovlasti za prodaju nekretnine, dapače pokazao im je i projekt obnove crkve sv. Nikole koju je planirao s novcem, a za što je imao pismo s načelnom suglasnošću fra Željka Tolića. Da ništa nije sumnjivo smatrali su i nakon što su doznali da je fra Šime na misi obavijestio župljane da je prodao parcelu (čak i po kojoj cijeni), za aferu su doznali tek iz – medija.
