Jozef Gonosz u odsutnosti je optužen i osuđen da je prema unaprijed prijevarnoj namjeri plovilo unajmio i nije vratio te je nautičku tvrtku oštetio za 64 tisuće kuna. Kao garanciju, stoji u optužnici, deponirao je putovnicu izdanu 1995. godine, no Gonosz cijelo vrijeme tvrdi da mu je putovnica bila ukradena te da zbog svog lošeg imovinskog stanja nikada nije mogao putovati, pa niti u Hrvatsku
Nisam ništa skrivio, nisam ja nikoga prevario, nikada nisam bio u Hrvatskoj – uzalud je ponavljao 47-godišnji Slovak Jozef Gonosz pripadnicima policije mjesta Šturova u Republici Slovačkoj koji su ga u rujnu prošle godine uhitili po Interpolovoj tjeralici i odveli na izdržavanje zatvorske kazne u riječki zatvor zbog pravomoćne presude za prijevaru koja se dogodila prije 18 godina na Rabu. Nesretni Jozef Gonosz se u trenu pronašao u liku Jozefa K. uvjeren da se njegovo proročanstvo neće ispuniti…
Bez osobnih stvari, pa ni četkice za zube i sapuna, osobnih dokumenata, onako kako je zatečen na ulici, izručen je Republici Hrvatskoj, sletio avionom (prvi put u životu), pa automobilom do riječkog zatvora. No, Jozef Gonosz uporno ponavlja da nije kriv, da mu je putovnica ukradena, a na isti se način brani baš kao i prije 18 godina. S obzirom na to da mu se u prvom navratu sudilo u odsutnosti, Gonosz je postavio zahtjev za obnovu postupka, koji je i prihvaćen. U ovom trenutku u tijeku je ponovo suđenje, izvršenje kazne zatvora je obustavljeno, a od sredine veljače ove godine određen mu je i formalno istražni zatvor radi postojanja opasnosti od bijega uz mogućnost uplate jamstva koje je za njega iznosilo pet tisuća kuna.
Uplaćeno jamstvo
S obzirom na to da Gonosz nije oženjen, nema djece, ima tek nešto malobrojne rodbine u Slovačkoj i susjednoj Mađarskoj, jer je Mađar po nacionalnosti, njegova riječka odvjetnica po službenoj dužnosti Anamarija Kvaternik uhvatila se u koštac s nizom procesnih pogrešaka i problema na koje je nailazila, zapravo, sve do trenutka kada je Jozefa ispratila s autobusnog kolodvora Žabica ravno do Slovačke, nakon što je nesretnik pušten uz uplatu jamstva.
Uhvatila se u koštac s nizom procesnih pogrešaka – odvjetnica Anamarija Kvaternik
A priča je uistinu dojmljiva i zastrašujuća, gotovo pa predložak za filmski scenarij.
– Nakon što sam ga posjetila u zatvoru u prisutnosti sudskog tumača za mađarski jezik, jer se ispostavilo po prvom postupku da mu se dokumentacija čitavo vrijeme prevodila na slovački jezik, a on je kao pripadnik mađarske nacionalne manjine u Slovačkoj vičniji mađarskom jeziku, shvatila sam da se u zatvoru nalazi bez dokumenata, novca, odjeće, bilo kakvih pokretnina. Gonosz me zamolio da kontaktiram s Veleposlanstvom Republike Slovačke i izvijestim ih o njegovom trenutačnom statusu sa željom da se primijene sve radnje koje Veleposlanstvu stoje na raspolaganju radi poboljšanja njegovog položaja kao slovačkog državljanina i eventualnog polaganja jamstva radi puštanja na slobodu.
Faksimil pisma na mađarskom jeziku koje je iz zatvora Gonosz poslao odvjetnici Kvaternik
Njegova rodbina nije imala nikakvih saznanja o njegovom statusu, a Veleposlanstvo je učinilo koliko je smatralo da može. A to je kontaktiranje njegove rodbine, pribavili su mu osobnu iskaznicu, a njegova teta je u konačnici uplatila iznos za jamstvo. S druge strane Gonosz ne zna jezik, ne poznaje Rijeku, nema novca, ni odjeće, ima određena zdravstvena i intelektualna ograničenja pa je bilo nemoguće pustiti ga da sam, nakon izlaska iz istražnog zatvora, bez igdje ikoga luta po gradu. Zahvaljujući pojedinim osobama s Općinskog suda koji su otpočetka bili involvirani u ovaj neobičan slučaj i zaposlenih u Odjelu za pomoć žrtvama Županijskog suda, a i Caritas je dao odjeću, pripremili smo Gonosza za izlazak iz zatvora, platila sam mu kartu za autobus do Bratislave, još desetak eura mu predala za relaciju Bratislava – Šturovo, kupila sendviče i vodu, zamolila vozača autobusa da pripazi na Jozefa. Možda mi je najteži trenutak bio kad me, ugledavši more, upitao je li doista slano – prisjetila se odvjetnica Kvaternik.
Tko je na Rabu 1999. unajmio, a nije vratio skupu brodicu / Foto Sergej DRECHSLER
– Kad mi se javila Jozefova teta da je stigao i da je sretno doputovao, da na putu nije bilo problema, bila sam mirna, nastavivši pravnu borbu u njegovo ime, kazala nam je u nastavku neobične životne priče osobe koju brani naša sugovornica.
Kobno ljeto 1999.
Jozef Gonosz se po optužnici teretio da je 12. srpnja 1999. godine na Rabu s ciljem da se domogne nepripadne imovinske koristi, od djelatnika TD »Zoren nautic«, koja se bavi iznajmljivanjem plovila, zatražio plovilo na dva dana i to marke Bayliner model 1401 reflex close bow s ugrađenim brodskim motorom Mercury snage 90 KS, a kao garanciju povratka navedenog plovila deponirao je svoju putovnicu Republike Slovačke izdanu 1995. godine. Predao je, stoji u optužnici, 50 njemačkih maraka kao akontaciju za korištenje plovila uvjeravajući djelatnike nautičke tvrtke da će plovilo u dogovorenom razdoblju i vratiti. No, Gonosz je optužen da prema unaprijed prijevarnoj namjeri plovilo nije vratio i na taj način nautičku firmu oštetio za 64 tisuće kuna.
Suđenje se odvijalo u odsutnosti optuženog, a u međuvremenu mu je i presuđeno na Općinskom sudu u Rabu pod predsjedanjem sutkinje Lucije Tomulić na dvije godine bezuvjetnog zatvora. Jedno od obrazloženja u presudi odnosilo se na otegotne okolnosti, da »sud cijeni počinjenje djela na vrlo osjetljivom polju djelatnosti, da u privredi RH turizam zauzima posebno mjesto zaštite i visok stupanj odgovornosti popraćeno organiziranjem…«. Takvu presudu potvrđuje Županijski sud u svibnju 2009. godine, iako je Jozef Gonosz cijelo vrijeme tvrdio da mu je putovnica ukradena i da nikada nije bio u Hrvatskoj.
U obrazloženju prvostupanjske presude stoji kako »nije sporno da je navedeno plovilo predano na korištenje jednoj muškoj osobi koja je bila u društvu s još jednom muškom osobom i da mu je jedna muška osoba dala putovnicu. Nije sporno ni da je originalna putovnica upravo imenovanog okrivljenika koji je u ovom postupku identificiran, što je utvrđeno i vještačenjem Centra za kriminalistička vještačenja »Ivan Vučetić«. Sporno je da li je tu putovnicu donio okrivljenik ili ju je donijela treća osoba,« stoji dalje u presudi.
Potkraj travnja stiglo je i mišljenje vještaka grafologa, na okolnosti je li putovnica Republike Slovačke krivotvorena i ukoliko jeste, na koji način. Ukratko, nalaz je nedvosmislen: »Sporna putovnica Republike Slovačke serijskog broja 1025456 na ime Jozef Gonosz krivotvorena je izmjenom fotografije nositelja isprave«.
Naime, on je ispitan pri Okružnom sudu u Nove Zamky sredinom veljače 2001. »Jednu nedjelju u svibnju 1998. godine na putu od Mađarske do kuće, zaustavio sam se u jednoj trgovini u Šturovu gdje živim, odložio torbu u kojoj sam imao putovnicu i vojnu knjižicu, odnosno knjižicu o tome da nisam sposoban služiti vojni rok, a koju mi je netko ukrao. Prijavio sam policiji krađu putovnice možda tri dana kasnije. Oni su o tome sastavili nekakav papir, ali mi nisu dali nikakvu kopiju. Rekli su mi da mogu platiti 2.000 kruna za novu putovnicu, ali ja je nisam izradio. Godinu dana nakon toga, u srpnju 1999. godine došao je policajac iz Šturova i pitao me jesam li vlasnik motornog vozila, a ja sam rekao da nisam, da nemam ni vozačku dozvolu. Tek nakon toga me pitao imam li putovnicu, a ja mu odgovorio da nemam, da su mi je ukrali. Nakon toga, sjećam se da je bio petak, došli su drugi policajci i pitali me gdje sam se nalazio od nedjelje do utorka. Ja sam im rekao da sam u nedjelju pomagao Petru Palenku, u ponedjeljak sam pomagao Gabrijelu Juhaszu, a u utorak sam bio kod Jozzefa Mokuša u Šturovu.«
S obzirom na to, kako stoji u obrazloženju presude, da je optuženi tijekom uzimanja izjave u Nove Zamky iskazao neke nelogičnosti u odnosu kada je prijavio krađu putovnice, te da je Županijsko državno odvjetništvo Nove Zamky potvrdilo da okrivljeni nije prijavio gubitak putovnice, »navod da mu je putovnica otuđena nije istinit«. No, okrivljeni Jozef uporno je tvrdio da mu prilikom prijave krađe putovnice nisu dali nikakav papir.
»Moralni lik«
»Iskaz okrivljenika da nije nigdje putovao osim u Mađarsku, budući da je na socijalnoj skrbi i da si ne može priuštiti putovanja, svakako nas navodi na zaključak da budući se ovdje niti ne radi o turističkom putovanju, da je okrivljenik imao organizirano putovanje radi protupravog pribavljanja koristi. Biti na socijalnoj skrbi s ovom životnom dobi, svakako oslikava moralni lik okrivljenika«, stoji u osebujnom obrazloženju sutkinje Tomulić. »Ne može se prihvatiti obrana branitelja da potpis na prijavi za voditelja brodice nije potpis okrivljenika te da bi to bio dokaz da okrivljenik nije bio počinitelj ovog djela.
Oštećeni iz nautičke tvrtke kao svjedok, potvrdio je da je upravo osoba s putovnice bila kod njega u društvu s još dvije muške osobe i da ih je on poslao na polaganje ispita. Drugi ispitan svjedok ostavio je mogućnost da ako kandidat propusti staviti potpis na prijavu koju popunjava službenica, ona, radi kompletiranja dokumentacije, sama stavlja potpis podnosioca zahtjeva. Prostim okom se može uočiti da rukopis zapisnika koji je vodila službenica, istovjetan je potpisu na mjestu podnosioca Jozefa Gonosza, kao što se i prostim okom bez ikakvog vještačenja može utvrditi da je potpis okrivljenika na putovnici i potpis na zahtjevu sasvim različiti. Ako se ima u vidu da je polaganju ispita okrivljenik pristupio s još jednom muškom osobom, onda se otvaraju dvije mogućnosti u svezi s potpisom na prijavi zahtjeva«, stoji nadalje između ostalog u obrazloženju prvostupanjske presude potvrđene i od strane Županijskog suda.
Uhićenjem Gonosza u Šturovu u rujnu prošle godine, slučaj je ponovo otvoren, a novo suđenje je počelo pred sucem riječkog Općinskog suda Zlatkom Kojundžićem koji je optuženom pokazao spornu putovnicu, koja se u sudskom spisu nalazi gotovo dvadeset godina. Gonosz je kazao kako on nije na fotografiji u putovnici. Potom mu je sudac pokazao i zahtjev za izdavanje putovnice koji je Gonosz podnio 1995. godine u Šturovu i uz koji je morao priložiti fotografiju, te je optuženi kazao kako je to on na slici, otprije 25 godina.
Gonosz je svjedočio braniteljici Anamariji Kvaternik i kako se u putovnici nalazi njegov potpis, ali i ponovio da to nije njegova fotografija. »Ja nikada nisam nosio naočale za vid«, kazao je. Kad mu je braniteljica pokazala zapisnik Lučke kapetanije, upitan da li je to njegov potpis, odgovara da se niti na jednom dokumentu ne nalazi njegov potpis negirajući da je išta od toga potpisivao. Kada mu je predočen zapisnik Okružnog suda Nove Zamky iz veljače 2008. godine, iz kojeg proizlazi da je »zadovoljan presudom i da se na istu neće žaliti« upitan da li je to njegov potpis, optuženi Gonosz potvrdno odgovara i dodaje: »Tog dana sutkinja mi je samo rekla da potpišem »nešto«, što sam ja i učinio, ali mi nije objasnila što potpisujem niti sam ja pročitao sadržaj istog dokumenta. Nitko mi nije protumačio sadržaj istog dokumenta. Tom prilikom sam primio presudu hrvatskog suda, kazao je Gonosz.
U novom sudskom postupku ispitani su i djelatnici rapske nautičke tvrtke. Na upit odvjetnice Kvaternik je li Gonosz osoba koja je došla u njihov rapski nautički centar, svjedok je odgovorio da optuženika ne prepoznaje. Na dodatni zahtjev suca, svjedok se podignuo, stao nasuprot optuženog, pa odgovorio: »Nakon što sam dobro osmotrio ovdje nazočnog optuženika, mogu iskazati da je po mom sjećanju ova niža osoba s naočalama bila niža od ovdje nazočnog optuženika. I drugi ispitan svjedok kazao je da se s osobama koje su unajmile plovilo sporazumijevao na hrvatsko-slovačkom jeziku, ne i na mađarskom, a ovdje optuženog nakon što sam ga dobro osmotrio, ne prepoznaje, odnosno ne može povezati s predmetnim događajem, odnosno osobama o kojima sam prethodno govorio, kazao je svjedok.
Premda ovaj ponovljeni sudski postupak nije okončan, Jozef Gonosz je pušten iz istražnog zatvora, ne mora dolaziti na sljedeće rasprave, njegova prava zastupat će odvjetnica Anamarija Kvaternik koja je u ovom zamršenom slučaju učinila sve kako bi oslobodila čovjeka tereta zatvorske kazne. Ovdje je riječ o ne samo presumirano nevinom okrivljeniku, već i o osobi koja je najprije bila žrtvom krađe putovnice, a potom i žrtva sustava u kafkijanskom procesu koji se protiv njega vodi. Ne samo zbog istog osobnog imena glavnog aktera: »Bit će da je Josefa K. netko oklevetao jer su ga jednog jutra uhitili, iako nije učinio nikakvo zlo«.
