Većina policajaca boji se zatražiti psihološku pomoć nakon kriznih situacija, strahujući da će biti upućeni na izvanredni liječnički pregled i nakon toga biti proglašeni nesposobnima za policijsku službu
ZAGREB I oni su samo ljudi. I oni imaju svojih problema. Dijele situaciju u državi, teškoće na poslu, obiteljske probleme i privatne jade. No u njihovom poslu sramota je tražiti pomoć, pogotovo onu psihološku jer bi zbog toga mogli imati problema u službi.
Zato se i događaju slučajevi poput ovog posljednjeg u Slavonskom Brodu gdje je policijski službenik ustrijelio svoju partnericu. Još je svježe sjećanje i na prošlogodišnju tragediju što ju je skrivio policajac Mario Slabinjac nedaleko Hrvatske Kostajnice.
On je presreo automobil kojim se njegova bivša supruga vozila u društvu novog partnera i njihove djece, te ih izrešetao hicima iz automatske puške. Pravim čudom djeca su preživjela taj brutalan napad, dok su Slabinjčeva supruga i muškarac s kojim je odlučila nastaviti vezu podlegli brojnim ozlijedama.
– Osim toga više nema ni kontrole policajaca od strane neposrednih rukovoditelja. Pa ti prvi šefovi trebali bi voditi računa o svojim djelatnicima, znati za njihove službene i privatne probleme, uočavati promjene u njihovom ponašanju, kako bi se moglo na vrijeme reagirati, upozorava Cvrtila.
Posao na cesti
Još se čeka sudski pravorijek tom policajcu koji je već bio zakoračio jednom nogom iz sustava, jer je netom prije zločina trebao biti udaljen iz službe i otići na odsluženje kazne zbog ranijih prijetnji majci svoje djece.
Je li sustav mogao učiniti više? Je li se protiv Slabinjca moglo reagirati brže i spasiti dva nedužna života? Pitanja su to što su postavljana još dugo nakon tog zločina, al konkretnih odgovora nije bilo.
– Na žalost takvih slučajeva ima u svakom sustavu pa i u našem, rekao nam je jučer kratko Dubravko Jagić, predsjednik Sindikata policije Hrvatske čiji je policajac iz Slavonskog Broda bio član. O njegovim eventualnim privatnim problemima u Sindikatu nisu imali informacija.
– Policijski posao je stresan, posebno za one policijske službenike koji su više »na cesti« i koji svakodnevno imaju više škakljivih intervencija. Sve to utječe na njihovu psihu, naglašava Željko Cvrtila, stručnjak za sigurnost koji je i sam svojevremeno radio u policijskom sustavu.
– Nedavno su doduše pooštreni psihološki testovi za prijem na Policijsku akademiju, a u Ministarstvu unutarnjih poslova osnovan je odsjek koji službenicima nudi psihološku pomoć. No, većina njih se boji da će, ukoliko se obrate psiholozima, biti upućeni na izvandredni lječnički pregled i nakon toga eventualno biti proglašeni nesposobnim za policijsku službu. U drugim zemljama to je drugačije i policajci, pogotovo nakon uporabe vatrenog oružja, obavezno prolaze psihološki tretman.
Životni problemi
Kod nas se od toga zazire, objašnjava Cvrtila dodajući kako bi takve procedure trebale biti normalne. I država bi trebala voditi više računa o svojim policajcima koji rade jedan od najstresnijih poslova, te im, što po Cvrtilinom mišljenju Hrvatska više ne čini, izaći u susret u rješavanju određenih socijalnih problema, npr, pri stambenom zbrinjavaju.
A kad svega toga nema, teško može začuditi da se u sustavu u kojem radi 26.000 ljudi, kojima je oružje na dohvat ruke, događaju i najtragičniji slučajevi. Zabilježeno je više slučajeva kada su policajci, naoružani tim istim službenim oružjem, upali u banke, mjenjačnice ili poslovnice za otkup zlata i opljačkli ih, ili za sitno mito prodali informacije iz službenog policijskog sustava.
