Kroz sudnicu Županijskog suda Osijek, kao svjedoci ili optuženici, nizaju se bivši i sadašnji nogometni reprezentativci, menadžeri, treneri, pa i dva izbornika hrvatske nogometne reprezentacije.

Nakon Igora Štimca, na klupu za svjedoke u postupku “Dinamo 2”, gdje se Zdravku Mamiću i ostalima sudi za izvlačenje milijunskog iznosa iz Dinama, u ponedjeljak je sjeo i Slaven Bilić, koji je trebao svjedočiti početkom svibnja, no poziv sa suda, objašnjeno je tada, nije mu bio uredno dostavljen.

Bilić je tada trebao svjedočiti o svojim kontaktima s predstavnikom Manchester Citya Jeromeom Andersonom, kojega je upoznao sa Zdravkom Mamićem te tadašnjim trenerom engleskog kluba Svenom Goranom Erikssonom (koji je nedavno preminuo), koji ga je pitao za mišljenje o igraču Vedranu Ćorluki, jer je bio zainteresiran za njegov transfer u Manchester City, koji je u konačnici i realiziran.

– Te 2007. bio sam izbornik reprezentacije, prije toga sam godinama igrao u Engleskoj, upoznao sam puno ljudi iz nogometnog svijeta, trenera i agenata. Nije bilo prvi puta da su me tijekom tih godina, pa i danas, zvali da se interesiraju o pojedinom igraču.

Agenti zovu kako da najbolje stupe u kontakt sa igračem, a treneri kakvi su oni, kao ljudi, da li se uklapaju u tim. Ljudi u Engleskoj su imali povjerenja u mene i zbog toga su me kontaktirali.

U to vrijeme sam poznavao jednog od najboljih agenata Jeroma Andersona, koji je bio moj agent za igračke karijere.

Zvao me na telefon kada sam bio u Parizu s djecom i zamolio me da obavim telefonski razgovor sa Sven Goranom Erikssonom koji je bio trener Manchester Cityja o Vedranu Ćorluki. To sam i učinio i razgovor je trajao 10-ak minuta. Dao sam mu informacije o samom igraču. To je bilo sve.

Iskreno, ne sjećam se da li sam Zdravku Mamiću dao broj Jeromea ili obratno.

– Anderson je sudjelovao i u mom transferu u Everton, i od 1997. sam sa njim u dobrim odnosima, a prije ovog telefonskog poziva, mene je kontaktirao ili Jerome ili netko iz Dinama, moguće Zdravko, da pomognem oko ostvarivanja kontakta, dao sam telefonski broj, ali ne mogu 100 posto tvrditi kome sam da čiji broj.

Bio sam zainteresiran da Ćorluka ode u dobar klub, da se razvija igrački, kako zbog njega samog, tako i reprezentacije.

Englesko tržište tada je bilo top, a i bili smo i u grupi sa engleskom reprezentacijom, rekao je Bilić.

Dodao je kako nije sudjelovao u daljnjem transferu Ćorluke iz Dinama u City.

“Znam da je Ćorluka ostao u Cityju godinu dana i da je prešao u Tottenham. On sam mi je rekao da prelazi u London”, rekao je Bilić dodajući kako je najnormalnija stvar da se prilikom transfera igrača kontatira osoba koja može dati kvalitetne podatke o tom igraču.

“U slučaju da igrač treba nekom klubu, a primjerice igra u Turskoj, ja ću kontaktirati osobu koju znam, koja je bila ili je trener u Turskoj, da mi da informacije o tom igraču. Svima treba neko mišljenje koje je neutralno, ali kvalitetno. To dijeljenje informacija je uobičajeno i normalno.

Kao trener West Hama pratio sam jednog igrača iz Seville. Trebao mi je taj igrač, i kontaktirao sam Rakitića da mi kaže nešto više o njemu, jer mi je to bilo potrebno”, rekao je Bilić.

Danas, dodao je, imate puno više alata i informacija oko transfera, to radi 20-ak skauta, analitičara. Svi znaju sve. Prije je to bilo na osobnoj razini razmjene informacija trenera i bivšeg igrača.

“Ja osobno, ponovo bih nazvao čovjeka od povjerenja da doznam one informacije koje me zanimaju, i to od neutralne osobe. Kada sam se čuo sa Erikssonom, već je bila ostvaren kontakt između Manchester Cityja i Ćorluke, odnosno Dinama.

Same detalje transfera ja ne znam. I da sam nešto loše rekao o Ćorluki, da je pijančina, a što naravno nije, oni bi ga vjerojatno uzeli.

Iskreno ne znam da li su u trenutku poziva, bili ostvareni kontakti između Cityja i Dinama”, rekao je Bilić.

Na pitanje Filipa Glavaša, odvjetnika Zdravka Mamića, Bilić je rekao kako zna da je Mario Mamić radio transfer iz Cityja u Tottenham.

Pitanje da li ste se bavili menadžerskim poslom.

– Nakon prekida igračke karijere otvorio sam menadžersku agenciju, i kada sam počeo ulagati u Hajduk sa još trojicom bivših igrača, te postao trener, izašao sam iz vlasničke strukture agencije, i to je preuzeo moj brat.

Inače, kao menadžer nisam ostvario niti jedan transfer!, kaže Bilić.

Bio je u početku uvjeren da u transferu sudjeluje jedan agent.

“Danas znam da je to drugačije, da sudjeluje više agenata, primjerice kao kada je Patrick Vieria prelazio iz Arsenala u Juventus, sudjelovalo je više agenata”.

Slaven Bilić / Foto Gojko Mitić

Na optuženičkoj klupi pojavio se, kao i na prethodnim raspravama samo Damir Vrbanović.

Braća Mamić, Zdravko i Zoran, su u bijegu od hrvatskog pravosuđe u Bosni i Hercegovini, dok su se ostali optuženici dogovorili tijekom proteklih mjeseci sa Uskokom i priznali krivnju. Uskok tereti Zdravka Mamića da je, od prosinca 2004. do prosinca 2015. godine ostale okrivljenike organizirao u zločinačko udruženje te da su klub oštetili sklapanjem fiktivnih ugovora između Dinama i više stranih tvrtki te ispostavljanjem računa o plaćanju nepostojećih usluga za transfere igrača, koje je Dinamo plaćao.

Izmijenjenom optužnicom Uskok tereti Zdravka Mamića i ostale okrivljenike da su kaznenim djelima NK Dinamo oštetili za 25,8 milijuna eura, a da je zagrebački klub neosnovano obvezan na plaćanje još milijun eura. Tužiteljstvo tereti okrivljenike da su taj novac dijelili između sebe i koristili za svoje potrebe.

Potkraj listopada 2023. Vuksan je priznao krivnju i nagodio se s Uskokom pa je, temeljem sporazuma, osuđen na godinu dana zatvora, uvjetno na pet godina. Krivnju je, potkraj studenog 2023. priznao i Krota koji je, nakon nagodbe s Uskokom, osuđen na devet mjeseci zatvora, što je zamijenjeno radom za opće dobro.

U prosincu 2024. krivnju su priznali Mario Mamić i Sandro Stipančić. Mario Mamić je bezuvjetno osuđen na godinu i četiri mjeseca zatvora, dok je Stipančić osuđen na 11 mjeseci zatvora što će biti zamijenjeno radom za opće dobro.