Nisu na udaru jeftina salama i kruh, kako bi se preživjelo, nego skupa alkoholna pića i bombonijere, sirevi, čokolada i kozmetika, a to znači krade se zbog preprodaje
Prosječna hrvatska obitelj sve je siromašnija, a ima li to svog odraza u povećanom broju krađa hrane i pića u trgovačkim centrima i prodavaonicama s prehrambenom robom? Jesu li u porastu krađe zbog neimaštine, krade li se mnogo upravo iz razloga kako bi se preživjelo? Pa, i ne baš, sudeći po izvještajima državnih službi i institucija koje se bave prvenstveno posljedicama takvih delikata. Ipak, zaključak treba uzeti s malom rezervom, jer sigurno postoje »tamne brojke«, trgovački lanci su dosta samozatajni u pogledu iznošenja u javnost što se događa u njihovoj praksi, a i u žiži rada policije nisu sitne krađe. No, čini se da ipak glavni motivi krađa nisu egzistencijalne prirode.
U akciju s »roverom«
– Ne sjećam se da nam je prijavljen slučaj da je netko nešto ukrao zbog neimaštine – naglašava ravnatelj riječkog Centra za socijalnu skrb Karlo Balenović. Ne znam za slučaj da je u krađi uhvaćena majka s djecom koja je nešto ukrala iz prodavaonice jer nije imala za kruh. Da je zatečena majka s djetetom slučaj bi stigao dalje do nadležnih službi, jer bi se moglo raditi o kaznenom djelu, zapuštanju djeteta, događaj bi zbog samog djeteta bio registriran od strane policije. U novinama, istina, svako malo možemo pročitati da je građanin zatečen u krađi u kakvom trgovačkom centru, ali to nisu korisnici pomoći Centra za socijalnu skrb. Jesu li su krali iz hira ili nužde, trebalo bi pitati njih. Siromaštvo je prisutno, ali se očito ljudi snalaze, a kradu i dobrostojeći. Eto, baš sam pročitao u vašim novinama da su uhvaćeni neki što su krali iz trgovačkog centra do kojeg su došli skupljim autom, »roverom«. Motiva za krađu, očito, ima i drugih, osim neimaštine, a postoje i kleptomani – konstatira Balenović, dodajući da je inače u praksi bilo slučajeva da se dijete koristi kao alibi i paravan za krađu, ali to je već druga tema i priča o organiziranijem kriminalu.
Poslovna tajna
Kako bi nam iznijeli svoja iskustva s krađama kupaca, poslali smo upit na šest od deset najvećih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj. No, ostali su jako suzdržani u objelodanjivanju saznanja o krađama; neki su se pravdali da je to poslovna tajna, da su podaci o krađama povjerljive prirode pa ih ne mogu objaviti, a pojedini trgovački lanci nisu ni odgovorili na naš upit poslan elektronskom poštom, što je danas postala glavni kanal komuniciranja. Jedan je odgovor čak glasio. »Naši kupci su pošteni i mi nemamo nikakvih problema.« Još je najiscrpniji (odgovor je, k tome, stigao prvi, istog dana) bio Konzum i njegov Ured za odnose s javnošću, a po njihovom odgovoru ispada da se baš i ne krade jeftina salama i kruh, kako bi se preživjelo, nego skupa alkoholna pića i skupe bombonijere i čokolade. To bi značilo da se ne krade zbog neimaštine, već zbog zarade, kako bi se ukradeno preprodalo. – Najčešće su podložni krađama artikli kao što su skupa alkoholna pića, vina, kava, skuplje čokolade i bombonijere, kozmetika, sirevi, suhomesnati proizvodi i slično – navode iz Konzuma. U službenom odgovoru dodaju da su »krađe, na žalost, neizostavan dio poslovanja svakog trgovačkog lanca, stoga Konzum kontinuirano provodi sustavne preventivne mjere kao što su ugradnja raznih sustava tehničke zaštite, korištenje usluge tjelesne zaštite i, što je najvažnije, same edukacije zaposlenika u prevenciji rizika u maloprodaji«.
Mladi povodljivi
– Nemamo tu pojavnost u predmetima na sudu da bismo mogli zaključiti da se krade, prvenstveno, iz egzistencijalnih potreba – pojašnjava glasnogovornica riječkog Općinskog suda, sutkinja Sandra Juranović, dodajući da je realnije da su, prije egzistencijalnih, u pitanju drugi motivi, da se krade iz obijesti ili je to dio načina života, načina privređivanja za život, s druge strane zakona. – Krađe i sitne krađe predstavljaju vrlo malen postotak predmeta na našem sudu. Nemam egzaktne podatke, ali na ta kaznena djela otpada recimo, pet posto, predmeta u jednoj godini. A koji je motiv krađe saznajemo ako se o tome izjasni okrivljeni. No, to što je optuženi iznio kao motiv i ne mora biti istina – objašnjava sutkinja Juranović, potvrđujući da se sigurno događaju i situacije u kojima okrivljeni tvrde da su krali iz potrebe, kako bi dobili blažu sankciju. Sutkinja dodaje da mladi često počine nedjelo i na nagovor, zbog povodljivosti. Sankcije za krađe uglavnom su uvjetne osude, uz namirenje svote ostvarene krađom. Ako je kaznenih djela cijeli niz, ako je, recimo, netko deset puta okrao isti market, može ih se kvalificirati kao produženo kazneno djelo, pa sankcija može biti oštrija. –Ne vidim neku bitniju razliku u broju krađa koje sada procesuiramo, u odnosu na prije deset godina, zaključuje sutkinja Juranović. No, unatoč tome što, po svemu sudeći, glavni motiv krađa u prodavaonicama nije neimaština, i dalje se svakodnevno u svakoj ulici mogu vidjeti nesretnici (dojam je da dolaze sve bolje odjeveni ljudi) koji kopaju po kontejnerima za smeće. U bajama je sve besplatno, a i nema rizika da vas netko privede.
_________________________
»Običnih« krađa 31 posto manje
Statistički podaci policije kazuju da je broj »običnih« krađa (kao i drskih) u padu, no s druge strane, u porastu je broj provalnih krađa i razbojstava. Podaci su to Policijske uprave primorsko-goranske, a riječ je o broju kaznenih djela u prvom polugodištu, u odnosu na isto lanjsko razdoblje. »Običnih« krađa je oko 31 posto manje nego lani, a mlađih punoljetnika osumnjičenih za krađe je čak 63 posto manje.
Lopova goni sam okradeni
U Policijskoj upravi primorsko-goranskoj pojašnjavaju da se, kada je u pitanju krađa predmeta čija je ukupna vrijednost manja od tisuću kuna (sitna krađa), policija ne goni lopova po službenoj dužnosti, već prijavu treba podnijeti okradeni. Policija mora pomoći oštećenom, utvrdi se stanje stvari, a ako se identificira počinitelj, daje njegove podatke okradenom, ali on mora sam prijaviti kradljivca. Krađa novčanika, recimo, uglavnom može proći pod sitnu krađu, no ako je lopov poslije u novčaniku našao PIN s karticom dignuo npr. dvije tisuće kuna, situacija se mijenja i takvim slučajem policija se bavi po službenoj dužnosti. Iz policije navode da se u većim trgovačkim centrima slučajevima sitnih krađa bave zaštitari koji, uz zaposlenike, rješavaju tu problematiku bez policije. No, u policiji napominju da zacijelo postoje i »tamne brojke«; ne prijavljuju se svi slučajevi krađe jer često vrijednost ukradenog nije vrijedna truda i vremena oko prijave i procesuiranja.
