Obrana je predlagala sudskom vijeću da se kao svjedok pozove taj treći čovjek, navodeći kako im je poznato njegovo ime i prezime, ali sud taj dokazni prijedlog nije prihvatio. Tužiteljstvo je istaknulo da je nesporno da je u događaju sudjelovala i treća osoba, ali koja je za optužbu nepoznata te su izvidi po tom pitanju u tijeku.

Ranije osuđivani

Sudsko vijeće ocijenilo je da je utvrđeno kako su optuženici počinili kazneno djelo kako se to navodi u optužnici, da su to učinili zajedno i dogovorno radi stjecanja imovinske koristi. Kako je u obrazloženju presude istaknuo sudac Cvijetić, njihove obrane bile su neživotne i nerealne te ih sud nije prihvatio, već je smatrao da su koristeći oružje počinili razbojstvo. Pri izricanju visine kazne uzeta je u obzir njihova organiziranost u počinjenju djela, ranija osuđivanost, kao i činjenica da se radilo o velikoj protupravnoj imovinskoj koristi.

Oglašeni su krivima da su oko 8.40 sati u Dramlju, na Kačjaku, zajedno i dogovorno s nepoznatom osobom oboružani pištoljem i elektrošokerom, presreli zaposlenika crikveničke tvrtke Jadran. Prepriječili su mu put automobilom i onemogućili mu daljnje kretanje službenim vozilom. Razbojnici su ga nasilno izvukli iz vozila, vezali mu ruke na leđima te ga posjeli na stražnje sjedište automobila kojim su nastavili vožnju u smjeru Rijeke. Dolaskom do poslovnice HP-a u Dramlju zaposlenik trgovačkog društva uspio je iskočiti iz automobila, dok su razbojnici s ukradenim novcem nastavili vožnju. Bubić je u velikoj policijskoj akciji uhvaćen na Krku, a Lukačić na zagrebačkom području. Pronađeni su i predmeti, pištolj i elektrošoker, koje su koristili u razbojničkom prepadu, kao i automobil koji su tada vozili. Razbojstvo kod Kačjaka izveli su u maniri pravih holivudskih filmova i to je, po visini materijalne štete, jedno od najvećih razbojstava u Primorsko-goranskoj županiji unatrag desetak godina. Pritom su se lažno predstavili kao policajci.

Obojica su se bili izjasnili kako se osjećaju krivima, ali ne za ono što piše u optužnici. Obrana je čitavo vrijeme zastupala tezu kako optuženici nisu postupali u cilju otimačine novca i izvršenja razbojstva, već da im je pravi razlog presretanja zaposlenika bio taj da s trećom osobom razriješi određene nesuglasice i navodne dužničke odnose vezane uz crno tržište oružja.

Iscrpna obrana

Iscrpnu obranu posebice je iznosio Bubić koji je naveo da tog trećeg čovjeka koji je bio s njima kod Kačjaka i kojeg su spominjali svjedoci, poznaje godinama. Naveo je i kako je tom trećem akteru dugovao novac te da je to razlog zbog kojeg je pristao na to presretanje, ali da je dogovor bio da pretraže automobil i vozača zbog navodnog oružja i eksploziva. Kad je uvidio da ga je taj treći čovjek iskoristio, posvađali su se, tvrdio je u svoju obranu Bubić. Naveo je i kako mu je plan bio vratiti taj novac i ostaviti ga negdje pa nazvati anonimno policiju da dođu po njega i da potom rješavaju tko stoji iza svega. Lukačić je ustvrdio kako je samo htio pomoći prijatelju iz djetinjstva, Bubiću, a da ga je ono što se dogodilo zbunilo i šokiralo.