Zloporabom teškog položaja, odnosa ovisnosti, primio je osobu radi iskorištavanja njezinog rada putem služenja i tako počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva trgovanjem ljudimaoptužnica
RIJEKA Izjašnjavanje o krivnji bilo je predmet prve rasprave u slučaju Milovana Gozdenovića, 63-godišnjaka iz Rijeke, optuženog da je prevarom, zloporabom teškog položaja i odnosa ovisnosti oštećenog D. D. iskorištavao njegov rad bez da mu plati naknadu, držeći ga smještenog u garaži bez priključka vode i prozora.
Pred vijećem kojim predsjeda sutkinja Sandra Juranović, optuženi je kazao da se ne osjeća krivim za kazneno djelo trgovanja ljudima. I dok je zamjenik Općinske državne odvjetnice Damir Gosić rekao da će dokazati Gozdenoviću da je počinio kazneno djelo, predloživši da se na iduću raspravu pozove oštećenik, Gozdenovićev odvjetnik Tomislav Tatić kazao je da će nastojati dokazati da njegov branjenik nije rad D. D. iskorištavao prijevarom.
Nehumani uvjeti
Riječ je prvoj optužnici podignutoj na području Primorsko-goranske županije zbog toga što netko nekoga radno iskorištava, na neki način ga učini svojim robom i drži ga niz godina u zabludi.
Priča koja je nakon istrage okončana podizanjem optužnice trajala je od travnja 2005. do kraja studenog 2014. godine. Oštećeni je godinama stanovao u garaži, u nehumanim uvjetima u Crnčićevoj ulici na Krnjevu, i cijelo to vrijeme njih dvojica bila su u nekim čudnim odnosima.
Naime, prije desetak i više godina Gozdenović je bio vlasnik građevinskog obrta pa, iako je obrt bio ugašen, rekao je D.D. da će ga prijaviti. Kako je D. D. osoba bez prihoda i imovine, Gozdenović je, želeći ga stalno držati u zabludi, s njime sklapao fiktivne ugovore o radu i ugovore o djelu pa je ovaj, uvjeren da je redovan zaposlenik, radio na raznim građevinskim poslovima. No, nije dobivao novac, već mu je Gozdenović dostavljao hranu dostatnu za jedan obrok, stoji u optužnici.
Gozdenović mu je omogućio smještaj u garaži bez priključka vode, bez prozora, samo s ventilacijom, a kako bi ga zadržavao u odnosu zavisnosti, oduzeo mu je i radnu knjižicu, domovnicu, uvjerenje o završenom školovanju i dokumentaciju vezanu za nasljeđivanje zemljišta u Bjelovaru od pokojnog oca. Povremeno mu je uzimao i osobnu iskaznicu kojom je manipulirao po vlastitom nahođenju, tako da ga je zapravo radno iskorištavao ne plaćajući mu za njegov rad, zbog čega je D. D. živio u nehumanim uvjetima, nedostojnim čovjeka.
Zato je Gozdenović optužen za prevaru jer je »zloporabom teškog položaja, odnosa ovisnosti, primio osobu radi iskorištavanja njezinog rada putem služenja i tako počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva trgovanja ljudima«, navodi se nadalje u optužnici.
Protiv Gozdenovića je podignuta u međuvremenu i optužnica za lihvarski ugovor. Tereti se da je od srpnja do rujna 2013. godine na štetu jedne ženske osobe u poznim godinama, iako svjestan da je žena narušenog psihičkog i fizičkog zdravlja, zatražio novac kako bi ponovo pokrenuo građevinski obrt. Ne sumnjajući u njegove namjere, žena je prihvatila ponudu, odnosno posudila mu novac i u inkriminiranom razdoblju u nekoliko navrata predala svu svoju ušteđevinu s računa, 17.600 eura i 2.200 kuna, ali posuđeni novac nije vratio.
Odnos ovisnosti
Tužitelj je tijekom istrage ispitao osobe koje su s Gozdenovićem godinama ugovarale građevinske poslove. Desetak ispitanih je potvrdilo da bi on uzeo novac za ugovorene građevinske radove, a nesretni D. D. bi sam, eventualno s još jednim angažiranim radnikom, obavio poslove. Potvrdili su i da Milovan nikada nije zasukao rukave, već bi isključivo radio D. D., a »gazda« bi uzimao novac. Cijena zahvata kretala se od 800 do petnaestak tisuća eura. Zato je sutkinja Juranović odredila termin od četiri raspravna dana zaredom na kojima će se ispitati svi svjedoci s kojima je Gozdenović ugovorio građevinske radove, a oštećeni radio.
Od samog početka istrage Gozdenović negira djelo. Poznanstvo s oštećenim, kaže, datira još iz građevinskog poduzeća »Jadran«. Plaćao mu je mirovinsko, ali se ne sjeća u kojem razdoblju.
– Isplaćivao sam ja D. D., ali on nije volio novac već piće i pritom je bio vrlo neugodan kad bi popio. Dokumente sam mu čuvao jer ih je često gubio po lokalima – branio se Gozdenović. Što je istina, utvrdit će se sudskim postupkom i nakon što se izvedu svi predloženi dokazi.
