RIJEKA » Prekršajni postupak nije vođen na način koji bi okrivljenom omogućio pravično suđenje, zajamčeno člankom 29. Ustava. Stranke u kaznenom ili građanskom postupku moraju imati priliku, ne samo obznaniti bilo koji dokaz koji je potreban da bi uspjele sa svojim zahtjevima, nego i znati za sve predočene dokaze i podnesena očitovanja te imati priliku davati primjedbe na njih. A u ovom slučaju presuda se temeljila na nalazu prometnog vještaka u koji okrivljeni u prekršajnom postupku nije imao mogućnost uvida i očitovanja.

  Navodi se to u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske koji je dao za pravo Kristijanu Š. iz Rijeke i njegovom odvjetniku Berislavu Pavišiću, te ukinuo presudu Prekršajnog suda u Rijeci iz svibnja prošle godine i slučaj vratio na ponovni postupak. Usvojena je ustavna tužba Riječanina Kristijana Š. koji je lani 21. svibnja bio proglašen krivim zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, u biti zbog neprilagođene brzine kojom je skrivio nesreću. Izrečena mu je opomena, a Prekršajni sud u Rijeci odredio je i da je dužan platiti troškove prekršajnog postupka, troškove vještačenja i paušalni trošak prekršajnog postupka, u ukupnom iznosu od oko osam tisuća kuna.

  No, riječki Prekršajni sud će nanovo morati razmatrati okolnosti prometne nesreće što se u Kraljevici dogodila 4. lipnja 2010. godine, u 3.55 sati, kada je Kristijan Š. vozio škodu Ulicom Kalina u smjeru sjevera. Prema podacima iz prekršajnog naloga Policijske uprave primorsko-goranske, tada je cestom što je u usponu za 5 posto vozio neprilagođenom brzinom (oko 82 kilometra na sat). U jednom trenutku je prednjim desnim kotačem autom udario u betonsku stepenicu ispred ulaza u jednu zgradu, a škoda se od siline naleta odbila i na koncu prevrnula na krov. Određeno je da je zbog prekršaja dužan platiti 2.000 kuna.

  Vozač škode je 3. kolovoza 2010. godine protiv prekršajnog naloga izjavio prigovor kojim je poricao krivnju za prekršaj. Prekršajni sud u Rijeci je 22 dana kasnije zamolio crikvenički Prekršajni sud da ispita vozača, no kako je Kristijan Š. bio spriječen u pristupanju na ročište, dostavio je kasnije, 17. studenog 2010. godine, pisano očitovanje. U svojoj obrani je ustvrdio da je, uslijed lošijih vremenskih uvjeta, vozio ispod 40 kilometara na sat, što je ispod dopuštene brzine. Predložio je tada i da se provede prometno vještačenje kojim će se utvrditi dinamika nesreće, kao i očevid na licu mjesta. Tri i pol godine kasnije Kristijan Š. dobio je presudu, protiv koje je zatim ustao ustavnom tužbom.

  U tužbi Riječanina se naglašava da je u svojoj pisanoj obrani zatražio od suda da bude izviješten o terminu budućih ročišta i odluci oko dokaznih prijedloga. Ali, do zaprimanja presude, nakon gotovo četiri godine, ni on ni njegov odvjetnik nisu obaviješteni o terminima ni o odluci oko prijedloga. Ukazano je kako je iz presude razvidno da je u postupku provedeno prometno vještačenje (nalaz je iz veljače prošle godine), o kojem Kristijan Š. i odvjetnik nisu imali nikakvog saznanja. Nije im nikada dostavljen vještački nalaz, na koji zakonski imaju pravo iznositi primjedbe. Na to se nadovezuje i pravo okrivljenika i branitelja da u prekršajnom postupku ispita vještaka, a ovakvim postupanjem im je ono uskraćeno, prigovaralo se u tužbi, u kojoj se zaključno podvlačilo da je okrivljenom povrijeđeno pravo na pošteno suđenje.

  Prihvativši stavove Kristijana Š. i njegovog odvjetnika Berislava Pavišića, Ustavni sud je zaključio da je u ovom slučaju bilo dovedeno u pitanje i načelo procesne ravnopravnosti stranaka u sudskom postupku, tzv. načelo jednakosti oružja.