Prije četiri godine zabilježeno je gotovo pedeset napada na policajce, dok ih je lani bilo 26, i to bez uporabe oružja pa su u riječkoj policiji zadovoljni trendom, što nije slučaj u nekim drugim sredinama
RIJEKA »Skrivio sudar pa vrijeđao policajce i pokušao ih pregaziti«, »Pijani gost lokala šakama na policajca«, »Istukao ženu pa udario policajca« – naslovi su novinskih tekstova što se nerijetko mogu pročitati u »crnim kronikama« hrvatskih dnevnih listova.
No, što se Primorsko-goranske županije tiče, službena stastistika kazuje da takvih delikata ima manje nego što bi netko manje upućen pretpostavljao, u prosjeku se fizički napad na policajca dogodi tek jednom mjesečno. Kada policajac bude ozlijeđen, u pravilu su to, srećom, samo lakše ozljede.
U posljednje četiri i pol godine prisutan je uglavnom trend smanjenja broja napada na policajce.
Prema podacima Policijske uprave primorsko-goranske, u 2009. godini zabilježeno je 31 kazneno djelo – »napad na službenu osobu«, dok je djela »sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti« (od ove godine to je »prisila prema službenoj osobi«) bilo 17, dakle ukupno 48 djela, a lani je evidentirano deset napada i 16 sprječavanja (26). U prvih šest mjeseci ove godine zabilježena su po četiri napada i kaznena djela prisile prema službenoj osobi.
Pijani i drogirani
– Možemo biti zadovoljni stanjem i brojem ovih kaznenih djela. U odnosu na ukupan broj intervencija naših djelatnika, riječ je o relativno malom broju napada. Međutim, uvažavajući težinu ovih delikata bilo bi bolje da ih je i manje, ili da ih uopće nema – napominje Pero Kordić, voditelj Odjela kriminalističkih evidencija u Službi općeg kriminaliteta Policijske uprave primorsko-goranske. Ističe da je stanje zadovoljavajuće i ako se komparira broj napada na policajce na području PU primorsko-goranske u odnosu na slično kategorizirane policijske uprave u Hrvatskoj, gdje se bilježi više ovih delikata, i ozbiljnijih po okolnostima i posljedicama.
– Počinitelj je u pravilu punoljetna osoba, ali mlađa. Više je muških, ali ima i žena koje su napale policajca – objašnjava Kordić, dodajući da se češće događa da su napadači pod utjecajem alkohola ili drugih opojnih sredstava. Uglavnom je riječ o poznatim počiniteljima, već kazneno prijavljivanim osobama.
Sirova snaga
U najvećem broju slučajeva napadači rabe »samo« tjelesnu snagu. Ove godine jedan je izgrednik prijetio nožem. U razdoblju unatrag četiri i pol godine bilježi se i događaj da je čovjek prijetio eksplozijom plinske boce, no to su sve sporadični slučajevi koji potvđuju pravilo da se u riječkoj regiji, srećom, u napadima na policajce ne koristi ništa drugo osim »sirove snage«. Od 2009. godine do danas nije bilo slučajeva da bi napadač uporabio vatreno oružje, niti kao sredstvo za udaranje.
Mjesta gdje se događaju ovi delikti pretežito su ulica ili javno mjesto, odnosno kada se intervenira zbog obiteljskog nasilja, stan ili obiteljska kuća, te prostorije policije. Veće, urbane sredine odskaču po broju napada.
Četiri su glavne kritične situacije koje generiraju situacije da policajac bude napadnut ili mu se prijeti, smrću ili nekim drugim zlom. Prije svega to su situacije u kojima se krši javni red i mir te privođenje počinitelja koji je sudjelovao u tome. Sljedeće je obiteljsko nasilje koje se zna izroditi i u ugrožavanje policijskog službenika.
Kontrola prometa također je situacija koja može izazvati neželjenu reakciju, a posljednje je samo mjesto izvršenje nekog kaznenog djela, kada počinitelj bude zatečen pa nastoji pobjeći ili se oduprijeti uhićenju. Unatrag četiri i pol godine svi oni djelatnici Policijske uprave primorsko-goranske koji su ozlijeđeni dok su radili svoj posao zadobili su ozljede lakše naravi, osim u jednom slučaju kada je policajcu slomljen prst, što se zakonski tretira kao teška ozljeda.
Voditelj Pero Kordić objašnjava da u intervenciji, kada se pokaže potreba, policijski službenik upotrebljava sredstva prisile, tjelesnu snagu i sredstva za vezivanje, poštujući načela postupnosti i razmjernosti. Kada se ni tako situacija ne može dovesti u tražene okvire, primjenjuje se gumena palica. Unatrag četiri i pol godine na području Policijske uprave primorsko-goranske ne bilježi se ni jedan slučaj uporabe vatrenog oružja prema osobi naspram koje se ureduje, niti prema policijskom službeniku.
Ne okreći leđa
Komparirajući današnje vrijeme i stanje s onima iz, recimo, prije 20 godina, voditelj Kordić napominje da se sada velika pažnja pridaje stalnoj edukaciji policijskih službenika, i u odvraćanju od napada i u snalaženju u situaciji kada je do napada već došlo.
– U tom smislu sigurno se napredovalo, danas svaki policajac prolazi standardiziranu obuku – konstatira Kordić, objašnjavajući da su današnji policajci bolje osposobljeni, savladali su borilačke vještine. No, za specifične situacije, kada informacije govore da bi situacija mogla biti opasnija, imamo Interventnu jedinicu policije i druge jedinice – dodaje Kordić. Podvlači da, s druge strane, osim važnosti fizičkog osposobljavanja, postoji u ovim situacijama psihološki aspekt, ništa manje važan, a možda i važniji, kojim se problem na terenu može riješiti, a da on ne izraste u nešto veće. Policajac mora »prepoznati» osobu koju ima pred sobom, ako vidi da je netko agresivan, potreban je drugi pristup. Ukazuje i na potrebne mjere predostrožnosti i staro pravilo: nikad ne okreći leđa.
Pozvan da komentira naš dojam da je prije 20 godina, ranih devedesetih, u riječkoj regiji bilježilo više napada na policiju, Kordić napominje da nema konkretne podatke i druge pokazatelje iz tog vremena, ali da su to bila ratna vremena, da je na razini cijele Hrvatske došlo do smjene policijskih službenika, mnogi su otišli, mnogi novi došli, pa je stanje bilo sukladno mogućnostima, što je sigurno vuklo i neke posljedice.
